Nikola Belada: Zakon o slobodi vjeroispovijesti je spas za Crnu Goru

Piše Nikola Belada, predsjednik Crnogorskog zbora

Vrijeme će pokazati da je usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica krajem decembra 2019. predstavljalo spas za državu Crnu Goru.

Prvo i najvažnije, razotkriven je i trenutno zaustavljen trend prevage duhovnog nad svjetovnim, odnosno pretvaranje Crne Gore u teokratsku državu, na čelu sa Ristom Radovićem. Istina, i do sada je crkva SPC u pojedinim primorskim opštinama faktički vršila vlast, ali to niko nije želio da komentariše niti konstatuje.

Drugo i ne manje značajno je to što događaji u posljednja tri mjeseca jasno ukazuju koliko je duboko i gotovo u svim sferama SPC ušla u institucije sistema. Otkrivaju se i identifikuju pojedinci, grupe, udruženja koja su u direktnoj vezi sa djelovanjem SPC.

Dalje, za navedeni period od posljednjih nekoliko mjeseci, više je iznijeto činjenica, dokaza, argumenata o zlodjelima SPC prema Crnoj Gori nego u posljednjih 30 godina.

ČETNIŠTVO JEDNAKO FAŠIZMU

Ono što je posebno značajno ostaju pisani tragovi djelovanja svakog pojedinca ili grupe, što je dugoročno veoma značajno, kada se sa istorijske distance budu davale ocjene, analize događaja i ponovnog buđenja fašizma u Crnoj Gori u 21. vijeku.

Potpuno ću se složiti sa ocjenom prof. Milenka Perovića da je četništvo jednako fašizmu.

Možete samo zamisliti kako će u narednih 10 godina djelovati potpisi pristalica Rista Radovića u suludom naumu nestajanja jedne države i jednog naroda.

U ovom trenutku, Crna Gora je poligon za klerofašizam, četništvo, velikosrpski nacionalizam, otimanje teritorija, negiranje crnogorskog naroda, uvođenje svetosavlja u duhovnost ovog naroda, propagandni psihološki rat, manipulaciju narodom (posebno ranjivom populacijom), lažima.

Uostalom, „otac srpske nacije” izjavio je da je državni interes Srbije laž. Kad se tome dodaju obaveze SPC, po zadacima iz 1844, 1989, 2011. i 2019. godine, realno u tim uslovima teško je sačuvati zdrav razum i državu.

Uz strateške programske obaveze, Risto Radović zna kako držati tenzije i narod na okupu. Uz poštovanje istinskih vjernika, sljedbenici Rista Radovića nijesu vjernici, već hipnotisani, prevareni i zaluđeni narod.

No, da se vratimo na dalje aktivnosti poglavara i pretedenta na mjesto šefa države Crne Gore. Još nije osvojio Lovćen (koji mora biti leglo okupljanja posrbica), pa traži lokaciju za obnovu kapele Karađorđevića i uz dobre pomagače i idolopoklonike želi što prije podići kapelu, ali zaboravlja da je ’90-ih godina u uslovima ratne opasnosti Lovćen spašen od povampirene četničke rulje, zahvaljujući djelovanju „Lovćenskih straža”.

PRIJETE LITIJAMA I OTKOPAVANJEM ORUŽJA

Ova država je dozvolila Ristu Radoviću da toliko išara Crnu Goru vjerskim obilježjima, da jednostavno ne postoji mjesto duž cijele Crne Gore koje vas ne upozorava da je ovo zemlja vjernika, isposnika, zaštitnika svetinja i mučenika ravnih Isusu Hristu.

Razlika je samo u tome što otac Risto Radović uživa u svim blagodetima ove države, milijarde eura uze od ove države, izgradi ekonomsku imperiju u Crnoj Gori, ne propuštajući niti jedan pogodni trenutak da se posprda na račun Crnogoraca i države Crne Gore.

U situaciji ekonomske, socijalne, humanitarne recesije i lomova, đe je prioritet kako preživjeti i sačuvati sebe i porodicu, mi se svako jutro budimo sa porukama moračkog monstruma, neotesanog Irineja ili nekog beogradskog uličara, koji nam prijete litijama, energičnom zaštitom ugroženih Srba, odbranom svetinja, otkopavanjem oružja, slanjem vojske ka granicama Crne Gore i slično. Da tačno preciziramo fenomen ugroženosti Srba u Crnoj Gori jedinstven u svom poimanju, obrazloženju i apsurdnosti.

Srbi (tačnije, velikosrbi, svetosavci, četnici, fašisti) ugroženi su u Crnoj Gori samo zbog činjenice što postoji crnogorski narod. Čim po njihovom naumu nestane crnogorskog naroda, crnogorskog jezika, crnogorske crkve, crnogorske istorije, prestaće i ugroženost srpskog naroda. To je suština i bit, a ostalo su sve pojave, manifestacije i postupci zamagljivanja ovog zločinačkog nauma.

Dakle, srpsko pitanje u Crnoj Gori biće riješeno kad nestane Crnogoraca.

Svi značajni činioci u međunarodnoj zajednici moraju biti upoznati sa ovim namjerama SPC, uz obilje dokumentacije koja treba da potvrdi ovu tezu. Nije jasno zašto ova država ne obavijesti relevantne evropske i američke adrese o ovoj namjeri i zadatku SPC i zatraži međunarodnu pomoć u pokušaju istrijebljenja, posrbljavanja, ucjene, jednom riječju duhovnog genocida nad jednim narodom.

Namjera je jasna stvoriti haos, bezakonje, nasilničko ponašanje, nepoštovanje pravnog poretka države Crne Gore, koristiti đecu i mlade osobe kao štit u svom destruktivnom djelovanju po Crnoj Gori. Pritom je Bogom dan i poželjan pitki slogan „Ne damo svetinje”.

Crnogorski zbor nema dilemu što treba raditi i što će se raditi nakon ukidanja mjera NKT-a. Dobili smo podršku od članstva da četvrkom i neđeljom organizujemo zborove u mnogim gradovima Crne Gore. Na zborovima ćemo dati podršku primjeni Zakona o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica. Takođe ćemo argumentovano iznijeti podatke koji ukazuju da se radi o zakonu koji je u skladu sa međunarodnim standardima.

Na zbor će biti pozvani članovi, Crnogorci i svi građani kojima je interes država Crna Gore. Zborovi će se održavati u blizini hramova. Za očekivati je i prisustvo u hramovima Rista Radovića i njegovih vojnika, pa eto i prilike da i jedni i drugi izađemo na crtu.

Mi smo spremni, bez obzira koliko nas je brojčano. Naša snaga je argumentacija i zaštita postojanja evropske Crne Gore, a najave SPC (otkopavanje oružja i okupljanja preko sto hiljada osoba) uopšte nijesu razlog naše zabrinutosti.

U ovom trenutku, Crna Gora je poligon za klerofašizam, četništvo, velikosrpski nacionalizam, otimanje teritorija, negiranje crnogorskog naroda, uvođenje svetosavlja u duhovnost ovog naroda, propagandni psihološki rat, manipulaciju narodom.

cdm