
Šetna staza oko gradskih bedema izuzetno je privlačna i atraktivna za veliki broj turista koji posjećuju Kotor.
Do staze vode stepenice kod ljetnje pozornice, hotela “Maximus” i na Gurdiću.
Tu su i dva ulaza koja vode na tvrđavu San Đovani.
Staza od Gurdića do Tabačine duga je oko 650 metara i na mnogim mjestima je nezaštićena.
Prisjetimo se da je krajem juna ove godine iznad kancelarija Hrvatskog konzulata, u nastavku hotela “Cattaro” pao srpski državljanin i teže se povrijedio.
Ograda na tom mjestu, kao i na nekoliko drugih duž šetnice, opasno prijeti i mora se pod hitno popraviti. I ne samo ograda. Sama staza je oštećena, što se najbolje vidi na fotografijama koje prate tekst, a to baš i nije neka zamašna investicija. Kada se to popravi i dovede u red, sigurno je da će privlačiti još više turista.
Pored ograde i same staze, šetnica mora da ima i klupe za odmor i vidikovce, jer svi ne mogu da se popnu do tvrđave Sveti Ivan ili bar do crkve Gospe od zdravlja, pa im je pomenuta šetnica izuzetno atraktivna i primamljiva. Ali opasnost posebno prijeti kada su djeca u pitanju. Zbog toga apel i upozorenje roditeljima da ih čvrsto drže za ruku kada prolaze dijelom koji nije dovoljno siguran i bezbijedan. Posebno na istaknutim tačkama u kojima su smješteni mali tuneli sa velikim otvorenim prozorima. Nije potrebno naglašavati kako zaigrano dijete može da utrči u pomenute prostorije u kojoj su nezaštićeni otvori kao ozbiljne prijetnje. A samo po jedna rešetka riješila bi problem.

Na stazi se, na pojedinim mjestima, nalaze i elektro instalacije, preko kojih se gazi i po kiši i lijepom vremenu.

Ovaj problem bi morao da bude predmet interesovanja Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora, tim prije što prihod od posjete turista kotorskim bedemima uveliko premašuje milion eura. A kako to može lijepo da izgleda primjer je dijela šetnice od diskoteke “Maximus“ do ljetnje pozornice, koja će biti obložena kamenim pločama, poput onih na platou na Gurdiću.
Šteta je što Direkcija nije realizovala sanaciju i uređnje bedema čitavom dužinom od Gurdića do ljetnje pozornice. Od ovog posla se odustalo navodno zbog nedostatka finansijskih sredstava, a novac od bedema ne kapa neko toči u opštinsku kasu. Zbog toga se sa realizacijom ovog projekta više ne smije čekati.

Pišete o neuređenoj stazi oko gradskih bedema. A niko ne govori ništa o stazi koja vodi do crkve Gospe od zdravlja. Prođite jednom tom stazom i odmah će vam biri jasna ona uzrečica: “PRVI PUT, ZADNJI PUT I NIKAD VIŠE”. I to od početka, stepenice koje vode do prvog odmorišta su grozne. Nema nikakvih ograda pored njih, da se može makar pridržati da ne padneš. Jednako je i na drugom dijelu staze. Kao dijete sam svake nedjelje rano ujutro išao, zajedno sa drugovima, na tvrđavu, bili smo jedna od grupa koje su rano išle u “osvajanje”, po dolasku bi zatvorili gvozdena vrata tvrđave i ona bi bila naša. Rijetko bi koristili put preko crkve, skoro redovito bi išli stepenicama pored Škurde, brže se dolazilo do vrha i bilo je interesantnije. A što je sada! Odmah na početku je zazidan ulaz na tu stranu, možda je to i bolje, jer kod ovakvih nazovi čuvara, brzo bi došlo do nekih problema, da ne kažem padova, i nikoga nebi bilo da vam pomogne. Voljeli smo ići i drugim, odnosno trećim putem do tvrđave, koji vodi od škaljarske pijace putem iznad Gurdića, stazom iznag provalije do ispod tvrđave i dalje do nje. Taj bi put obično koristili za povratak kući. Molim vas da ovo samo pročitate, ali da se za sada nikada ne usudite iđi tim pravcem, to će biti moguđe tek za nekoliko godina, kad se neko odluči da ovaj veličanstveni spomenik prošlosti napravi makar malo normalnijim i bližim bar onom vremenu kad smo mi djeca išli.
Čitam da se od turista dobije godišnje više od milion eura, za šetnu zidinama. Komentar ovome ne treba.
Vjerovatno neko smatra da je jedini izlaz izgradnja žičare. Dabome, to je za naše vrijedne opštinare jedini izlaz, ali samo pod uslovom da se gosti, istom žičarom i vrate, jer je put natrag pješice još opasniji od uspona.
Da vas nebi dalje zamarao, molim vas pođite bar jednom samo do “Dva Bora” (danas nema ni jednoga). Pritom se nemojte svađati ako vam čuvar na ulazu traži da platite kartu. Pa to vas isto čeka kada želite da uđete u crkvu “Sv. Tripuna”. Svađao sam se sa čuvarima na ulazu na Bedeme jednako kao i na ulazu u crkvu sv Tripuna, kad su mi tražili da platim kartu, meni kotoraninu.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].