Nikola Vujačić: Zamislite kakva nam je država u kojoj je dominantna ambicija da ljudi rade u državnoj upravi

Gostijući u emisiji „Tamo i natrag sa Slavkom Mandićem“ na A+TV Nikola Vujačić, član Glavnog koordinacionog tijela Crnogorske građanske akcije je govorio o teškom stanju u kojem se nalazi Crna Gora, što je bio i osnovni razlog da sa svojim prijateljima krene u realizaciju ideje osnivanja političke partije.  I to one koja će u svojoj suštini biti drugačija od drugih. Tako je nastala Crnogorska građanska akcija, kojoj je dominantan zadatak borba za usvajanje evropskih standarda u svim oblastima, posebno u ekonomiji, od čijeg razvoja zavisi kvalitet života našeg naroda.
Vujačić je naveo da se sve u našoj zemlji mora iz temelja mijenjati i da je jedan od glavnih ciljeva nove partije da vrate istinu gdje joj je mjesto. Da se sve nazove pravim imenom, da se uspostavi vladavina prava i da zakoni za sve budu isti.

On je kazao da vlast u Crnoj Gori stalno govori kako nam raste bruto društveni proizvod. Koja je formula za izračunavanje bruto društvenog proizvoda (bdp), zapitao se i objasnio da je to: opšta potrošnja, bruto ukupne investicije, državne investicije i izvor-uvoz. A što imamo? BDP raste iz razloga što smo mnogo novca povukli u Crnu Goru, povećali plate i normalno je da opšta društvena potrošnja raste. Vujačić kaže da je razumljivo da je dobro ako je danas imao 500 € a śutra 1000 u novčaniku, bez obzira što je populistički, jer nema toga ko je protiv toga da mu se poveća plata, ali to mora biti u skladu sa ekonomskim a ne političkim zakonitostima.
Normalno je da tada raste potrošnja, smatra on jer ako imate više novca, više ćete novca potrošiti. Zapitao se i koje su to ukupne bruto investicije u Crnoj Gori, mimo državnih. Ajde da ih navedemo u posljednjih dvijel ili tri godine. Da vidimo što smo to uradili u pomenutom periodu. Nama su otišli potencijalni investitori koji su čekali na red da odrade neke projekte, a one koji su bili tu, uspjeli smo da otjeramo. Zaslugama svih koji su u lancu rukovođenja. Oni više ne pokazuju interesovanje za ulaganje u Crnoj Gori, jasan je Vujačić.
A kad su u pitanju državne investicije Vujačić se  pita đe je to uložen novac, ušto konkretno i u kakve infrastrukturne objekte i u kakve investicione objekte je uložen novac koji je uzet kreditima u posljednje dvije godine. On to ne vidi i zato ima osnovanu sumnju da je taj novac otišao za kupovinu povjerenja ljudi za izbore, za povećanje plata, za kupovinu povećanja životnog standarda. Treba da ponudite bolji životni standard, ali takvo rješenje mora biti održivo. Dakle, nema državnih investicija.
Kad je u pitanju izvoz-uvoz Vujačić kaže da spoljno tegovinski deficit nije ispod milijardu ipo. To znači da smo za toliko više roba uvezli nego što smo izvezli. To je rezultiralo činjenicom da smo mi jedina zemlja u eurozoni sa inflacijom od 17.2%, objašnjava Vujačić. U eurozoni, u kojoj je 19 zemalja, inflacijja je ispod 9%.
On se istovremeno zapitao kako smo mi koji ne emitujemo euru uspjeli da ga obezvrijedimo? Volio bih da mu to neko objasni. A evo kako to rade, objasnio je on. Pozajmili su novac od države. Taj novac nije potrešen na investicije. Tim novcem neće se stvoriti uslovi da se proizvede nova vrijednost tako što će novac uložiti u konkretne projekte, poljoprivredne, energetske, turizam, izgradnju infrastrukture, da bi na taj način pospješili i zainteresovali investitore iz cijeloga svijeta da dođu ovdje i da otvore svoje biznise. Da dođu visokotehnološke kompanije u Crnu Goru. Taj novac je potrošen. To je isto kao kad bi uzeli kredit da otvorimo biznis pa odemo na Havaje na odmor. Tamo ga potrošimo i kad se vratimo nema ništa od biznisa. A i kad bi neko došao i poništio nam sva dugovanja, mi bi opet za pola godine bili dužni. Zato što ništa ne proizvodimo. Povećanje plata ovako vještački izazvano uslovilo i i porast cijena. Pa danas, objašnjava Vujačić, imate potrošačku korpu koja je 800 €. Imate mladi bračni par sa dvije plate i jednim djetetom. Radi se o višoj srednjoj klasi u Crnoj Gori. Ako imate dvije plate čiji je iznos 1200 €, dakle plate dvoje mladih ljudi koji žele da kupe stan. Da bi ostvarili cilj moraju da uzmu kredit od sto hiljada eura. Roditelji im daju 20 hiljada, što je idelano. Kredit će vraćati 15 godina sigurno i izdvajati 750 € za mjesečnu ratu. Potrošačka korpa je 800 €. Njima troje ostaje 450 € za život. A znamo što ulazi u potrošačku korpu. Da li, kad se plate druge brojne dažine poput struje, komunalija, vode, od toga može da se živi? Pa još i da se kupi odjeća i obuća?
Stanje u Crnoj Gori, kaže Vujačić je toliko nestabilno da može neki minsitar jednostavno da ustane śutra na krivu nogu i kaže: sve ruši, sve iz temelja. Apsolutno nema nikakve sigurnosti, siguran je on, bez obzira što vlast priča kako sve funkcioniše i kako će plata da bude značajno veća. Kako je naša inflacija zapravo zbog uticaja nekih faktora. Ali to nije tačno.
Vujačić je ukazao na još jedan paradoks. Plata u privatnom sektoru se niža od plate u državnom sektoru. Znamo da privatni sektor finansira državni. Neka objasne taj fenomen i zasluže Nobelovu nagradu, poručio je vlastima.
Zamislite kako izgleda kad se stvara nacija čija je ambicija da ljudi rade u državnoj upravi. To znači da niko ništa neće da stvara nego će da śede u državnoj upravi i da čekaju da drugi rade za njih, kako bi oni primali platu. I to veću od onih koji im je obezbjeđuje.
A broj zaposlenih u državnoj upravi se svakodnevno povećava. Ti brojevi se povećavaju geometrijskog progresijom.
Vujačić objašnjava da se država zadužila po lihvarskim kamatama, koje su oko 11%, i da se to automatski odrazio na banke, odnosno na građanstvo u Crnoj Gori, tako da više ne mogu da podignu kredit čija je kamata ispod 8%. Što znači da se zadužujete do trećega koljena. Povećale su se rate za kredit i uslovi za uzimanje kredita. Vujačić opet traži objašnjenje gdje je završio taj novac. O tome niko ništa ne priča. Nema transparentnosti. A zaduživanje će biti i nakon prijevremenih parlamentarnih izbora, saopštili su iz Pokreta Evropa sad.
Ono što se mora uraditi je da mala i srednja preduzeća, koja su potpuno obezvrijeđena, a ona su jedan od stubova svakog ozbiljnog ekonomskog sistema, ožive i da se pokrene proizvodnja. Ne treba nam za to velika pamet, jer se sve ovo već postoji u Evropi. Problem je što u Crnoj Gori ni jedan plan nije sproveden do kraja. Vujačić navodi da smo mnogo novca vratili u EU fondove novca, jer nijesmo uspjeli da ga potrošimo u projekte za koje smo aplicirali. Zato je neophodno da krenemo nešto da proizvodimo. On je naveo podatke koji su prava slika i prilika kako nam funkcioniše poljoprivreda, koja bi mogla i morala da nam donosi značajan prihod.
Crna Gora, podaci bi trebalo da su iz prošle godine, godišnje uveze paradaiza za 5.7 miliona eura, mrkve 1.3 miliona, kupusa 370 hiljada, krompira 3.7 miliona, luka 2.5 miliona, jaja 2.2 miliona, vode 10 miliona. Pa ko kad ovo vidi ne vidi šansu, pita se Vujačić, dodajući kako bi bilo da bar 10% uvezene robe zamijenimo našom domaćom proizvodnjom.
Napravi se plan đe što uspijeva u Crnoj Gori, koji su razvojni potencijali regija koji se, kao što radi i svaka druga zemlja, moraju iskorišćavati maksimalno, pa se onda zna što treba u kojoj regiji proizvoditi. Crna Gora ima potencijal koji se prvenstveno ogleda u ljudima koji tu žive, rade i svoju budućnost planiraju na ovom prostoru. Drugi važan potencijal su prirodni resursi.
Crna Gora ima zemlju i veliku neobrađenu površinu. Nekultivisanog zemljišta koje se ne koristi namjenski. Kada se napravi plan, jer naša zemlja nema luksuz da tu zemlju ne obrađuje i da je ne da ljudima koji žele da je obrađuju. Ne smije se dozvoliti da ta zemlja ne proizvodi dodatnu vrijednost za Crnu Goru. Zna se kako se to radi. Predloži vam se da proizvodite, predloži vam se da sami proizvodite na vašoj privatnoj zemlji, ili vam se predloži da tu zemlju država, odnosno ljudi iza kojih stoji država, mali i srednji proizvođači, zakupe od vas i plaća vam rentu za korišćenje zemlje i da se istovremeno oslobodite poreza. Ko to neće da prihvati, porez za neobrađeno zemljište mu je višestruko veći, objasnio je Vujačić.