NAUKA KAO ODGOVORNOST ŽIVOTNI PUT PROF. DR ZORANA JOVOVIĆA

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Pisati o prof. dr Zoranu Jovoviću znači uhvatiti dah između činjenica i divljenja. Njegova biografija složena, bogata, obimna. U njemu se smjenjuju polja, laboratorije, planinski pašnjaci, studentske učionice i dugi razgovori o zemlji, vodi, bilju. Ako u Crnoj Gori postoji nauka koja ima miris zemlje i šum lišća, onda ona živi u djelu profesora Jovovića. Njegova nauka prostire se poput pogleda sa Lovćena obuhvata i najniže doline i najviše vrhove, jer u svakom pedlju vidi mogućnost rasta i života. Zato neka mi bude oprošteno ako što ne pomenem ili preskočim  nije lako uhvatiti sve niti života i nauke jednog čovjeka. Neko je davno zapisao: „Civilizacija kakvu znamo počinje i završava sa agronomom. Ako on zakaže, glad postaje učitelj istorije.“ Upravo u toj rečenici sabrana je misija prof. dr Zorana Jovovića da znanje pretvori u život, a nauku u odgovornost. Njegovo djelo pokazuje da agronom i čuvar civilizacije. Jer svaka zemlja vrijedi onoliko koliko poštuje one koji je razumiju.

Rođen 27. februara 1966. u Nikšiću, u gradu intelektualaca i postojanih ljudi, Jovović je već u mladosti pokazao da mu je ratarstvo poziv, način razmišljanja i životni put. Još tada se u njemu prepoznavao duh istraživača koji razumije da je zemlja temelj identiteta, kulture i opstanka. Njegov put od nikšićkih školskih klupa do akademskih visina bio je ispunjen istrajnošću, radom i vjerom u znanje koje ne pripada samo učionicama, već svakom obrađenom “komadu” zemlje. Na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu diplomirao je 1990. godine s prosječnom ocjenom 8,44, a zatim magistrirao 1998. i doktorirao 2002. godine u Beogradu, na temu „Uticaj načina suzbijanja korova na prinos sjemenskog usjeva različitih sorti krompira“.

On pripada onoj rijetkoj vrsti naučnika o kojima je govorio Luj Paster I zaista, njegov um je stalno budan, spreman da prepozna zakonitosti prirode i pretvori ih u znanje koje služi čovjeku i zemlji. Kod prof. dr Zorana Jovovića nauka nije odvojena od karaktera  ona izrasta iz njega. Nauka je njegova svakodnevica, način razmišljanja i postojanja. Njegov karakter najbolje oslikava Pasterova misao: „Pazi na svoje misli, one postaju riječi. Pazi na svoje riječi, one postaju djela. Pazi na svoja djela, ona postaju navike. Pazi na svoje navike, one postaju karakterne osobine. Pazi na svoj karakter, on postaje tvoja sudbina.“

U njegovom slučaju, te riječi su životni put. Jovović misli s mjerom, govori s poštovanjem, djeluje s odlučnošću. Njegove navike su rad, istraživanje i predanost. Njegov karakter  to je nauka u službi Crne Gore. Odmah po završetku studija započeo je svoju akademsku misiju na Biotehničkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Od prvih predavanja do danas, Jovović spaja teoriju i praksu, laboratoriju i zemlju, studenta koja prvi put drži śemensku i seljaka koji je na zemlji proveo život. Predaje je niz stručnih i specijalističkih predmeta, među kojima se izdvajaju: Herbologija, Ljekovito bilje, Tehnologija gajenja ljekovitog bilja, Opšte ratarstvo, Proizvodnja bilja na oranicama, Specijalno ratarstvo, Tehnologija proizvodnje ljekovitog, aromatičnog i začinskog bilja, Alternativne ratarske kulture, Biljni genetički resursi, Tehnologija gajenja kontinentalnog ljekovitog bilja i Postžetvene tehnologije ratarsko-povrtarskih proizvoda. Ovo śedoči o njegovoj izuzetnoj stručnosti, širini znanja i posvećenosti naučnom i pedagoškom radu. Kroz ove predmete, Jovović ne samo da obrazuje buduće stručnjake, već ih uči da razumiju suštinu biljnog svijeta, značaj zemlje i ciklus prirode. Svaki čas za njega je spoj nauke i prakse, tradicije i savremenih tehnologija, a svaka tema prilika da studentima prenese ljubav prema nauci i Crnoj Gori, kojoj je posvetio svoj rad.

U svojoj profesorskoj misiji Jovović ne bježi od kompleksnosti. Naprotiv on je prijateljski prihvata. Nauka koju širi ne svodi se na akademska predavanja već u sposobnost da studente nauči da „slušaju“ prirodu. Upravo taj ośećaj  da priroda ne otkriva sve, ali daje dovoljno vodi ga kroz istraživanja koja su postala temelj savremene agronomije u Crnoj Gori. Njegova istraživanja obuhvataju agrotehnologiju ratarskih kultura, s posebnim akcentom na proizvodnju krompira, ali i na ljekovito, aromatično i krmno bilje. Kod njega nema hijerarhije među biljkama: sve su dio jedne cjeline, jednog “uzdaha” prirode. U djelu „Genetički resursi u biljnoj proizvodnji Crne Gore“ (CANU, 2021) napisao je mnoga važna poglavlja: „Ratarske kulture“ i „Ljekovito, aromatično i začinsko bilje“.

Njegova monografija „Stare sorte krompira u Crnoj Gori“ (2013), pisana sa saradnicima, postala je svojevrsni primjer identiteta. Ona ne donosi samo agronomske podatke, već priču o kontinuitetu, o nasljeđu koje je opstalo uprkos globalnim promjenama.

Njegov međunarodni angažman dodatno potvrđuje širinu njegovog naučnog djelovanja. Kao nacionalni ekspert za žitarice i krompir u okviru Evropskog programa za biljne genetske resurse (ECPGR), Jovović aktivno doprinosi očuvanju i valorizaciji agrobioraznolikosti Crne Gore. Učestvovao je u projektima Evropske unije (poput FP7 projekta AgriSciMont), bio član organizacionih odbora međunarodnih konferencija, među kojima i GEA – Global challenges and local solutions in natural resource management (2025), đe je Crnu Goru predstavio kao prostor malih površina i velikih potencijala. Njegov naučni autoritet prepoznat je i u brojnim naučnim institutima, Evrope đe je prolazio obuke o sertifikaciji  śemena žitarica i krompira, čime  doprinosi unapređenju domaće proizvodnje. Đe god bi putovao, nosio je sa sobom malo crnogorske zemlje u mislima. Govorio je da nijedna laboratorija na svijetu nema miris njegove livade. I da se nauka, ma koliko bila univerzalna, mora vraćati kući  zemlji iz koje je izrasla.

Nauka prof. Jovovića nije zatvorena u zidove fakulteta. Ona je na polju, u razgovoru s proizvođačima, u savjetu koji spašava usjev, u predavanju koje mijenja pogled studenta. Njegova riječ ima snagu gorštaka, jer je rođena iz iskustva i istraživanja.  Njegov rad na ljekovitom i krmnom bilju pokazuje i onu drugu stranu nauke  estetsku. Biljke koje liječe i biljke koje hrane za njega su dva lica iste istine da Crna Gora ima bogatstvo koje se ne mjeri novcem, već mudrošću i brigom. U njegovom naučnom djelovanju vidljivo je spajanje agronomske discipline i hemijske analize, duhovnog poštovanja prema zemlji i nastojanja za modernim rješenjima –zbog čega djeluje kao da pripada onoj rijetkoj generaciji naučnika “izvan vremena.“

Prof. dr Zoran Jovović je dokaz da se nauka ne mjeri titulama, već tragom koji ostavlja u zemlji i u mislima ljudi. Njegovo ime ne stoji samo u knjigama, već u svakoj parceli na kojoj se rađa znanje i u svakom śemenu koje čuva budućnost. U njemu se spajaju razum i poštovanje prema zemlji  onaj mirni, gotovo zaboravljeni ośećaj da se znanje ne pośeduje, nego zaslužuje. Njegov doprinos bilju, sśemenu i zemlji jeste istovremeno doprinos Crnoj Gori zemlji koja zna da su prave vrijednosti često skrivene u skromnosti i radu. Jovović nas uči da nauka predstavlja dugotrajan i složen proces. Da istina ne nastaje preko noći, već polako, kao biljka što raste  u śenci, pod suncem i kišom, kroz pokušaje i greške. U laboratoriji, na polju, u razgovoru sa studentima, on pokazuje da je nauka život samostalna borba da razumijemo prirodu, ali i da joj služimo. Jer znanje koje ne čuva život, ne vrijedi. I upravo zato prof. dr Zoran Jovović pripada onim rijetkim ljudima koji ne samo da proučavaju svijet, već ga oplemenjuju.