Nesveti, nedostojni

Piše: Nikola Poleksić, jerej Crnogorske pravoslavne crkve

O vi, mumificirani podražaji svetosti koja je davno napustila ovaj Svijet. Vi žongleri svetim tajnama – da li mislite da svojim mantijama, odeždama i regalijama možete prevariti Svevidećeg i Svepravednog? Da li mislite da ćete panagijama i pankamilavkama pokriti zločinjenje svoje? Hristos, istiniti Bog naš svojim učenicima je naložio da sa sobom imaju jednu haljinu i jedan štap, dok mučenički trpeći nedaće života idu svijetom propovijedajući Radosnu Vijest. Jednu haljinu, bez izvezenih impotentnih simbola vašeg ulagivanja Božanskom – jedan štap bez zlata i dragog kamenja koji treba da uveliča vašu ništavnost – zboreći samo ono što je pravo, u jednom Svetom Duhu na kojeg nećete huliti svojom samobitnošću.

Gospod naš reče: “Svaka će se hula oprostiti, pa i hula na Sina Čovječijeg, ali hula na Duha Svetoga se neće oprostiti ni na ovom ni na onom svijetu”.

Govori Hristos: “Doći će u Onaj Dan govoreći: Zar nijesmo prorokovali u tvoje ime i demone izgonili i mnoga čuda činili?. Tada ću im reći : Idite od mene vi koji činite bezakonje, ne poznajem vas”

U Onaj Dan neće nas Gospod poznati ni po titulama ni po dostojanstvima ljudskim – poznaće nas samo po srcu koje zna ili ne zna Zakon beslovesni.

Ni u jednoj Pravoslavnoj Crkvi kao u srpskoj  ne postoji tako eksplicitne hule na Duha Svetoga kroz svu njihovu nadmenost i nepočinstva. Da li postoji i jedna Pravoslavna Crkva na ovom svijetu koja je tako involvirana i investirana u svaki grijeh, zločin i krvožednu ratobornost  i izazivanje ratova među ljudima iste krvi?

Kao što naslov koji je nedavno objavljen u medijima govori, popa Perića u Crnoj Gori dočekuju “kao Boga”. Mislim da pop Perić razumije kako je njegov egocentrizam jedno od najvećih i najneoprostivijih huljenja na Duh Sveti, udružen sa njegovom vladičanskom neskromnošću i duhovnim imperijalizmom. Ni jedan pop ili episkop svetosavskog kulta ne izlazi međ’ narod bez ispružene ruke za cijelivanje. Ni jedan nema trunke trpeljivosti prema nipodaštavanju njegove časti i ugleda koje mu zvanja, titule i amajlije valjda daruju.

“A sva djela svoja čine da ih vide ljudi: razmeću svoje amajlije, i šiju velike skute na haljinama svojim” – reče Gospod Hristos, prozivajući tu prevarnu kastu duhovnih agresora i imperijalista.

Neka mu Gospod ne oprosti, jer sam siguran da zna šta čini. Nije neznaven, samo je demonizovan i željan osjećaja moći kroz ispoljavanje duhovne represije i finansijsko-političkog uticaja svetosavskog kulta na ovim prostorima.

Naša Sv. mučenica Crnogorska Pravoslavna Crkva je ponižavana, nipodištavana i ugnjetena, njeno svještenstvo živi u bijedi i daleko od svakog glamura i moći predstavnika svetosavske predominacije – ali sve to nas čini samo bliže Hristosu – sve to nas čini samo revnosnijim služiteljima Gospodu. Sve nas to čini pravednicima koji će nadvladati deluzivni osjećaj dominacije male bare pune kanibalističkih krokodila koju iz milošte, ali precizno – nazivamo ”svetosavska sekta”.