Nezadovoljni stanjem u parku, ne pamte gora vremena

Nijesmo još ušli u Nacionalni park Lovćen, a na Bjelošima nas je dočekala naplata ulaza. Zaustavljaju nas dva momka, nema rampe… Nema veze da li ćemo do mauzoleja, do Kotora, Njeguša… hoćemo li u obilazak ili prolazak. A onda nailazimo na ružne prizore. Svuda radovi, probijanje puteva, niko ne zna da nam objasni šta se dešava. U kancelarijama NP Lovćen ni direktora ni zamjenika. Službenici ne znaju da objasne, kažu pošaljite pitanja upravi. Mještani nezadovoljni, plaše se za svoju planinu. Put je neočišćen, kažu da radnici ,,Štrabaga“ odavno nijesu ovuda prošli, iako je održavanje plaćeno za godinu, a mreže pored puta pune kamenja. Mještani su ogorčeni stanjem na Lovćenu, a iz NPCG su nam odgovorili da se sve odvija planiranom dinamikom.

Ugrožena prava

Vlasnik hotela ,,Monte Rosa“ Dragan Čavor kaže da ne pamti gora vremena i da pomaka nema od kada je formiran NP Lovćen 1952. godine. Formirali su Upravni odbor mještana Lovćena kao prije 10 godina jer su im, kažu, ugrožena prava zbog naplaćivanja prolaza, jer smatraju da su punktovi opet postavljeni da naplaćuju prolaz, a ne ulaz. Čekaće na odluku Ministarstva kapitalanih investicija kojem su se obratili, a ako ne otklone naplatu ulaza planiraju radikalne poteze pa i blokade što može negativno uticati na turističku sezonu.

A iz Ministarstva kapitalnih investicija kazali su Pobjedi da je podnijet prijedlog za poništenje rješenja i da čekaju izjašnjavanje Uprave za saobraćaj.

– Za vrijeme Austrije naši su preci slobodno prolazili, šetali, a sada ne. Sigurno ćemo se izboriti kao 2012. godine. Ovdje bi tužilac imao posla. Tada su krivične prijave podnosili kako bi nas odbijali od ovoga pa su vidjeli da je zakon na našoj strani. Niti ova vlada niti novi direktor NPCG nemaju veća ovlašćena nego prethodnici – poručuje Čavor ističući da nikakva dobra Lovćen nije doživio od nacionalnog parka.

– Tu je dvije trećine privatne imovine kojima upravlja NP nedomaćinski, ne zadnjih par godina nego je to tako već duže. Mještani ovdje teško dolaze do dozvola za obnavljanje svojih kućišta dok, recimo, Nacionalni park postavlja neke privremene objekte koje izdaju za neke usluge, i to malo iritira – kaže Čavor.

FOTO: Dragan Mijatović

Napominje da zaposleni u NP Lovćen, kojih sada ima blizu 40, ne rade baš ništa.

– Kako je koja vlast dolazila, dovodila je svoje ljude. Simptomatično je da od svih njih nema nijedan Njeguš. Ako je tu naša imovina, i mještani bi trebalo da imaju udjela u upravnom odboru. Sa rampom smo imali probleme 2012. godine, mi te probleme imamo i sada. Ako pričamo o dobrima nacionalnih parkova niko im zakonom ne može zabraniti da naplaćuju sadržaje, ali ne mogu naplaćivati prolazak regionalnim putem – naglašava Čavor dodajući da se u NP Lovćen godinama ništa ne ulaže pa ta dobra i ne postoje, tako da, po njegovim riječima, i nemaju šta turistima da ponude.

– Zamislili su da je regionalni put njihovo dobro. I sada od Cetinja prema Lovćenu i od Njeguša prema Lovćenu postoje punktovi gdje se sprečava pravo kretanja. Mi registracijom auta plaćamo korišćenje puteva i na njima je da nađu način da odvoje korisnike dobara nacionalnih parkova i prolaznike. Nije logično da idete preko Cetinja i Lovćena za Kotor i da morate da platite po tri eura po osobi – kazao je Čavor koji tvrdi da posjeduje svu dokumentaciju da je to zabranjeno.

– Isto smo osporili prije 10 godina. Obnovili smo Odbor mještana Lovćena sa 200 potpisinika i angažovali advokata. Zakon se nije mijenjao, samo se pojavilo novo rješenje. Regionalni put isto prolazi preko Virpazara i nema naplatnog punkta, ni na Đurđevića Tari… Mnogo rješenja smo im predlagali, ali ne postoji dobra volja – tvrdi Čavor dodajući da su predlagali da se naplata ulaza i karte za mauzolej objedini.

Dragan Čavor (FOTO: Dragan Mijatović)

Nude rješenja

– Državna firma je i jedna i druga. Tim novcem bi trebalo nešto i ovdje uložiti. Naš advokat Aleksandar Kovačević se nedavno obratio Ministarstvu kapitalnih investicija, jer je prethodni ministar izdao neko rješenje 2020. godine koje je negdje ,,čučalo“ i oni su ga sada aktivirali. Obratili smo se i inspektoru za saobraćaj i ombudsmanu. Meni je, kao turističkom poslaniku, ovo predsezona i sezona dovedena u pitanje – tvrdi Čavor.

Objašnjava da su već bili na razgovor kod ministra kapitalnih investicija Ervina Ibrahimovića koji im je kazao da je ministar Osman Nurković nekoliko dana prije odlaska 2020. godine potpisao neko rješenje iako ga je Direkcija za saobraćaj odbila kao neosnovano.

– Direkcija upravlja putevima i bez njene saglasnosti ne može niko na putu ništa da radi. Sve smo to objasnili Ibrahimoviću od kojeg smo nedavno dobili odgovor iz kojeg ne možemo zaključiti ni da li smo mi u pravu niti da li su oni u pravu. Advokat Kovačević je već pokrenuo, po tom pitanju, dvije prijave. Jedan dopis je poslat inspektoru, jedan je poslat Ministarstvu kapitalnih investicija. Zamislite da NPCG blokiraju sve magistrale koje prolaze kroz parkove – ističe Čavor dodajući da NPCG moraju naći način da naplaćuju ulaz, ali ne i prolaz.

Objašnjava da jedino automobilima sa cetinjskim registracijama ne naplaćuju.

– Mi imamo rodbinu iz drugih gradova. Ako hoće da nas posjete moraju svaki put da plate tri eura po članu, što je nezamislivo – tvrdi Čavor.

FOTO: Dragan Mijatović

Pohvaljuje projekat žičare čiji početak gradnje su godinama čekali, ali je mišljenja da nije trebalo biti ovakve devastacije, tj. probijanja puta do svakog dalekovoda.

– Žičara će vjerovatno doprinijeti razvoju Lovćenu, ali ovakvo ponašanje u nacionalnom parku ne priliči. Ja bih pozvao javno nevladine organizacije koje se bave zaštitom prirode i dobara da vide da li to tako mora jer danas je moderno da do svakog dalekovoda vodi put, a ne vodi se računa šta taj put krči neku prirodu koja je vjekovima čuvana. I ranije su se postavljali stubovi, pa se nije krčio put, nego se čuvala priroda – ističe Čavor i dodaje da njih, mještane, to baš iritira.

– Oko žičare se planiraju neki sadržaji, mimo Njeguša, mimo nas – kaže Čavor.

Isto potvrđuje mještanin i njegov rođak Milorad Čavor koji ističe da su mislili da će trasa žičara ipak biti drugačija.

– Iščekivali smo žičaru dugo godina i to onu koja bi povezivala Kotor, Lovćen Cetinje. Ova je udaljena od Ivanovih korita punih sedam kilometara. Moramo se organizovati da te ljude dovedemo i ovdje. Druga stvar koja nas boli, iritira, je devastacija koju je napravila žičara. Nama nije moglo biti ni da proširimo svoja ognjišta, naše male katune – ističe Milorad Čavor koji smatra da će najmanje koristi od žičare imati Njeguši.

FOTO: Dragan Mijatović

Mještanin Perica Penda kaže da pamti i bolja vremena.

– Od 1960. od kada pamtim više je doprinijela kapela i sada mauzolej na Lovćenu nego bilo šta drugo ovdje. Više je čuvao Lovćen jedan šumar pokojni Peko Rudović i sarađivao sa mještanima, nego svi rendžeri sada, a ima ih blizu 40. Sve rade samo ne ono što im je posao. Mi smo ovu zemlju naslijedili i došli smo u situaciju da NPCG bolje čuva đedovinu od mene. Dosta je šume izgorjelo, oni ne daju suvo drvo da se očisti da se ugrijemo – priča Perica Penda.

Članovi odbora mještana Lovćena (FOTO: Dragan Mijatović/Pobjeda)

Njegov brat Krsto Penda, koji na ovim prostorima živi već 76 godina, kaže da Lovćen proživljava najgore trenutke

– Od kada su došli ,,nacionalnisti“, tako zovem ove iz NPCG, gorega vremena nije bilo. Nagrdili su Lovćen. Išao sam prije toga konjem da donesem tovar drva za ognjište i šumar je to dozvoljavao. Jedino pamtim dobrog direkotora NPCG to je prvi Dimitrije Pejović koji se uvijek dogovarao sa mještanima – kaže Krsto Penda koji priča da mu je đedovina od Mirca do Lovćena i da mu je tri puta izgorjela do sada.

Građani drugog reda

– Imamo svoju šumu i ne mogu da uberem metar drva… Sve gori, izgorjelo je već dosta i ako ovako nastavi nećemo više ni imati šumu – tvrdi Krsto Penda.

Predsjednik odbora mještana Pero Radnjić živi već 13 godina na Njegušima i veoma je zgrožen trenutnim radovima na Lovćenu.

– Nikad nije bilo da se probijaju putevi do svakog dalekovoda. Nemamo ništa protiv žičare, ali nama mještanima nijesu dozvolili da proširimo kuće, a oni mogu da prave puteve gdje hoće – kaže Radnjić.

Ističe da se oni na svojim ognjištima osjećaju kao građani drugog reda.

– Dođem ovdje autom podgoričkih tablica i moram da platim put do kuće. Šuma koja je zapaljena, stabla neočišćena, planinarske staze se ne čiste. Mađari dolaze istražuju pećine iznose blago iz nacionalnog parka, niko ih ne kontroliše – kaže Radnjić smatrajući da i oni imaju pravo kao svi ostali građani Crne Gore.

– Razmišljali smo da napišemo peticiju da nas 800 ,,izađe“ iz nacionalnog parka. Nemamo ništa protiv da naplaćuju dobra NP, ali ne javna dobra. Njih 40 samo što rade, naplaćuju ulaznice i ništa drugo. Od tog novca, mi ne vidimo ništa. Postoje tu dva WC koja su jedino napravljena i klupa, roštilji, i su donacije koje je uradila prethodna uprava odmarališta – priča Radnjić.

FOTO: Dragan Mijatović

Na njegovu priču se nadovezuje njegov komšija Vido Penda koji ističe da je bio u Vijetnamu i vidio duplo dužu žičaru, ali da nigdje nije bilo puta do dalekovoda.

– Svi stubovi su postavljani helikopterom. Čuli smo da će čak i da asfaltiraju te puteve do 13 stubova ispod Žanjevog dola prema kotorskim stranama. Mauzolej na Lovćen je postavio helikopter, ovi uništavaju prostor vječno – poručuje Vido Penda.

Iz JPNPCG su nam odgovorili da devastacije Lovćena nema i da se sve odvija planiranom dinamikom.

– Svi radovi na lokalitetima na Bižaljevcu i katunu Kuk izvode se za potrebe žičare Kotor – Lovćen. Naglašavamo da se ne radi o devastaciji prostora, već se u skladu sa Prostornim planom posebne namjene za NP Lovćen i Detaljnim studijama lokacije (DSL) izvode radovi na uređenju prostora, a koji se odnose na uređenje pristupnih puteva, pratećih servisa i objekata koji će biti u funkciji rada pomenute žičare – kazali su iz NPCG dodajući da su svi ti objekti planirani projektom, Prostornim planom i da su dobili saglasnost nadležnih državnih organa.

– U tom kontekstu možemo da istaknemo da je Služba zaštite evidentirala u prvom kvartalu ove godine samo jedan slučaj za koji postoje indicije da se radi o nelegalnoj gradnji i u skladu sa svojim ovlašćenjima procesuirala predmet prema nadležnim državnim institucijama – poručili su iz NPCG.

Čekaju izjašnjenje

Iz Ministarstva kapitalnih investicija kazali su da je podnijet prijedlog za poništavanje rješenja Ministarstva saobraćaja i pomorstva od 7. oktobra 2020.

– Čekaju se spisi predmeta i izjašnjenje od Uprave za saobraćaj – kazali su iz Ministarstva.

FOTO: Dragan Mijatović

Na naše pitanje da li su naplatni punktovi nezakoniti na regionalnom putu u mjestu Krstac i Bjeloši kazali su da je to u ,,u skladu sa pozitivnim propisima Crne Gore, a nakon žalbenih postupaka koji su se vodili protiv rješenja Direkcije za saobraćaj“.

– Ministarstvo saobraćaja i pomorstva donijelo je rješenje od 7. oktobra 2020. godine, kojim je usvojena žalba JPNPCG, kojim je poništeno rješenje Uprave za saobraćaj od 7. aprila te godine i odbijen je zahtjev NPCG za postavljanje kontrolno naplatnih rampi i punktova u NP Lovćen. Uprava za saobraćaj je navedeni zahtjev odbila, obrazlažući svoje rješenje da podnosilac zahtjeva nije definisao kako će se izvršiti, odnosno napraviti razlika između posjetilaca nacionalnog parka i korisnika puta, što u krajnjem nije definisano ni propisima. Dakle do izmjene propisa, kojima se jasno propisuje procedura za posjetioce parka i korisnike puta, nije moguće drugačije rješenje – objasnili su iz Ministarstva.

Martinović iz Podgorice upravlja Lovćenom

Iz JPNPCG kazali su da koordinaciju poslova za organizacionu jedinicu Nacionalni park Lovćen shodno Statutu i Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta za Nacionalni park Lovćen trenutno obavlja direktor JPNPCG Vladimir Martinović.

– Kako je isti do prošle jeseni bio direktor NP Lovćen, smatramo da odlično poznaje način i organizaciju rada u tom nacionalnom parku, pa nam dosadašnje iskustvo govori da nije bilo nikakvih problema u funkcionisanju službi u NP Lovćen. Svakako bi se za zaokruživanje kvalitetnog procesa rada, a shodno navedenim pravilnicima i procedurama, mogao izabrati i rukovodilac (direktor) ove organizacione jedinice – poručili su iz NPCG.

Azra Vuković

Vuković: Zaštićena područja su isuviše vrijedna da bismo ih prepustili nemaru izvođača radova 

Direktorica NVO Grin houm Azra Vuković kazala je Pobjedi da stanje u NP Lovćen govori o tome koliko i kako infrastrukturni objekti utiču na stanje životne sredine u zaštićenim područjima posebno kada se radi o projektima čije aktivnosti se sprovode na velikim površinama i na teritoriji više opština.

– Projekat žičare realizuje se velikim dijelom u zaštićenom području NP Lovćen te samim tim i uticaj koji ovaj projekat ima na prirodu ovog područja treba tretirati sa posebnom pažnjom. Negativna iskustva, koja smo imali kod izgradnje velikih infrastrukturnih objekata, treba da budu alarm institucijama kada je riječ o monitoringu ovih radova. Institucije moraju hitno reagovati i provjeriti da li se sve aktivnosti realizuju u skladu sa odobrenim Elaboratom o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne smije se dozvoliti ni najmanji propust u nadzoru nad svim izvedenim radovima na terenu. Ukoliko je došlo do nepoštovanja mjera iz Elaborata, izvođača radova i investitora treba sankcionisati. Zaštićena područja su isuviše vrijedna da bismo ih prepustili nemaru izvođača radova i investitora – poručuje Vuković.

Iković: Sistem procjene uticaja projekata na životnu sredinu postoji formalno, ali ne i suštinski

Vuk Iković iz ,,Preokreta“ kazao je Pobjedi da gradilišta u jednoj Austriji izgledaju kao apoteka, a kod nas kao scene iz horor filmova.

– Nije sporna izgradnja žičare, sporan je način gradnje. Kao i u medicini, način operacije određuje brzinu zarastanje rane i veličinu ožiljka. Ovo nam se dešava jer sistem procjene uticaja projekata na životnu sredinu postoji formalno, ali ne i suštinski. Ekološka infrastruktura nije dio projektne dokumentacije, pa izvođač radova ne zna gdje i kako ukomponovati šume, vode i njihove životinje u jedan projekat. Neznanje i neodgovornost se sakrivaju opštim mjerama zaštite koje izvođač radova, sve i da hoće, ne može da primijeni jer ne zna šta je funkcioner htio da kaže – kaže Iković dodajući da je nacionalni park najveće prirodno bogatstvo jedne države, a ima i snažnu kulturnu dimenziju.

Vuk Iković

– Svaki treći turista, koji dođe u Crnu Goru, posjeti jedan ili više nacionalnih parkova. Zato u nacionalnim parkovima mogu biti dozvoljene samo one aktivnosti koje povećavaju vrijednost parka. Trebaju nam razvojni projekti, ali njihovom realizacijom ne smijemo trajno izgubiti dio prirode niti dio sebe. Mi smo opstali i izgradili državu zahvaljujući prirodi koja nas je hranila. Zato ko ne čuva prirodu taj niti gradi niti poštuje državu. Mi imamo zakone i pravilnike koji bi trebalo da nas štite ali nemamo tačnost i savjesnost koje će suspregnuti funkcionere da rade za dobro većine građana. To će se promijeniti kada rad i znanje budu na prvom mjestu – poručuje Iković.

Kapetanović: Nije dopustivo zbog postavljanja dalekovoda uništavati prirodne vrijednosti

Aleksandra Kapetanović, iz EXPEDITIO Centra za održivi prostorni razvoj Kotor, kazala je da je veoma zabrinuta za trenutne intervencije na području Lovćena koje devastiraju prostor, a koji ima najveći stepen zaštite kako na nacionalnom tako i na međunarodnom nivou.

– Put koji vodi od Kotora do Krsca, a zatim do Međuvršja na Lovćenu, dio je pejzaža izuzetne vrijednosti. U donjoj zoni on prolazi kroz prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora koje je na Listi svjetske baštine UNESCO-a, a u gornjoj kroz NP Lovćen koji je prirodno dobro najvećeg stepena zaštite u Crnoj Gori. Trenutno se uz ovaj put, u blizini Žanjevog dola i katuna Bižaljevac, probijaju putevi koji devastiraju pejzaž, a koji su očigledno pristupni putevi za postavljanja određenih dalekovoda (iako još nijesmo dobili zvanične informacije o tome) – kazala je Kapetanović napominjući da se selo Žanjev Do i zona oko njega nalaze u okviru granica prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, koje se nalazi na Listi svjetske baštine UNESCO-a.

Sandra Kapetanović (FOTO: Dragan Mijatović/Pobjeda)

– Oni se nalaze u zoni „prirodnog očuvanog pejzaža u granicama Svjetske baštine“. U Studiji zaštite kulturnih dobara je navedeno da je očuvanje prirodnih vrijednosti ovog pejzaža neophodno kako bi se zaštitila izuzetna univerzalna vrijednost zaštićenog područja. I sam put Kotor – Krstac, kao infrastrukturni objekat, zaštićen je kao pojedinačno kulturno dobro od nacionalnog značaja 2017. godine. Katun Bižaljevac se nalazi u okviru granica NP Lovćen – kazala je Kapetanović koja postavlja pitanje kako je dopustivo, zbog postavljanja dalekovoda, uništavati cijeli pejzaž.

– Dalekovodi su se postavljali i ranije, i u mnogim zaštićenim područjima, međutim te intervencije nijesu ostavljale ovakve ožiljke u prostoru kao ove koje se trenutno sprovode. Nažalost, ista je situacija i sa pristupnim putevima koji se trenutno prave za potrebe žičare Kotor – Lovćen. Sve ove intervencije su „iskasapile“ pejzaž padina Lovćena – kazala je Kapetanović dodajući da je sve ovo što se dešava nastavak loših praksi, prilikom izgradnje infrastrukturnih elemenata, koje su već devastirale pejzaž zaštićenog područja.

– Primjer je svakako dvosmjerna saobraćajnica Krstac – Međuvršje koja je potpuno neprimjerena karakteru jednog nacionalnog parka kroz koji prolazi. Ova saobraćajnica nastala je proširenjem starog puta ali uz obim i vrstu intervencija, posebno veličinu usjeka i nasipa, koji potpuno degradiraju pejzaž nacionalnog parka – kazala je Kapetanović dodajući da generalno u Crnoj Gori u posljednje vrijeme imamo veoma lošu praksu izgradnje novih saobraćajnica koje prekomjerno devastiraju pejzaž.