Ne idu zajedno tekovine Grahovca i nasljeđe Nikolaja Velimirovića

Bitka na Grahovcu 13. maja 1858. godine jedna je od najvećih pobjeda crnogorskog oružja, pa obilježavanja tog jubileja na pogrešan datum, pod bilo čijim barjakom, jednako su pogrešna, jer se kose sa elementarnim činjenicama, pa čak i gradivom za osnovne škole – ocijenio je za Pobjedu istoričar Vukota Vukotić.

Smatra da je još besmislenije vezivati, kako je to uradio gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, proslavu za vjerske praznike, kao što je Spasovdan, ili praviti paralele između Grahovca i litija protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

Na Grahovcu kod Nikšića prije dva dana je, kako je saopšteno iz organizacije, na praznik Vaznesenja Gospodnjeg (Spasovdan), obilježeno 165 godina od slavne bitke koja se na tom mjestu dogodila 1858. godine.

Proslavu su organizovali Eparhija budimljansko-nikšićka-Parohija grahovska i Zavičajno udruženje „Stara Hercegovina“. Okupljene pod zastavama Srbije i uz učešće članova pravoslavnih bratstava pozdravio je i predsjednik SO Nikšić Marko Kovačević prigodnom besjedom citirajući riječi arhimandrita Nićifora Dučića koji se pita može li se zaboraviti „mjesto koje će i najdaljem srpskom potomstvu kazivati jednu od najsjajnijih crnogorskih pobjeda“.

Uporedo, nedaleko odatle okupili su se pod crnogorskim zastavama poštovaoci tekovina Grahovca, koji drže da je riječ o jubileju Crne Gore koji je trebalo obilježavati pod znamenjem zemlje u kojoj se nalazi.

Razvodnjavanje istorije

Komentarišući Kovačevićevu zamisao izrečenu na proslavi da se Spasovdan, proizvede u državni praznik, Vukotić navodi da 25. maj kao datum zaista jeste bitan, „ali kao simbol daleko bliže prošlosti, Dan mladosti iz SFRJ, tako da nema potrebe praviti nikakve substitute“.

Vukota Vukotić

-Zaista nijesam siguran kakve veze ima vjerski praznik Spasovdan sa Grahovcem. Ako je gospodin gradonačelnik Nikšića želio da proslavi 25. maj, imao je mnogo boljih povoda za to. Istorijski događaji su fiksni u vremenu i ne zavise od ovog ili onog praznika i moraju se proslavljati na tačan datum. Vezivanje jubileja Grahovca za Spasovdan je time basmislenije, jer valjda, i osnovci moraju znati tačan dan kada se bitka odigrala. Sve ostalo je jeftina propaganda, koja očigledno ima namjeru da razvodni i relativizuje čak i ovako svijetle trenutke crnogorske istorije – kazao je Vukotić.

Za njega ostaju upitna, prije svega motivacijom, očekivanja svih onih koji su se na pogrešan datum skupili na Grahovcu, a očigledno i pod pogrešnom zastavom.

Vukotić ističe da neko time hoće da nametne pogrešne uzore i simboliku crnogorskom društvu, vjerovatno iz želje da mi treba da slijedimo nešto ili nekoga, iz bližeg susjedstva, odnosno Srbije gdje se 25. maja povodom Spasovdana, odvijao sprovod moštiju Nikolaja Velimirovića.

-Spasovdan je slava Beograda, ali to ničim ne obavezuje Crnu Goru da proslavlja. Već nekoliko godina traje taj trend nametanja drugih kultova i krivljenja istorijskog narativa u Crnoj Gori. Sprovod moštiju vladike Nikolaja Velimirovića, jeste pokazatelj puta koje je država Srbija odabrala, ali upravo kako bi smo zaštitili tekovine Grahovca, Vučijeg dola i drugih bitaka, sve do Trinaestojulskog ustanka, moramo se snažno oduprijeti pokušajima da se takvi „običaji“ uvode kod nas. Temelji ove države i nacije leže u antifašizmu i svaki pokušaj prekrajanja simbola te borbe i stvaranja kulta od dokazanih nacističkih saradnika zaslužuje odlučan otpor – naglašava Vukotić.

Čemu priča o litijama

Prema njegovim riječima, nastupi današnjih zvaničnika i poličara, poput gradonačelnika Nikšića, povodom bitke na Grahovcu, na žalost samo su pokazatelj potonulosti našeg društva u prazni populizam.

– Koristiti velike datume crnogorske istorije u propagandne i politikantske svrhe izgleda počinje da bude manir kod naših političkih elita. Zaista se na drugi način ne može shvatiti poređenje bitke na Grahovcu sa litijama 2020. godine – kazao je Vukotić.

On je podsjetio da je Grahovac je prva bitka u kojoj je crnogorska vojska porazila redovne trupe Osmanskog carstva i predstavlja početak jednog procesa koji će rezultirati sticanjem međunarodnog priznanja 1878. godine.

– Na žalost, morao je da se desi novi rat, nove velike pobjede kao što je ona na Vučijem dolu, ali i na Fundini, kod Bara, pod Nikšićem i druge iz Veljeg rata, kako bi se taj cilj ostvario – naveo je sagovornik Pobjede.

Osvrnuo se i na Kovačevićevo stavljanje u prošireni kontekst oslobodilačkog značaja bitke na Grahovcu kao uvertire u bitku na Vučjem dolu, potom Mojkovačku bitku i probijanje Solunskog fronta, iako se, govore fakti, upravo srpska vojska trudila da do njega ne dospije, niti učestvuje ijedan crnogorski vojnik pod crnogorskom zastavom.

– Dalja poređenja gospodina Kovačevića ne stoje, jer bitka na Mojkovcu je bila „labudova pjesma“ te iste Crne Gore koja je krvarila na Grahovcu, a Solunski front skoro pa da i nema značaja u crnogorskoj istoriji – zaključio je Vukotić.

Odlučujuća bitka za državno-pravni status

Istoričar Vukota Vukotić pojasnio je i istorijski kontekst i događaje koji su prethodili bici na Grahovcu.

Prema njegovim riječima, nakon izbijanja ustanka u Hercegovini 1857. godine, knjaz Danilo Petrović odlučio je da pomogne ustanicima materijalno i vojno.

– Do smirivanja nije došlo i pored napora diplomatija evropskih sila da spriječe eskalaciju sukoba. Čak je i ruski car Aleksandar II na marginama jednog izvještaja napisao: „Krajnje neprijatno i nadam se da će Butunjev obratiti pažnju turskoj vladi na te nerede.“ – naveo je Vukotić.

Pojasnio je da je u ovome ustanku knjaz Danilo je vidio priliku da konačno riješi državno-pravni status Crne Gore jednom odlučujućom pobjedom na bojnom polju.

– Iako su manevri osmanske vojske počeli počeli već krajem aprila 1858. godine, prvi oružani sukobi krenuli su tek od 2. maja iste godine. Cijela situacija kulminirala je bitkom na Grahovcu polju 13. maja 1858. godine, kada je crnogorska vojska u kontraudaru savladala i potpuno porazila otomansku, a tom prilikom poginuo je i turski komandant Kadri-paša – naveo je Vukotić.