Nikola Marković: Ne mogu da zamislim Crnu Goru a da nije antifašistička država

Gostujući u emisiji „Tamo i natrag“ sa Slavkom Mandićem na A plus TV, direktor RTV Nikšić Nikola MARKOVIĆ je, na pitanje „da li je Crna Gora sekularna ili teokratska država, i je li crkva Srbije u našoj zemlji ispred nje same, kazao da on misli da je sekulna i da želi da ona to bude.

Pitanje je proisteklo iz činjenice da na svečanoj sjednica Skupštine opštine Nikšić, održanoj u Nikšićkom pozorištu povodom 18. septembra, Dana oslobođenja grada, na intoniranje himne nije ustao pop Srpske pravoslavne crkve Mijajlo Backović, koji je sjedio u prvom redu pored predsjednika Opštine Nikšić. Preśednik opštine nije reagovao dok je pop izvodio performans zavaljen u udobnu fotelju prvoga reda pozorišne dvorane.

Takođe, Kovačević je obraćanje na svečanoj sjednici SO Niksić, pozdravljajući goste i zvanice, započeo riječima: “Časni oci Srpske pravoslavne crkve, poštovani predstavnici Vlade Crne Gore, cijenjeni ministi i drugi funkcioneri Vlade…

Marković je prvo reagovao na to što je voditelj emisije Srpsku pravoslavnu crkvu nazvao Crkva Srbije, jer se ta institucija, kako je objasnio, zvanično zove Srpska pravoslavna crka i, mijenjajući joj ime, mi mijenjamo i njene karakteristike. Ja se zovem Nikola Marković i ne bi bilo u redu da me Vi sada zovete Petar Kovačević, jer ja nijesam Petar Kovačevič. Pustimo svakome pravo na samoodređenje, kazao je Marković.

Što se tiče himne, Marković je odgovorio da je stanovišta da se himna treba i mora poštovati. Da li ćete je voljeti, to je vaša stvar.
Ja lično ustajem na himnu svake države na svijetu i onda bi bilo bezmisleno da ne ustajem na himnu svoje države. Ovo je moja država, moja domovina. Mora porodica se u Katunskoj nahiji sahranjuje bar 500 godina. I ja nemam druge države. Iskren da budem, najmilija zemlja na svijetu, poslije Crne Gore mi je Srbija. To je moje legitimno pravo. Kao što obožavam i Hrvatsku, Bosnu.
Ja ustajem na himnu Hrvatske, Bosne, Srbije, Amerike, Rusije i ja ustajem na himnu svoje države, jasan je Marković, ističući da, kako je već kazao, želi da Crna Gora bude sekularna država. Da li se stvorio politički ambijent da u jednom trenutku, u protekle dvije, tri godine, Srpska pravoslavna crkva ima pojačane aktivnosti na društveno političkom planu, to jeste. Uostalom, ni sama crkva to nije krila niti je to radila tajno.
Iz moje vizure, kazao je Marković, navodeći da ne mora da bude u pravu, najviše štete od stvaranja ambijenta da se crkva izvede iz vjerskog na politički prostor je donošenje spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, ne ovog koji je usvojen nego onog ranije. Na teren politike Crkvu je izveo DPS, ulazeći u taj klinč s njom.

Na pitanje može li crkva, ako je istinski vjerska organizacija, da prihvati da je bilo ko izvede na politički teren, Marković je odgovorio da je ovo izvede pod navodnicima. I u tome, kao i u svemu sve je pitanje mjere, konteksta i okolnosti. Ja mislim da crkva ima pravo, i ti ljudi iz crkve na stav. I na politički stav i na društveni stav po bilo kom pitanju. Ovdje je pitanje mjere. Ja mislim, kazao je on, da je crkva imala pravo, kad su bile litije, da proširi prag svoga djelovanja, jer se osjećala ugroženom.

A na pitanje zašto se ośećala ugroženom i što je to što je nju potaklo da se ośeti ugroženom, i da li crkva u Katunskoj nahiji treba da pripadne Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Marković je odgovorio da treba da pripadne onome kome je namijene potomci onih koji su tu crkvu pravili. I to nije samo za Srpsku pravoslavno crkvu, već i za sve ostale vjerske organizacije.
Marković je saopštio da je poštovalac i vjernik Crnogosrsko primorske mitropolije, iako komotan u tim vjerskim obredima, jer je tako vaspitavan, ali duhom tradicije tome pripada. On je izričit da nema problem s tim da bilo ko ko se drugačije osjeća ima pravo na svoju vjersku organizaciju.

Mislim, a tu se ne moramo složiti, da način na koji je DPS pokušao da taj problem riješi, nije bio dobar i da je zbog toga platio političku cijenu. Jer nije način da se na partijskim kongresima odlučuje o crkvi.

Period litija je proces koji je završen. Marković misli da crkva polako prestaje da bude politički akter jer polako sve manje se miješa u neke konkretne poslove Vlade. Ona ima uticaj na određene političke strukture, ali je to stvar njihovog izbora. Vi na mene možete imati uticaj samo ako ja to hoću, objašnjava Marković.

Ali, ipak je drugačija situacija sada. Sam Andrija Mandić je rekao da je onu prethodnu vladu formirala Crkva, odnosno tadašnji mitropolit Amfilohije Radović. Sad već, tvrdi Marković, nemamo takvu situaciju.
Marković je zaključio odgovor na ovo pitanje konstatacijom da navija zato i bori se da se poštuju svačija vjerska prava, ali da Crna Gora bude sekularna država i da se jasno razgraniče uloga, prava i obaveze države u odnosu na crkvu i crkve u odnosu na državu. U tom odnosu, smatra Marković, svi moramo imati prava, ali i obaveze.

Na pitanje da je Crna Gora antifašistička država, Marković je kazao da svojom tradicijom i duhom jeste. Jeste i treba da bude. I želim to da bude. Ja to govorim kao praunuk Vida Burića, koji je poginuo na Sutjesci. Koji je bio član Predsjedništva Prvog zasijedanja AVNOJ-a, učesnik Ostroške skupštine, kome su poginula dva sina u Drugom svjetskom ratu. Ponosan sam, jasan je Marković, na taj dio svoga porijekla, na svoju rodbinsku vezu sa Burićima. Mnogo je Crna Gora dala života  i Crna Gora može da postoji samo kao antifašistička država. Jer, valjda su to one vrijednosti za koje se svako normalan zalaže. To nijesu ideološka snanovišta, jer to nije pitanje ideologije nego pitanje vrijednosti.
Ja ne mogu da zamislim Crnu Goru a da nije antifašistička država, zaključio je Marković.