Nije istina da Resulbegović nije izabran za sudiju Ustavnog suda jer je Albanac

Piše: Slavko Mandić

Danas je Skupština Crne Gore potrebnom većinom glasova izabrala troje sudija Ustavnog suda. Time je nakon višemjesečne blokade ta institucija dobila potreban broj sudija za nesmetano funkcionisanje. Četvrti kandidat Faruk Resulbegović nije dobio potrebnu većinu i o njegovom izboru će Skupština naknadno odlučivati.

Očigledno je da je ovakav stav DPS-a i Bošnjačke stranke izazvao bijes preśednika Albanske alternative Nika Đeljošaja do te mjere da je izjavio da ove partije nijesu izabrale Resulbegovića samo zato što je on Albanac.
Razumljiva je predizborna retorika kojom se poslužio Đelošaj u napadu na svoje oponente, ali se ipak postavlja pitanje da li je oštrina kojom je izrazio otvorenu netrpeljivost prema onima sa kojima se politički ne slaže pretjerana i predstavlja klasičan primjer remećenja multietničkog i multikonfesionalnog sklada kojim se Crna Gora ponosila.
Đeljošaj je morao da zna da njegova tvrdnja nema smisao i da je rezultat neke druge priče, kreirane u sadejstvu sa smijenjenim premijerom, bez obzira što ga je Skupština smijenila Vladu Dritana Abazovića 20. avgusta 2022. godine.  Pritom, lider Albanske alternative dobro zna da je premijer Abazović Albanac i da ga je na to mjesto doveo DPS a podršku dali Bošnjaci. Pa kako onda tvrdnja

da poslanici DPS-a i BS nisu danas glasali za kandidata za sudiju Ustavnog suda Faruka Resulbegovića samo zato što je Albanac? Nešto je Đeljošaj pobrkao. Ili možda nije, jer njegovom premijeru, Albancu, kojega na to mjesto nijesu doveli Albanci, i njegovim sljedbenicima nije na kraj pameti bilo da sa predstavnicima drugih manjinskih naroda dogovore kandidata koji će iz njihovih redova biti sudija Ustavnog suda.

Nik Đeljošaj sigurno ne predstavlja sve Albance i on ne može u njihovo ime da govori i iznosi ovakve konstatacije. Ne samo što nijesu istinite i što ih stvarnost demantuje kroz činjenicu da su partije koje žestoko optužuje, dovele za premijera Albanca, već i zbog one da je prisustvovao potpisivanju tzv temeljnog ugovora kojim je njegov premijer oteo crnogorskim pravoslavnim vjernicima njihove crkve, duhovne hramove, grobove predaka, imovinu i značajan dio teritorije i predao ih crkvi strane države, čime je učinio  čin, po mnogima, veleizdaje koji nikada ne zastarijeva. Svojim prisustvom Đeljošaj je aminovao taj sramni čin i Crnogorcima zabio trn u oko.
Pa ni tada niko nije zamjerio albanskom narodu niti ih uveo u nacionalističku priču, koju Đeljošaj pokušava danas da nametne. Posebno pominjući antialbansku histeriju iz 90-tig godina, za koju kaže da još uvijek vlada u glavama nekih partija i nekih poslanika. Ili je možda mislio na nove koalicione partnere sa kojima nesmetano, posredstvom odavno smijenjene vlade, krčmi crnogorsku ekonomiju kroz institucionalno razbijanje i svjesno uništavanje crnogorskih tradicionalnih vrijednosti.

Đeljošaj će svojim biračima objašnjavati ovakav vid nesuvislog ataka na one koji drugačije misle i smatraju da imaju pravo da sudija Ustavnog suda bude iz njihovih redova. A zašto ne bi bio Bošnjak? Ili Hrvat? Ili Srbin, iz onog dijela koji od države uzima lijep novac zbog toga što se organizovao kao nacionalna manjina? Zašto ne bi oni a mora Albanac? A ako ga ne izaberu, jer je tako htio Abazović, onda kreće lavina optužbi.

Oglasio se i Đeljošajev šef, Dritan Abazović. Naravno, manipulant ne može drugačije do manipulacijom. On je kazao da ne može da vjeruje da DPS nije glasala kandidata iz reda manjina, i pozvao građane da to zapamte. Javnost je znala kako će glasati DPS jer je ova partija insistirala da se manjine dogovore oko kandidata, saopštavajući  da će glasati onoga koga one predlože, bez obzira kome pripadali, jer ne žele da arbitriraju. Ovaj prijedlog je ignorisan.

Dakle, nikome u Crnoj Gori ne smeta, niti smije da smeta da Albanac bude sudija Ustavnog suda. Đeljošajeva i Abazovićeva  tvrdnja su manipulacija i politička izmišljotina. Oni, Albanci, jedan premijer, drugi ministar, a ima ih, još čine okosnicu izvršne vlasti Crne Gore.

Sasvim je izvjesno da pojedincima iz redova nekih manjinskih naroda najviše smetaju Crnogorci u Crnoj Gori. Pojedini Albanci iz ove priče su se već oglasili.
Ali, zaludu. Crna Gora ima među albanskim narodom, i svima ostalima  koji žive u Crnoj Gori, tradicionalne prijatelje i to neće pomutiti trenutni vlastodršci.

Sve ovo nosi i poruku preśedniki države Milu Đukanoviću da raspušti Skupštinu čim se za to steknu zakonski uslovi. Da ne časi ni čas, jer smo i danas čuli prijatelja ovih međusobnih prijatelja koji je stigao iz Tirane, što se Crnoj Gori sprema.
Na izbore, pa da vidimo da li će narod Crne Gore, bez obzira na naciju i vjeru, izabrati put Aleksandra Vučića, ili će nam zapadni partneri biti i dalje orjentir.