Ne lomite mi bagrenje

Uvijek se na ovome svijetu neko nađe da nešto pokvari.

Starost ljepotu, popovi blagost vjere i uzvišenost duha, sebičan prijatelj drugarstvo, studen cvijet, korona turizam.

Ipak se okreće.

Vraća se život iza škura. I ulice su vratile ljude iza tišine, a suton svjetlost iza bolesti.

Sada se broje dani bez korone u mojoj Crnoj Gori.

Broje se izliječeni, broje se, na žalost, i oni koji su inficirani protiv reda i poštovanja zakona.

Takvima je vazda neko kriv.

Nešto se drugo po njima iza brda valja.

Moguće da se njima Bog mora moliti?

Ako se Bog moli njima, a ne oni Bogu, onda neka se moli za razum. Umiveni iznutra, u molitvu zajedničku sa i bez oltara, biblije, litija, molebana, mise, zvona, hramova i katedrala, džamija i kurana, za zdravlje na ovoj planeti.

Kad pasa bolest, svako do svoga sveca i svetinje, sa svojim krstom, koji nam je suđen.

Do tada “ne lomite mi bagrenje. I sve po zakonu, za to sam prvi.

Jer, isto je i đavolu i đakonu

Pa nek se zna”….

A kad Covid krepa, najčešće i najviše se čuje konstatacija da više nikada neće biti isto.

Danas je emisija Skalin parapet zabilježila misljenje satiričara, komunikologa, profesora Voja Žanetića, koji smatra da će sve biti istije nego što je bilo.

To znači, kaže on,da će ludi biti luđi, da će siromašni biti siromašniji a bogati bogatiji, pametni za nijansu pametniji a gluplji, kojih ima daleko više, da će biti gluplji nego što su bili do sada.

Prosto me povukao na svoju stranu mišljenja.

Nego, problem je što se slabo misli.

Kad se ipak zamislimo, onda se treba sjetiti mišljenja svetaca koji smatraju da je “Bog spreman na sve”, negdje sam pročitala.

Ipak se pravi ljudi kaju zbog svojih grešaka.

“Na kraju krajeva, kako tako

nekako smo proživjeli, hvala Bogu!

Bog: Nema na čemu”

Rut Rendel

Samo da ne pokvarimo mukom stečeno.

Dubravka Jovanović