Nevenka F. Bajković : “Osmi putnici“ u Crnoj Gori

Povodom stogodišnjice Podgoričke skupštine

Ko se sjeća čuvenog horor filma o vanzemaljskom čudovištu, što se naseljava u prsa ljudi i uništava ih, lako će shvatiti simboliku iz naslova. Samo što naši “osmi putnici” nijesu vanzemaljci, no potomci onih što su stvarali ovu državu. Mnogima se danas svi preci u grobu obrću.

Što se Crne Gore tiče bilo ih je vazda. I kad je bila država i kad nije. Kad bi se na kantar stavila slavna prošlost države i neslavna istorija izdajstava iste ne zna se što bi preteglo. Raznoraznim “osmim putnicima” treba zahvaliti što Crna Gora lako gubi državu a teško je vraća. Od svih koji su se u proteklih sto godina istakli na sličnim nečojskim poduhvatima ova današnja sklepana družina je najneprirodnijia i najopasnija. Naravno mislim na ujedinjeno – razjedinjenu opoziciju. Ne samo zbog bogate logističke i materijalne podrške sa strane. Bilo je toga i ranije. Na ruku im ide što ih čitav civilizovani svijet vidi kao demokratsku pojavu. Jer ko bi inače shvatio da postoje i takvi opzicionari koji otvoreno rade na poništenju sopstvene države. Toga ni u praistoriji u pećinama nije bilo.

Družina je inače prilično raznorodna. Neki su dosljedni svojim prvobitnim anticrnogorskim ubjeđenjima a drugi su opet pravi rekorderi u političkim mutacijama. Od zakletih suverenista do saveznika prethodno pomenutih. I pored nepremostivih političkih razlika u jednom pogledu su saglasni. Neće da razgovaraju sa legitimnom Vladom, neče u Parlament da se kao sav demokratski svijet bore za svoja ubijeđenja. No pravo s ulice u fotelje.

Znam da ništa novo neću reći, što nije neko drugi napisao uključujući i mene. U nekim ranijim prilikama. Ali neke stvari valja stalno ponavljati dok se zlo ne uruši samo u sebe. A prije ili kasnije hoće.

Pa da se prisjetimo čime i kako se preporučuju da vode državu. Počevši od pojedinaca. Tj lidera. Prvo mjesto mu niko ne može uzet. Lasno ga je prepoznati. Savršen “osmi putnik”. Izumio novi politički profil Opozicionar u koaliciji. Punih 18 godina bio je udobno ušuškan u krilu neuporedivo brojnijeg koalicionog partnera. Nije njegovoj minornoj partiji falilo ni fotelja ni para. Ali je marljivo radio da ponekad iskoči kao čupavac iz kutije i izboksuje neki zakon ili prijedlog koji će se kad tad obiti o glavu jačoj partiji ili joj vezati ruke. Da pomenemo naprimjer zakon o dekriminalizaciji klevete. U čitavoj civilizovanoj Evropi i u mnogim drugim zemljama kleveta je krivično djelo. Što kod njih ne može kod nas prođe brzometno. Ni da smo izmislili demokratiju prije antičke Grčke. Danas se pokazalo kome i kako zakon ide na ruku. Možete da brljate koga i kako hoćete, da mu ugrozite djecu, upropastite život i nikom ništa. Pravi čarobni štapić za vlasnike tabloida koji suvereno vladaju medijskim prostorom Crne Gore. Evo sad traže sudije da se zakonom zaštiti njihov ugled i dostojanstvo profesije, što je razumljivo, ali nije u redu ako se odnosi samo na njih. Nadam se da će kleveta ponovo dobiti svoje mjesto u krivičnom pravu radi zaštite svih potencijalnih žrtava.

Nije to dotični lik slučajno izmislio. Valjalo mu je da napravi što više štete. A usput i da pripremi današnju poziciju. Uspio je da baci ljagu na partiju koja je imala časnu ulogu u borbi za nezavisnost. A biće njen grobar. Ni prvi ni potonji. Svi će se prisjetiti jednog mnogo zaslužnijeg borca za buđenje crnogorskog identiteta koji pridavi sopstvenu partiju. No da se vratimo na ovog sadašnjeg lidera čija se partija ubrzano usitnjava. Zli jezici tvrde da se u borbi za čelno mjesto u partiji služio nekim krajnje nedemokratskim sredstvima. Danas su ga bolesne ambicije izmirile sa smjenjenim prethodnikom. Što dovoljno govori o obrazu obojice. Postoji još uvjek sumnja da je bio u dosluhu sa Demokratskim frontom uoči planiranog terorističkog prevrata. Ko ima malo bolje pamćenje prisjetiće se da su baš njega prozivali da im otvori vrata za nasilno zauzimanje Skupštine. Ali sitan igrač –  tanka petlja. Povukao se da čeka bezbjedniju priliku.  –Bilo bi “sam pao sam se ubio”  da nije za sobom povukao mnoge časne ljude koji su ga slijedili I kad je zastranio. Okrenuli su mu leđa svi oni što ne prihvataju Makijavelistički princip da “Cilj opravdava sredstvo”. Čak i kad je u zlim vremenima morao biti primjenjen cijena je bila visoka i tragovi još nijesu izbrisani. Ali zaludu – upravo je taj princip ujedinio našu slavnu opoziciju. Inače ih ni manitim ljepilom ne bi mogli pripetat jedne uz druge.

Kad smo već kod narečene partije da opet pomenemo i prethodnog lidera. Ovom Uraru se pokvario i sat i kompas. Nije više vrijeme da se djeluje s ulice, a zabasao je u pogrešno društvo za jednu, navodno, građansku partiju. Potpuno neprovjerenog rejtinga tj. izbornih rezultata dotični se vratio u politiku na mala vrata. Manja no što ljudi ostavljaju kućnim ljubimcima. A vrlo je vjerovatno da iz nje neće izać kroz slavoluk

Što reći o njihovim ujediniteljima. “Bezbjedonosno interesantni likovi “ što bi rekli stručnjaci okupiše se u političku formaciju zvanu Demokratski front. Što je samo sebi suprotstavljeno. Ono front neizbježno podsjeća na ratište. Pa što će im onda ono demokratski? Nije valjda da bi se bili skupšinskim materijalima ili mlatilicama za muve. Koliko je javnosti poznato spremali su žešća sredstva. Dva čelnika fašistoidnog lika i nedjela inače glavni akteri u ruskom lutkarskom pozorištu osnovanom na teritoriji Crne Gore sa ciljevima koje i tice znaju. – Manjna nasilno smjenjuje legitimno biranu većinu i pravi bolju i navodno slobodniju državu. Pritom bi je pod jedan oslobodili nezavisnosti. No su ruski konci otanjali a usput i sredstva. Lutke iz ruskog pozorišta kad ne bude više publike završit će gdje obično završavaju. Od takvih primitivaca i manje ugledne države bi se ogradile. Radi sopstvenog obraza.

Jedno im se mora priznati – dosljednost. S njima ste znali na čemu ste. Što nije slučaj sa ostatkom skupine.  Dojučerašnji saveznici se ubrzano ograđuju od svake veze sa DF -om. Koje su međusobne “ženidbe” i “udadbe” nastale u ostatku opozicije ostaće za priču.

Ostao je još njihov odani partner. Malo osmi putnik a više politički mutant. (Mutatio  – promjena, nepostojanost I sl. U naučnom smislu mutacija ima malo šire značenje I označava trajnu promjenu svojstava određenog subjekta; U političkom smislu uključuje I promjenu moralnih načela kao I sistema vrijednosti.). Narečeni lider Pokreta za mutacije. u svojoj bogatoj karijeri je nekad mutirao brže od virusa gripa. Počeo kao žestoki pristalica nezavisnosti, da bi ubrzo okrenuo list. Nadam se da još poneko pamti kako je ovaj međunarodni tužibabac presretao sve moguće strane zvaničnike da blati sopstvenu državu. Uoči Referenduma. Počeo karijeru kao urednik lista poznate kriminalne organizacije  iz susjedne države. Kako stvari stoje vjerovatno će je i završiti radi neke glibave radnje u najmanju ruku protiv zakonitog karaktera. Ne zna se koliku će cijenu platiti, ali ali će je skupo platiti izmanipulisani saradnici koje je pustio niz vodu.

I na kraju najnovije mlađane zvijezde na mutnom političkom nebu Crne Gore. Demokrate – lijepo zvuči ali ne odgovara istini. Oni su najveća prevara prošlih parlamentarnih izbora. Što da se lažemo. Mnogi glasači nijesu znali da su ovi đetići odgajani u krilu SNP.a. Priča se da ih je, kao kukavičja jaja, upravo SNP podmetnuo . Da pokupe glasove razočaranih i neobavještenih suverenista. A đe bi ih inače našli. Zna se koliko ih je preteklo.

Lijep slogan “Pobijede a ne podijele” . Pa naravno, da ne daj  Bože dođu na čelo Crne Gore, podijela ne bi ni bilo jer se dijelimo samo po pitanju njene državnosti i nezavisnosti. Neki od njih nalaze se na čelu opština de su osvojili vlast a nijesu čak ni crnogorski državljani. Ni toga niđe nema. Sudeći po dosadašnjim rezultatima slava im neće dugo trajati.

Umjesto Post skriptuma. Na angažovano pisanje sam stavila tačku još prije dvije godine misleći da ima u Crnoj Gori I mlađih I pametnijih od mene. I naravno da ima. Ali zašto ćute mnogi crnogorski intelektualci. Čast izuzecima. U smutnim vremenima ćutanjem se ohrabruju protivnici. I bez toga su se bezočno osilili. A ponekad je I znak beznađa. Nijesmo valjda dotle došli.