Ne može gore etički, crnogorski

15:08h

Rekao sam onomad kolegi i prijatelju, Albancu S.M.(znaće komšija o kome se radi) da on (Dritan), zbog verbalne neobuzdanosti i nedefinisane strukture ličnosti, u koju ulaze, prije svega, mentalna svojstva, ne može da bude ono što je tada bio.

Pogledao me je prijatelj osjenčenim očima u kojima se ucrtavala sumnja-kako ja to o sinu prijatelja.

Sinoćnja njegova izjava na jednoj TV, u kojoj on kaže da krv ne miruje (sic). I da je to kosmičko pravilo, te da je Zoran Lazović loš policajac (evo i to je kompetentan da zaključi) i da je loš roditelj (sic), koji je uvukao sina u svoje prljave radnje-finale je bezobrazluka, drskosti i neprimjerenosti koju neko mođe da ispolji prema čovjeku za kojeg je sa pozicije premijera sva ,,dokumenta”, koja Zorana kompromituju, kao koordinator službi bezbjednosti, sklonio na sigurno mjesto, a zatim proziva Novovića za ćutanje. Valjda GST treba da ih nađe, otkopa, pa uhapsi Lazovića. I ovdje nije riječ o tim “dokumentima”.

Njih nema.

Jer da ih ima, ne bi se pozivao na Medojevića i MANS, prilazući svoju budalaštinu javnosti na tacni.

Uzgred, to uzimam, kao karikaturalnu papazjaniju, zbog koje mu se iza leđa smiju i njegovi opskurni partijski sledbenici.

Drugo je u pitanju.

Ponuknut, kako je sam kazao, pričom jednog italijanskog tužioca kako neke moćne ljude u javnom prostoru treba ocrniti svakodnevnom i upornom prilom, uhvatio se evo tri godine za Zorana Lazovića. I ne pušta. Ni da je pobio sve Abazoviće.

Ne postoji stvar kojom ga nije “častio”.

Ne postoji za sta ga nije optužio, blatio, vrijeđao, pljuvao.

Do granica bilo čijeg razumnog trpljenja.

Ne postoji da je za bilo što izrečeno ponudio bilo kakvu poluindiciju, a kamoli što drugo.

Ne postoji ništa na ovom svijetu da se razumno može shvatiti, da to čini premijer protiv građanina kojeg po odluci njegove nesretne vlade upravo čuvaju policajci “njegove države”.

Dara je prevršila mjeru odavno i svi ćute.

Razumijem ćutanje tužilaca jer oni nijesu tu da bez dokaza ispunjavaju nečije nekontrolisane želje. Svi drugi ćute.

Dodajući ćutanjem, komšiji gas.

Sinoć je bio kreščendo.

Sada je Lazović i loš roditelj.

Pazite tu tvrdnju čovjeka koji ulazi u porodični milje porodice Lazović i koji je, valjda, pratio način na koji oni vaspitavaju djecu. Valjda još u odrastanju.

Ne može gore, jadnije, pokvarenije, ne može gore etički, crnogorski.

A, krv ne miruje. Ili u prevodu, po Dritanu, ne može “zločinac”, osim “zločinca” da rodi.

E, moj komšija.

Nisi pljunuo na Lazovića, već si obrukao svog dobrog oca Džaudeta-Džoa. Za ovo ti ni on nikad ne bi dao blagoslov, jer znam da se trudio da te primjereno vaspita.

Ako je Dritan ono sinoć kazao, očekujući neprimjerenu reakciju Zorana Lazovića, kako bi iznova pokrenuo kakofoniju o tome da je ugrožen kao jedini borac protiv mafije, prešao se.

Može biti spokojan.

Znam da ga je Lazović prepustio sebi samom i institucijama sistema.

Znam da se ovim poslednjim obrukao kao niko njegov.

I znam da mu posle svega nije lako.

Ali iz te lične nelagode i poraza kojeg je doživio od istog Lazovića, uzgred i od Bemaxa, može da izvuče naravoučenije.

Kakvo, zavisi od njega.

Obratiti se svojoj unutrašnjosti za pomoć, znači suočiti se sa zabludama koje bi iznova da buknu iz tebe.

A zabluda je kao korov.

Ako je ne iščupaš iz korjena, cvjeta opet.

Ako si nemoćan za sve, to nije sramota, iz kuće ne izlaziti.

P.S. Ovi novi političari na vlasti, da znaju.

Razum je u politici bolji savjetnik i tumač od bilo kakvih osjećanja i želja, ma kako oni ili one plemenite bile.