Nije Milica jedna u majke…

NN:Đevojka koja je obilježila avgust….
N:Milica…
PN:Samoodbrana 24-godišnje Kolašinke, prerasta u podržanu misiju da se život „useli“ u previše rutinske „članove“ i „paragrafe“.I da je formirana hrabrost običnih građana da svoje budućnosti uzmu u svoje ruke bez obizira što institucije “nijesu odavde”….

Nije Milica jedna u majke…
Ima Milica Živković rođenu sestru.U jednoj od izjava za medije ovih dana, Milica je kazala šta bi se desilo da je umjesto nje bila njena sestra koja nije vješta i hrabra za samoodbranu.
Šta bi se desilo te kolašinske ponoći. da je bilo stotine i stotine drugih đevojaka i žena koje nijesu kadre spriječiti dignutu ruku na sebe.
Dakle, nije Milica jedna u majke.Stiže podrška sa svih strana.Svojom samoodbranom je ustalasala dobronamjenu javnost i zakucala na vrata logike i morala koji treba da budu jači od životom ispražnjenih normativa.
Ovih dana u Kolašin, zbog Milice Živković stižu brojne novinarske ekipe a njihovo interesovanje nadmašuje sva ostala tako da će „Miličina ponoć“ biti događaj koji će sigurno obilježiti ljeto koje traje.Hoće da čuju autentičnu riječ o svemu što se i kako dogodilo ali i da pogledaju to đevojačko lice hrabrosti i odlučnosti.
Milica, naravno ne želi da stane.Njena samoodbrana koja je započela u noći između 4 i 5 avgusta, prerasla je u njenu misiju koja će očigledno uzdrmati brojne učmalosti od kojih se nažalost sastoji crnogorska stvarnost.
Jedna od njih je i taj višak profesionalne rutine,zarobljene u „članovima“ i „paragrafima“.Život donese probleme kojima treba profesionalno pripasti, kojima se treba profesionalno posvetiti.Za avgustovsku ponoć i samoodbranu Milice Živković, definitivno rutina nije bila dovoljna.Problem je bio komplkesniji sa puno više života od uobičajenih fascikli i pečata.
Naravno.ni zakoni ne smiju da ne razumiju život.I kada se na tom mostu , nađu čelo u čelo, zna se ko prvi popušta.Jer život pravi zakone a zakoni ne smiju limitirati život..
Avgustovska samoodbrana Milice Živković od nasilja mora prerasti u kolektivnu odbranu od zakonskih nedorečenosti.Njena misija ima taj cilj a Milica snagu i upornost da usmjeri društvenu podršku koju dobija.Stopama tradicije onih Crnogorki kadrih da mijenju svijet oko sebe.
Sve to donosi i zrak optimizma da se u Crnoj Gori,uprkos devalvacijama svih vrijednosti koje su na snazi I “na vlasti”, ipak sačuvala energija društvenog zdravlja.Da u običnim ljudima ima snage da se uzdignu I da svoje budućnosti uzmu u svoje ruke.Bez obzira koliko stvarni život bio ignorisan institucijama I onima koji to “potpisuju”….
Bez obzira što institucije “nijesu odavde”….
Milica nije jedna u majke…
Dražen Drašković