Nije teško utvrditi gdje stanuje licemjerstvo

29.03.

16:58

Najgore je upasti u , kako se kolokvijalno kaže, providnu zamku, posebno kod javnih nastupa, koje bi kod nekih stvorili mentalnu dilemu, koja se ogleda u faktu – ko je za, a ko protiv borbe protiv svih vrsta kriminala. Nezavisno od počinioca.

U tome imam iskustva. Iz raznih vizura. Prije svega radnih.

Samo ja znam ko je ostao u tužilaštvu poslije 2003 godine da se bori. U smislu stručnosti i intelektualnih i svih drugih kapaciteta.

Vidio sam kako kod pojedinih prethodno moralno promovisanje, u sudaru sa iznenadnim prilikama za sinekuru – završava.

Sve nestane.

A svi prije “stolice” nijesu patisali o tuđoj moralnosti, dok se nijesu dohvatili mjesta koje ako loše reaguješ na iskušenje, očas pojede obraz.

Čemu ovoliki uvod koji liči na sopstveni promo – a to nije.

Samo iz jednog razloga. Kompetentan sam (mrzim samopromociju, volim sebe da opanjkavam) da uočim nedoslednost, neprofesionalizam, lakoću izgovorenog, zlu namjeru, brkanje nadležnosti kod postupanja činovnika državnog aparata – političara.

Dvojac iz URE – Abazović i Adžić iznova, po milioniti put, kao da nema ko drugi, samo zarad pogubljenog članstva zbog nezakonitih aktivnosti pojedinaca iz njihovih redova koje stavljaju na ignore i u zaborav, forsiraju predizborni narativ zasnovan na jednom čovjeku (Lazoviću).

Kako to znam?

Abazović danas kaže da je priču o Lazoviću davno ispričao (sic!).

Ali, evo ga. I dalje. Ne patiše. Ako je priču odavno ispričao, što se javlja svako malo?Neznaveni možda i ne znaju.

Nezainteresovanima to promakne. A onima koji analiziraju i znaju za jadac, sve je jasno.

Iako je danas aterirao u odnosu na jučerašnji pomen da će dokaze o Lazoviću dostaviti u Ulcinju parničnom sudiji Kalabreziju, komšija i dalje, vrlo svjesno, bljuje otrov kontaminirajući sve živuće Crnogorce, uporno i bez rezerve, Zoranom Lazovićem.

On danas tobože hvali SDT, skupa sa Adžićem kaže da rade vrijedno i zakonito, iako znam da ne mogu da im oproste R.M. za kojega Abazović i dalje traži dokaze.

Iako je Vrhovni sud u odluci o produženju pritvora kazao da ima dokaza za osnovanu sumnju. Što premijera ne obavezuje. Jer se Milošević ne preziva Lazović.

Nije teško utvrditi gdje stanuje licemjerstvo, samo treba prstom pokazati na njega.

I nije samo ljut na SDT Abazović zbog direktora UPC. Već zbog toga što ovi iz SDT, zaboga, još ne hapse Lazovića, i još nisu ugasili Bemax, čime bi kao rukom odnijeli unutrašnje traume našeg premijera, ispunjavajući mu sve želje.

Današnjim nastupom i ja sam doveden u dilemu. Pola sata se vodila riječ o nečemu što sugeriše na postupanje Lazovića, a onda dilemu razjrešava sam premijer i kaže: “ovim ne sugerišem za Lazovića.”

Na koga se onda odnosi sugerisanje?

Neka kaže.

On bi da “riba” Lazovića, ali da se ovaj ne naljuti. I otud ono…”ja ne mislim na njega”.

A misli.

Ako je Lazović ispričana priča, kako reče, pitam:

Zašto neku fabriku ne može da otvori, lokalni put da pusti u rad, izložbu da otvori – a da je ne zasoli sa Lazovićem.

Postaje bljutavo.

A kako treba?

Komšija je kazao da ima dokaze za Lazovića. Umjesto Kalabreziju neka ih da Novoviću. Možda nijesu dovoljni, kako reče, ali to neka odluči nadležno tužilaštvo. Kad to uradi, neka o tome javno zaćuti. On je premijer. Neka SDT radi svoj posao, a on može službenim kanalima da pokaže interesovanje za tok istrage, za koje čaršija ne mora da svakominutno zna.

Ako on zna da nema dokaza, a zna, neka se primiri. I proguta knedlu.

Kao što je progutao kada ga niko nije vidio glede Rada M.

A pravio se da knedlu nije ni vidio.

P.S. U politici nikada nije postojala fascinacija nekom osobom od strane političara, ako ta osoba nije iz svijeta politike.

P.S. 1 Fascinacija Lazovićem, mimo onoga što je obaveza organa gonjena pokazuje jednu haotičnu nezrelost garniranu sinekurno – političkom platformom koja obesmišljava traganje za pravdom.

I baca u zapećak one koji su plaćeni da gone počinioce krivičnih djela.

P.S.2 Sve za partijsku slavu.

P.S.3 Osim cigara.