Ius Forum
Nenaučena lekcija
Svi odgovori su, dakle, u Crnoj Gori, ako ima Crnogoraca, a ima ih i biće ih dok je Lovćena i Durmitora. Još samo da napušte “akademski konformizam” i “životni oportunizam” i napokon nauče lekciju da bez borbe nema Slobode
Autor: Prof. dr Branislav Radulović
U posljednjih 107 godina Crna Gora je tri puta, spuštajući se niz tuđe uže “sisala vesla” i po istoj matrici i po instrukcijama sa iste (severne) adrese vršila suicid sopstvenog državnog i nacionalnog identiteta.
Matrica okretanja Crnogoraca protiv sebe samih iz 1918 i 1988 godine ponovljena je i avgusta 2020. sa samo jednom modifikacijom – ovog puta su došli nepismeniji i nesposobniji.
Matrica
U sva tri slučaja “pokoravanja Crne Gore” lokalna vlast je bila na zalasku moći, potrošena dugim vladanjem i nemoćna da se odupre sopstvenim devijacijama. Neupitno zrele za promjenu i ona Nikolina iz 1918. (apsolutistička), Žarkovićeva iz 1989. (istorijski prevaziđena) i Đukanovićeva iz 2020. (potrošena i korumpirana), nažalost nijesu zamjenjene liberalno-demokratskim snagama, već su “istorijski momenat” iskoristile u sva tri slučaja populističko-nacionalističke i klero-hegemonističke strukture, direktno vođene i potpomognute sa iste beogradske adrese.
Rezultati sve tri “promene” su skoro istovjetni i doveli su do stagnacije ekonomije, jačanja crkvenih umjesto urbanih struktura, razaranja unutrašnje društvene kohezije, nestajanja nacionalne kulture …
Lekcija
U svakom od ova tri slučaja rezultat crnogorskog “istorijskog brodoloma” ne leži samo u snazi hegemonističke politike (Karađorđevića, Miloševića, Vučića) već je “Ahilova peta” u samoj Crnoj Gori.
Sva trojica crnogorskih dugo vladajućih vladara bili su duboko uvjereni da mogu kontrolisati “rašku struju” bilo da na njenoj platformi vladaju ili je drže za poželjnog protivnika. Za svog stvarnog protivnika oni su vidjeli svaki izvorni emancipatorski, evropski i modernistički pokret u samoj Crnoj Gori.
Tu “matricu” su naslijedili od Petrovića, koji su se grubo obračunali za “prozapadnim” guvernadurima Radonjićima. Obračun sa boljim dijelom Crne Gore traje sve do nove ere “mladih, lijepih i pametnih” kada su, čak i poslije sticanja nezavisnosti “neprijatelji prvog nivoa” bili reformisti, liberali, suverenisti, nezavisni mediji i intelektualci, a ne desničarsko/radikalske strukture, umotane u razne boje političkog celofana.
Lekcija iz 1918. i 1988. očito nije bila dovoljna da se od referenduma na dalje, umjesto partitokratije i autoritarnog sistema, gradi država osnažena u funkcionalnoj demokratiji i snažnim institucijama. Zato je i po treći put padom “kralja” izgubljena partija šaha u kojoj su crni (u mantijama i sa bradom) zagospodarili i “nebeskim” i ovozemaljskim svijetom.
Odgovor
Kao što je bila neodrživa hegemonija Karađorđevića, kao što se “velika” miloševićeva Srbija raspala u krvi i zločinima od “Triglava do Đevđelije”, tako se i Vučićev “srpski svet” ogoljava u represiji prema sopstvenom narodu po sred Beograda, đe Žandarmerija jednakom snagom udara po srbijanskim studentima kao ranije njena paravojska prema svim drugima koji se ne “krste sa tri prsta”.
Dakle, nije pitanje da li će se i po treći put “Garašaninov” koncept otimanja tuđih teritorija i “izlaska na more” raspasti u sopstvenom primitivizmu i agresiji, već je pitanje da li Crna Gora ima unutrašnji progresivni potencijal da se isčupa ispod ovog “mrtvaka” i svoju zastavu, (paljenju na Knez Mihajlovoj ulici) postavi na Šopenovom trgu u Briselu.
Dakle, odgovor je u Crnoj Gori.
Na sreću ne u odlasku u “šumu” kao 1919. ili 1941. već u stvaranju širokog građanskog emancipatorskog pokreta, kapacitivnog da primitivizam zamjeni kulturom, populizam jasnim i progresivnim javnim politikama i zastavu sa mrtvačkom glavom – zastavom Evropske unije.
Svi odgovori su, dakle, u Crnoj Gori, ako ima Crnogoraca, a ima ih i biće ih dok je Lovćena i Durmitora. Još samo da napušte “akademski konformizam” i “životni oportunizam” i napokon nauče lekciju da bez borbe nema Slobode.
Balast, cepini, karijatide i idioti svake vrste
“Princip samoodređenja nije predmet rasprave. Smeđi-redizam je hibrid koji se razvio iz korova staljinizma. Rusija i NATO se bore za imperijalističku kontrolu nad Ukrajinom.”
Kada netko pokuša mistificirati stvarnost kako bi se stavio na stranu svojih gospodara, iz šešira izlazi Ferrando poput neke druge osobe.
A kada netko svojim sljedbenicima ukaže na suptilni oportunizam i daleko složenije čitanje objektivne stvarnosti, koje preokreće glavnu naraciju, pojavljuje se stigma smeđeg-redizma i staljinizma.
To je praktički kotač.
Ukratko, svatko mora surađivati u dezinformacijama na svoj način, svakome na svoju metu. Mora li se dati “komunističko” tumačenje koje će djelovati kao lijeva noga imperijalističkog rata? I evo ga, lažni nepristrani neutralizam mesije koji je sišao s neba. Riječ čistog i besprijekornog ideologa.
Tvrdnja da zapadnom imperijalizmu treba rat kako bi riješio vlastite ekonomske i društvene proturječnosti? Tvrdnja da dominantni imperijalizam treba uništiti svoje najveće konkurente kako bi preživio? Nikako se ne može reći da je namjera zapadnih imperijalističkih država ponovno okupirati i raskomadati tu zemlju bogatu resursima kako bi je ukrasli od drugog kapitalističkog konkurenta (Kine). Previše je komplicirano objasniti običnim ljudima i njihovim vlastitim neuspjelim članovima koji su skupljali glasove.
Bolje je dati intervju za La Republicu, koja mu je uvijek uskraćivala priliku da izgovori, a sada ga konačno dočekuje raširenih ruku, jer su u biti optužbe za staljinizam i smeđe-crvendaizam protiv svakoga tko remeti toksični službeni narativ uvijek korisne. To što je on klaun koji nije važan, malo je važno. Važno je da je 1922. (kojeg stoljeća? 😂) komunist govorio o ukrajinskom samoodređenju, a ne o manevru dominantnog zapadnog imperijalizma, svih zemalja NATO-a, kako bi se izazvao rat s Rusijom koja je u to vrijeme bila previše podcijenjena.
Idiot izvučen iz šešira buržoazije ne bi mogao biti gost u novoj republikanskoj La Repubblici da je rekao da NATO izaziva rat. Naš herojski internacionalist trebao nas je prosvijetliti svojom mudrošću, u stilu “ni s ovima ni s onima, budi poslušan i bespomoćan, čekaj svoju sudbinu i moli se”.
Verzije koje se ponekad čine suprotstavljenima, ali se slažu; to je farsa dječje demokracije. Mislim, kako možemo reći da je Meloni bilo koji ljevičar, iako koriste različite jezike i argumente, svi oni upućuju u istom smjeru: atlantizmu? Ne, ne, to bi bio površan odgovor kampista i crveno-smeđeg. Oh ne, ovdje je odgovornost puno veća, recimo “smrtnika”, za zlokobnu figuru.
Ovdje, potajno i suptilno, raspiruju plamen rata koji vode proleteri, bilo da su Rusi, navodni agresori ili Ukrajinci vođeni željom za samoodređenjem – pomalo nacionalsocijalistički, ali što god, najgore zlo 😂 je staljinizam – a s obzirom na trend da će proleteri diljem Europe na kraju ratovati ili trpjeti, s obzirom na to da se tendencija produženja sukoba svakodnevno potvrđuje stalnim provokacijama, ne više samo iz Ukrajine već i iz samog NATO-a. I ne daj Bože da nešto poput “rata imperijalističkom ratu” izađe iz tih slinavih usta, s obzirom na to da se predstavlja kao lenjinist…
Problem nije samo u Ferrandu, jer su drugi ljevičari privlačniji, budući da izražavaju stavove drugačije ili suprotne njegovima. Upravo je cijela jedna politička klasa lijevo od prošlosti, institucionalna i parainstitucionalna, koja je u najboljem slučaju anakronistička i psihodelična, a u najgorem slučaju dosluha i prostitucija, daleko gora od smiješne, budući da je oportunistički mrtvi teret, a kreativno vatrogasac i suradnik. Svi oni ideološki odgovaraju istom gospodaru: moramo biti kompatibilni, nikada ne prijeći crvenu liniju koja bi mogla protresti uspavane savjesti, nikada ne dosegnuti točku pucanja.
Sranje!
Europskom unijom upravljaju idioti, luđaci i luđakinje.Uvodeći sankcije Rusiji zapravo uvode građane Europe u siromaštvo i neimaštinu !!!!
🇷🇺🇺🇦🇪🇺 Europska unija se doista sprema uvesti nove sankcije Rusiji, fokusirajući se na energetski i financijski sektor. Visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaja Kallas izjavila je da ove sankcije mogu uključivati sekundarne sankcije koje ciljaju na međunarodne partne Ovaj potez dolazi dok Rusija i dalje ne pokazuje znakove spremnosti za pregovore o miru, posebice s nedavnim napadima na Ukrajinu. Ključne točke nadolazećih sankcija;
– Smanjenje kapitalne cijene nafte na 47,60 dolara po barelu, s 60 dolara, kako bi se ograničili prihodi Rusije
– Zabrana rafiniranih naftnih proizvoda dobijenih od ruske sirove
– Ograničavanje transakcija vezanih za naftovode Nord Stream
– Proširenje zabrana transakcija ruskim bankama, uključujući još 22 banke
– Ciljanje Ruskog fonda za izravna ulaganja (RDIF) i njegovih povezanih tvrtki
– Uvođenje mjera za sprečavanje Rusije da koristi globalni finansijski sistem za zaobilazak sankcija.
Uredbe (EU) br. 1308/2013.
– Dodavanje preko 250 novih oglasa na listu za zamrzavanje imovine EU, uključujući pojedince i subjekte koji su uključeni u ruski vojno-industrijski kompleks
– Proširenje izvoznih ograničenja na osjetljivu robu i tehnologije
– Jačanje mjera protiv izbjegavanja mjera kako bi se spriječilo Rusija da izbjegne sankcije preko trećih zemalja.
EU je već provela nekoliko krugova sankcija Rusiji, a 18. paket usvojen u srpnju 2025. godine, a ciljani su ruski energetski prihodi, financijski sektor i vojno-industrijski kompleks. Novi paket sankcija ima za cilj dodatno oslabiti rusko gospodarstvo i ograničiti njegovu sposobnost da vodi rat protiv Ukrajine. 🇪🇺🇺🇦🇷🇺
Među glavnim metama rasplamsanih (neo)fašističkih pokreta diljem svijeta, pa tako i kod nas, jest ideja komunizma, iako ju danas malo tko promiče.
Prilikom pokušaja da ocrne komunizam/socijalizam (neo)fašisti, očekivano, preuzimaju argumentaciju od kapitalističkih trbuhozboraca, prije svega, ekonomskih liberala.
Jedna od glavnih optužbi protiv komunizma/socijalizma i njegovih navodnih zastupnika jest da se zalažu za sistem u kojem se dobra i usluge besplatno dijele bez obzira na radni doprinos i kompetenciju onih koji od njih ostvaruju korist. Iz toga proizlazi da pobornici socijalizma ciljaju na sistem koji „nagrađuje nerad i lijenost“ i institucionalizira legalno „cijeđenje i otimanje“ od onog dijela društva koji radi, stvara i poduzima.
Nasuprot tome, kapitalizam, otvoreno ili implicitno, hvale kao pravedniji i racionalniji društveno-ekonomski sistem jer, navodno, puno objektivnije od socijalizma nagrađuje radni doprinos, kompetenciju i poduzetnost članova društva.
(Neo)fašisti i ekonomski liberali se u polit-ekonomskim pitanjima uglavnom slažu i koriste sličnu argumentaciju u napadima na (navodne) komuniste/socijaliste, dok brane temeljne kapitalističke institute (privatno vlasništvo, kapitalističko tržište) i, općenito, kapitalistički sistem.
Od poznate neoliberalne krilatice „nema besplatnog ručka“ do konkretne prakse domaćih neoliberala, poput Daria Hrebaka, gradonačelnika Bjelovara provlači se stav da radni doprinos i unovčiva kompetencija, koju verificira kapitalističko tržište, predstavljaju jedine pravedne i racionalne kriterije raspodjele društvenih dobara i usluga. Usput rečeno, Hrebak je gradonačelnik koji socijalnu pomoć uvjetuje time da njezini primatelji moraju odraditi određen fond sati na javnim radovima (1).
Da napadi na socijalizam i obrana kapitalizma koji polaze od kriterija radnog doprinosa i kompetencije predstavljaju ne samo neodrživo i licemjerno, već i proto-rasističko stajalište, ukazuje, između ostalog, ‘slon u sobi’ kojeg ekonomski liberali i oni koji od njih preuzimaju argumentaciju ne žele primijetiti.
Naime, ako su radni doprinos i kompetencija temeljni kriteriji pravedne i racionalne raspodjele društveno proizvedenih dobara i usluga, tada kapitalistički sistem pokazuje poražavajuće rezultate upravo prema navedenim kriterijima.
Ostavimo po strani važna pitanja kapitalističke eksploatacije radne snage i rente (pa i razvlaštenja ili ‘akumulacije kroz razvlaštenje’ (2)) kao mehanizama kojima se u kapitalizmu prisvajaju dohodak, dobra i usluge zahvaljujući (privatnom) vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju ili imovinom (npr. nekretninama). Čak i bez toga, u kapitalizmu ostaje dominantan institut stjecanja dobara i bogatstva na praktički besplatan način, bez ikakvog radnog doprinosa i kompetencija.
Taj institut za ekonomske liberale predstavlja „slijepu pjegu“ jer otkriva koliko su njihove kritike navodnog socijalističkog nagrađivanja nerada i neradnika jednostrane i licemjerne.
Radi se, dakako, o institutu nasljeđivanja. Prema znanstveno relevantnim studijama u kapitalizmu se između 50% i 60% bogatstva nasljeđuje (3), dakle stječe i prenosi bez ikakvog radnog doprinosa, kompetencije i poduzetnosti onih koji u nasljedstvo besplatno dobivaju dobra i imovinu. Nasljednici zbog pukog faktora sreće (ili nesreće) što su se rodili u obitelji bogataša (ili siromaha), stječu imovinu, tvrtke, pa i socijalne veze, a da ih nisu zaslužili radnim naporom, kompetencijom ili poduzetničkim vještinama.
Nasljedstvo se u gotovo svim kapitalističkim državama vrlo nisko oporezuje, a u Hrvatskoj čak i niže od tog generalno niskog prosjeka.
Dakle, kada (neo)fašisti i ekonomski liberali napadaju socijalizam kao sistem koji nagrađuje nerad i potiče lijenost, a u isto vrijeme nemaju nikakvih problema s institutom nasljeđivanja i minimalnim oporezivanjem nasljedstva u kapitalizmu, oni ne samo da su jednostrani i licemjerni već iskazuju odlike univerzalnog rasizma.
Naime, ako je socijalizam problematičan jer navodno potiče nerad i lijenost kada besplatno dijeli dobra bez radnog doprinosa a, s druge strane, institut nasljeđivanja u kapitalizmu je pravedan i racionalan kada osigurava da se imovina praktički besplatno transferira na potomke onih koji su imovinu akumulirali, a da nasljednici ta dobra nisu morali zaslužiti radnim doprinosom, kompetencijom i poduzetnošću, poruka jest da su djeca koja naslijeđu bogatstvo po prirodi bolja od djece koja nasljeđuju siromaštvo.
A to je ultimativni rasistički stav i njegov je karakter univerzalan – čak ne dijeli ljude i njihove potomke s obzirom na boju kože, vjeru ili nacionalnost (makar ti faktori kod (neo)fašista igraju presudno važnu ulogu), već ih univerzalno dijeli na bogate i siromašne, ili na djecu bogatih i djecu siromašnih.
Djeca bogataša po toj logici zaslužuju da besplatno u nasljedstvo dobiju novce, nekretnine i tvrtke te time nejednake odnosno puno veće šanse da ostanu bogata i privilegirana nego da se djeci siromašnih preraspodjelom imovine bogatih besplatno stvore bolje šanse da se uzdignu iz zone siromaštva i deprivacije, bez obzira na radni doprinos, kompetenciju ili poduzetnost.
Slični se univerzalno rasistički rezoni provlače i kada se ekonomski liberali zalažu za rezanje poreza na dohodak i imovinu najbogatijih i kada se ujedno protive podizanju socijalnih naknada ili minimalne plaće za one na dnu dohodovno-imovinske ljestvice.
U prvom slučaju, liberali tvrde da je snižavanje poreza potrebno jer one koji već zarađuju i imaju puno više od prosjeka na (dodatni) radni napor i poduzetničku aktivnost može potaknuti samo izglednost još veće zarade i bogatstva, dok su siromašni drugačija sorta ljudi i njih na rad može potaknuti samo prijetnja još većim siromaštvom.
Dakle, kada sljedeći puta čujete od kakvog (proto)fašiste ili ekonomskog liberala napade na socijalizam ili na “državu blagostanja” jer besplatno dijeli dobra i usluge bez zahtijevane kompenzacije u vidu radnog doprinosa, kompetencije ili poduzetnosti onih koji su korisnici tih ‘besplatnih’ dobara, pitajte ih zašto brane kapitalizam u kojem se najveći dio bogatstva, naravno onih koji imaju, transferira upravo prema kriterijima koje dotični prokazuju kao poticajne za nerad, lijenost i parazitizam.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].