Nikad se stabilnije nijesmo ovoliko ljuljali

Piše: Slavko Mandić

Stabilno je stanje u zemlji, nema što! A i ako se malo drma, to su oni bivši zaljuljali. Pomogla im BIL lica (nova skraćenica za bezbjednosno interesantna lica), neznaveni studenti i još neznaveniji kulturni i javni radnici,profesori, advokati, inženjeri, ljekari, sportisti, umjetnici, akademci, koji, istini na volju, pojma nemaju što traže od brižne vlasti. Htjeli bi da naćeraju odgovorne da odgovaraju. Kažu da su krivi, a vljda je svakome jasno da kriv možeš biti samo ako si nešto radio. A ovi o kojima zbore nijesu ni prstom mrdnuli. Zato je logičan odgovor da krivica nije do njih. Ako je iko kriv, a to će se ustanoviti, onda je to narod. I tu ide tačka. Bar za sad.

Dakle, bezbjednost je ok, što veli Tramp. Jest da ima izazova, koji se naročito tiču djelovanja visokorizičnih organizovanih kriminalnih grupa, čulo se sinoć na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost, na kojoj se analizirala trenutna bezbjednosna situacija u Crnoj Gori. Tačno je da oni znaju da zapucaju u po bijela dana na frekfentnim raskrsnicama, ali što ćeš ti narode tada tamo? Śedi doma, kad ti je dato da možeš. Znaju ubice i da ubijaju u dva navrata po Cetinju bespomoćne stanovnike, žene i đecu. Za dvije ipo godine dvadesetroje. Mnogo je i za velike zemlje. A možda za nas i nije? Bar prema djelovanju institucija zaduženih da vode brigu o našoj bezbijednosti.

E pa, nakon svega, na toj sjednici je konstatovano da smo stabilni, što će reći da više nema ni jedan jedini razlog da budemo zabrinuti. I nijesmo. Više smo pomireni sa sudbinom, koju prilično nijemo posmatramo, valjda uvjereni da nam je Njegoš za ovo doba poručio „Malo rukah, malena i snaga“… A nije tako, jer ruka imamo, ali ih najčešće sporo i pogrešno dižemo. Možda se dvoumimo pitajući se u nedoumici „A ja što ću, ali sa kime ću“? Nikako da razumijemo poruke kosmosa, no nastavljamo da snom mrtvijem spavamo. Da se slučajno ne pomjerimo iz udobnosti, ni malo zabrinuti što nam se događaju čudnovate stvari. Nikad viđene i nikad doživljene. Pogotovo sad, kad imamo jasnu konstataciju stratega bezbjednosne naučne misli, koji su nam dovoljna garancija da nam se ama baš ništa ne može desiti. Jer, oni su iza i ispred nas, snažna garancija i čvrst bedem odbrane od svakog zla. Mi treba samo da budemo poslušni i da se u vlastite živote ne miješamo previše. To čak i mi možemo razumjeti i puštiti konačno vladajuću pamet da nam neometano kreira budućnost, ali i prošlost. To oni umiju bolje od drugih, učinkovitije i kreativnije.

Na śednici je učinjen poseban osvrt na tragediju koja se dogodila 01. januara ove godine, kao i na planirane i preduzete mjere nadležnih državnih organa. I to je sve što je saopšteno. Ni slova o tome zašto je i kako došlo do tragedije koja je uzdrmala Cetinje i Crnu Goru toliko jako, da se i danas snažno ośeća užas zločina za koji mnogi kažu da se mogao spriječiti. Toga dana na Cetinju je bilo ukupno 9 policajaca, kažu oni koji tu materiju poznaju bolje od drugih. Neki vele 9, ne računajući specijalce koji su od nas čuvali popove u Cetinjskom manastiru. Od njih, zbog precizno dobijene naredbe što im je činjeti, niko se mrdnuo nije da pomogne ugroženom narodu. A Cetinje nije Njujork. A ni Podgorica. Dok se obrnes, eto te s kraja na kraj grada, s koje god strane da kreneš. Krvavi pir ubice Martinovića po Cetimu trajao je od 17.21 do 17.57 sati. Policija se nije snašla, najblaže rečeno, a i malo ih je bilo da energičnije krenu u akciju.
Zbog toga kako su činjeli i kako su bili organizovani, studenti traže odgovornost odgovornih. Ne više njihove ostavke iz moralnih razloga, već njihove smjene zbog očiglednih propusta sistema.

Na pomenutoj śednici o tome ni riječi. Kao da su ubijana tuđa čeljad i kao da se česta ubistva i masakr dešavaju u nekim drugim državama.
Od Demokrata, koje rukovode vojskom i policijom kreću orkestrirani napadi na našu mladost. Nazivaju ih pogrdnim imenima, kalemi im se da su u dosluhu sa kriminalcima i da ih organizuje  bivša vlast i lično Đukanović. Sramotno i bezobrazno. Zbog toga su studenti protiv njih podnijeli krivičnu prijavu. Kako god sud presudi, a činjenice su neupitne, ostaće ova sramota jedne politike na zalasku, za sva vremena.

Možda su na pomenutoj śednici mogli da razmisle da li je 120 policajaca na kraju devetog mjeseca koji brinu o sigurnosti aktuelnih javnih funkcionera, i dva bivša, neprimjereno veliki broj, ako znamo da nam Cetinje čuva 11 ili 9 policajaca. Koji će dobiti još jednog kolegu, kako rekoše, kad se rasporede ljudski resursi po gradovima širom Crne Gore. Sprdanje u lice prijestonom gradu i njegovim građanima.

Jasno je da Demokrate čuvaju svoje čelnike, jer su im oni garancija da će, čuvajući vlastite stolice, sačuvani i one njihove. A za živote cijela narooodddaaaa, neki drugi put.
Na sjednici se govorilo i o aktuelnoj inicijativi koja se tiče otvaranja parlamentarne istrage i formiranja Anketnog odbora povodom politički motivisanih ubistava i napada u prošlosti, kao i inicijativi za proglašenje narko – kartela terorističkim organizacijama. A ni riječ o potrebi da se provjeri konstatacija da se preśednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić u prepiskama na Skaj aplikaciji koje su došle u posjed američkih službi, povezuje sa uticajnim članovima jednog kriminalnog klana.

Možda je zbog svega toga Mandić formirao pomenuti Anketni odbor, sa motivacijom da se Vlasti ne dośete? Jer, poznato je, ne laje pas sela radi nego sebe radi!