NASER HASA-SLIKARSTVO KOJE PULSIRA MEDITERANOM

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Ulcinjski i mediteranski slikar Naser Hasa pronikao je u magičnu moć likovne umjetnosti. Tiho, suptilno, nenametljivo a opet snažno i autentično mediteranski, reklo bi se. Njegov opus, prožet igrom svjetlosti, tonova i impresija, oživljava krajolike, emocije i prizore Mediterana na način koji podsjeća na samu dušu ovog regiona. Na njegovim platnima mediteranski pejzaž postaje poetski prostor u kojem se nebo i more stapaju u smirujućem plesu nijansi plave, sive i zlatne. Kroz slike, umjetnik kao da nas vodi na usamljene obale, đe kamen, more, nar, so, putevi i vjetrovi nose snagu doživljaj dok horizont poziva na kontemplaciju i sanjarenje. Takvi motivi prepoznaju se u njegovim radovima, poput prikaza olujnog mora koje podsjeća na ljudsku borbu i snagu, ili mirnih puteva okruženih zelenilom, koji vode do nevidljivog horizonta, simbolizujući putovanje kroz život. Hasa često kroz svoje slike prikazuje harmoniju prirode i čovjeka. U njegovim radovima, ne samo što priroda oživljava kroz boje, već ona postaje prostor unutrašnjeg izraza – most između umjetnika i promatrača. Tu su i simbolički elementi, poput narova u cvijetu, koji evociraju plodnost i snagu života, dok crvena figura koja lebdi nad plavetnilom priziva osjećaj slobode i unutrašnje potrage. Umjetnost Nasera Hase odražava duh Mediterana, ali i univerzalne emocije koje nadilaze granice prostora i vremena. Njegove slike su poziv na kontemplaciju, na povratak prirodi, jednostavnosti i unutrašnjem miru. Svaki potez kistom nosi priču, svaka boja otkriva skriveni aspekt umjetnikovog svijeta – svijeta u kojem se susreću san i stvarnost, spokoj i nemir, prolaznost i vječnost.

Na slici broj (1) Nasera Hase, umjetnik dotiče samu srž mediteranske pejzažne poetike, stvarajući djelo koje odiše dubokom kontemplacijom prirode i njenim stalnim mijenama. Pejzaž koji Hasa prikazuje na ovoj slici posjeduje atmosferu tišine, prostornu beskonačnost i suptilnu igru nijansi koja upućuje na suptilne promjene vremena, godišnjih doba i prirodnih elemenata. Ova slika, koja se naizgled čini jednostavnom, nosi u sebi duboku slojevitost i izražajnost. Umjetnik pažljivo koristi tonske prelaze kako bi naglasio fluidnost mora i neba, koja se stapaju u gotovo nerazdvojnu cjelinu. Površina mora, prikazana nježnim potezima kista, odaje dojam smirenosti, ali i prikrivenog pokreta, dok oblaci iznad horizonta odišu težinom i nagovještajem dolazeće promjene. Svijetlosni kontrasti u gornjem dijelu slike donose određeni osjećaj prolaznosti i trenutnosti, podsjećajući posmatrača na neprestano kretanje prirode. Ovi elementi ukazuju na umijeće umjetnika da kroz naizgled statičan pejzaž prenese dinamičnost prirode.

Slikarski izraz Hase ovđe naglašava sklad između različitih elemenata pejzaža. Linija horizonta pruža osjećaj stabilnosti, dok potezi boje donose atmosferu sanjivosti i blagosti. Paleta boja odiše autentičnom mediteranskom atmosferom, koristeći nježne tonove plave, sive i bež, čime se postiže harmonija koja umiruje, ali i intrigira posmatrača. Tekstura slike, ostvarena slojevima boje i preciznim, ali spontanima potezima, stvara dodatnu dubinu i vizuelnu kompleksnost. U ovom djelu, Hasa uspijeva prenijeti ne samo fizički pejzaž već i emocionalni pejzaž mediteranskog prostora. Njegova umjetnost nije samo prikaz mora, obale i neba, već i suptilno oživljavanje osjećaja koji ih prate – zvuka talasa, mirisa morske vode i osjećaja beskrajnog horizonta. Posmatrač se poziva na razmišljanje o vlastitoj povezanosti s prirodom o ljepoti jednostavnosti i snazi elemenata koji čine život. Hasa na ovoj slici pokazuje suverenost u slikanju pejzaža, unoseći poetsku dimenziju koja transcendentira samo likovno izražavanje. Njegovo djelo istovremeno je meditativno i uzbudljivo, spajajući tehničku preciznost sa emocionalnim nabojem. Ovo je umjetnost koja komunicira, tiho, ali moćno, sa svakim ko se zadrži pred njom, pozivajući na otkrivanje skrivene ljepote u jednostavnim prizorima koji nas okružuju.

Slika broj (2) Nasera Hase predstavlja umjetničku sintezu pejzaža i unutrašnjeg doživljaja prostora, prožetu mediteranskom atmosferom i poetskom snagom izraza. Na ovoj slici, Hasa gradi prizor staze koja vijuga kroz prirodu, otvarajući pogled ka dalekom horizontu i naslućujući susret kopna i mora. Staza, okružena bujnim zelenilom i sjenama koje se prostiru duž nje, postaje metafora puta – puta ka spokoju, slobodi, ili možda ka onome što ostaje neizrečeno. Umjetnik koristi mekoću poteza kista kako bi dočarao pokret vjetra kroz krošnje, dok linije staze stvaraju osjećaj smjera i kontinuiteta. Boje su suptilno nijansirane, pri čemu dominiraju zemljani tonovi pomiješani sa nježnim plavetnilom neba i zelenilom vegetacije. Ova harmonija tonova ne samo da odražava prirodne elemente već evocira osjećaj prolaznosti i promjena koje priroda neprestano doživljava. Hasa time uspijeva uhvatiti dinamičnost prizora bez narušavanja njegove tišine i spokojstva.

Nebo iznad staze nosi naznake pokreta oblaka, sa slojevima boja koje osciliraju između svijetlog i tamnog, kao da nose promišljanje o kontrastu između nade i melanholije. Na slikovnoj površini, sjenke krošnji lijevo i desno od staze djeluju kao prirodni okvir, usmjeravajući pogled posmatrača prema nečemu što nije u potpunosti otkriveno – prema moru, daljini ili možda nepoznatom kraju puta. Umjetnik ovđe ne slika samo stazu već i simbolički put koji priziva pitanja, snove i želje. Hasa u ovoj slici uspijeva stvoriti atmosferu koja podsjeća na liriku, na stihove koji oslikavaju prirodu, ali i stanja duha. Njegova umjetnost odaje priznanje pejzažu, ali i ljudskoj potrebi da se kreće, da istražuje, da traži. Svjetlosni efekti na slici djeluju kao svjetionik nade, dok zemljani tonovi prizemljuju prizor, povezujući ga s iskonskim mediteranskim pejzažom. Ova slika je suštinski poetska – ona ne samo da prikazuje već i govori. Hasa kroz boje, oblike i poteze kista prenosi priču koja ostaje otvorena za interpretaciju. To je priča o prirodi koja nas okružuje i o putu koji svako od nas mora preći, kako bismo otkrili ono što nas čeka iza horizonta. Svojim djelom, umjetnik poziva posmatrača na povezivanje sa sobom kroz pejzaž, kroz stazu, kroz prirodu koja je istovremeno stalna i promjenjiva.

Slika broj (3) Nasera Hase otjelotvoruje dinamičnost prirodnih sila i njihovu sveprisutnu energiju koja neprestano oblikuje svijet oko nas. Na ovom djelu, Hasa istražuje granice boje, pokreta i prostora, stvarajući prizor koji, iako apstraktan, evocira valove, vjetar i ples svjetlosti na površini prirode. Ovo je slika koja ne želi da ostane u okvirima samo vizuelnog doživljaja već teži da kroz ritam i energiju boja prenese dublje emocije i snagu prirodnih elemenata. Potezi kista na slici djeluju kao naleti vjetra ili kretanje talasa, smjenjujući se između kontrolisanog toka i spontane eksplozije energije. Nijanse plave, zelene i smeđe stapaju se i preklapaju, stvarajući osjećaj harmonije unutar haosa. Svjetliji tonovi, koji probijaju kroz tamnije slojeve, podsjećaju na trenutke kada sunčeva svjetlost uspijeva da probije guste oblake ili kada svjetlost otkriva dubine mora. Taj suptilan balans između tame i svjetla oslikava Hasovu sposobnost da kroz jednostavne poteze izrazi kompleksne osjećaje.

U centru slike naslućuje se bijela linija, poput vala koji se razbija ili zraka svjetlosti koji presijeca tamu. Ovaj detalj djeluje kao fokusna tačka, usmjeravajući pažnju posmatrača i pozivajući na razmišljanje o trenutku kada snaga prirode doseže svoj vrhunac. Hasa ne oslikava pejzaž u tradicionalnom smislu – on slika energiju tog pejzaža, nevidljivi pokret koji animira prirodu i sve njene elemente. Paleta boja, sa svojim bogatim prelazima i kontrastima, prenosi autentičnost Mediterana, njegove dubine, širine i surove ljepote. Ovo nije statična slika; ona pulsira, diše i mijenja se pred očima posmatrača. Kroz ove boje i poteze, Hasa stvara atmosferu koja podsjeća na stihove poetskog zapisa – na ritam mora, na šapat vjetra, na tajanstveni jezik prirode koji govori kroz oblike i boje. Slika broj (3) nije samo likovni prikaz, već i oda snazi prirode i njenoj neprestanoj transformaciji. Hasa ovom slikom vodi posmatrača na putovanje kroz talase emocija i doživljaja, pokazujući kako se priroda i umjetnost mogu sjediniti u jedno, postajući ogledalo ljudskog iskustva i univerzalne povezanosti sa svijetom oko nas. Ovo je djelo koje, poput dubokog daha, ostavlja prostor za promišljanje o snazi i ljepoti života.

Slika Nasera Hase broj (4), prepoznatljiva po svojoj simbolici i emocionalnoj dubini, predstavlja suptilnu igru elemenata prostora, boje i forme koja nosi u sebi poetski narativ o slobodi, ranjivosti i ljudskom stanju. Na ovom djelu dominira crvena figura žene, istaknuta na pozadini koja balansira između plavetnila mora i blistavosti svjetla. Ovo je prizor koji ne samo da vizualno opčinjava, već nas uvodi u slojevitu priču ispunjenu simbolima. Figura žene, uzdignuta, lebdi između zida i beskrajnog mora, ostavljajući dojam oslobađanja od nevidljivih granica. Njena crvena boja odiše energijom, strašću i životom, dok pozicija tijela ukazuje na trenutak prepuštanja – trenutak u kojem se prostor oko nje ne doživljava kao prepreka, već kao mogućnost. Zid, blijed i gotovo eteričan, djeluje kao granica prošlosti, nešto što ostaje iza nje dok se predaje horizontu slobode. Taj spoj statike zida i dinamike tijela govori o kontrastu između zadržavanja i oslobađanja, između sigurnosti poznatog i izazova nepoznatog. Morska površina, smještena ispod figure, simbolizuje beskraj, dubinu i snagu prirode. Njeno plavetnilo stapa se sa nježnim tonovima svjetla koje prožima cijelu kompoziciju, donoseći osjećaj ravnoteže između elemenata. Hasa ovdje stvara prostor u kojem more i svjetlost nisu samo dekoracija, već aktivni sudionici priče – more kao simbol slobode i beskonačnosti a svjetlost kao vodič ka nečemu novom i neistraženom. Kompozicija slike, sa naglaskom na prazninu i svjetlu, nagovještava ideju tišine koja nije prazna, već ispunjena mogućnostima. Zid na lijevoj strani nosi naznake arhitekture, prošlih trenutaka i priča, dok desna strana, otvorena i ispunjena svjetlom, poziva na novo poglavlje. Ova dihotomija stvara osjećaj prijelaza, trenutka u kojem se figura žene odvaja od prošlosti i kreće ka budućnosti. Naser Hasa ovom slikom uspijeva uhvatiti ne samo estetski, već i emocionalni prostor. Njegov potez kista je nježan, ali siguran, stvarajući teksturu koja omogućava da se svaka boja i linija dožive kao dio šire priče. Ovo nije samo prizor žene, zida i mora; ovo je oda slobodi duha, trenutku kada čovjek bira da se izdigne iznad svojih granica i preda neizvjesnosti života. Hasa kroz ovu sliku prenosi poruku univerzalnog značenja – da je svaki zid, svaki okvir samo privremena prepreka, a istinska snaga leži u sposobnosti da se krene naprijed, ka svjetlu, ka slobodi.

Slika Nasera Hase broj (5) donosi pejzaž koji pulsira životom prirode, sa stazom što se vijuga kroz šumoviti prostor i nestaje u dubini horizonta. Ovo djelo odiše atmosferom prolaznosti i smirenosti, otkrivajući Hasovu sposobnost da kroz suptilne poteze kista prikaže ne samo fizičku dimenziju prostora već i emotivnu rezonancu pejzaža. Njegov potez je pun slobode, dok boje koje dominiraju – zemljani tonovi, duboke nijanse zelene i tamna sjenka oblaka – evociraju toplinu i misteriju mediteranskog pejzaža. Staza koja se proteže kroz kompoziciju postaje simbol putovanja, možda i povratka prirodi, njenom ritmu i beskonačnoj tišini. Njena linija nije pravolinijska niti predvidiva; ona vijuga, prilagođava se zemlji i okruženju, pozivajući posmatrača da je prati, da se izgubi u njenom toku. Ovaj motiv staze kod Hase ne nosi samo prostornu funkciju već predstavlja vezu između nečeg poznatog – početka i nepoznatog – onoga što tek dolazi iza horizonta. Hasa u ovoj slici koristi svjetlost na način koji priziva osjećaj prelaska između dva trenutka – možda između dana i noći, između ljeta i jeseni, između jedne emocije i druge. Svjetlost nije statična; ona se razliva kroz oblake, probija kroz krošnje drveća i nježno osvjetljava stazu. Taj delikatan rad sa svjetlom i sjenkom daje slici dubinu, čineći da posmatrač osjeća prostor i atmosferu, gotovo kao da hoda tom stazom, osjeća miris zemlje i čuje šapat vjetra među granama.

Vegetacija na slici je prikazana potezima koji su istovremeno precizni i ekspresivni. Drveće, koje se uzdiže sa obje strane staze, djeluje poput čuvara prolaza, pozivajući posmatrača na kontemplaciju o prolaznosti prirode i njenoj neuništivoj ljepoti. Njihove krošnje nisu statične, već se, pod Hasaovim kistom, čine živima, kao da vjetar igra kroz njihove grane. Ova slika pored toga što je pejzaž; je takođr i priča o prirodi koja nas podsjeća na prolaznost, ali i na konstantnu obnovu. Hasa u ovom djelu ne prikazuje samo prizor prirode već stvara osjećaj pripadnosti prostoru i vremenu koje je nemoguće zadržati. Njegova umjetnost postaje slojevita sintagma između posmatrača i svijeta prirode, podsjećajući nas na njenu ljepotu, snagu i spokoj. Ovo je djelo koje nadilazi granice vizuelnog; nas poziva na promišljanje o našem mjestu u svijetu, o koracima koje pravimo kroz vlastite staze i o svjetlu koje nas vodi.

Slika Nasera Hase broj (6) predstavlja harmoničan spoj arhitektonskog i prirodnog, ukazujući na duboku povezanost čovjeka i zemlje koja ga okružuje. Ovo djelo odiše meditativnim spokojem, ali istovremeno kroz svoje elemente nosi bogatstvo simbolike. Hasa pažljivo komponuje scenu u kojoj se tradicionalne kamene kuće sa crvenim krovovima smještaju u krajolik ispunjen šipkovima, stvarajući poetski prizor koji evocira mirise, boje i osjećaje mediteranskog podneblja. Kuće na slici, sa svojim jednostavnim, gotovo arhetipskim formama, podsjećaju na tradicionalnu arhitekturu, ukorijenjenu u prostoru i vremenu. Njihova bijela površina odiše toplinom, dok crveni krovovi donose dozu živosti i energije. Svaka od kuća djeluje kao simbol doma, utočišta, prostora đe priroda i čovjek dijele svakodnevne trenutke. Hasa kroz ove kuće oslikava ne samo prostor za život, već i emocionalni pejzaž, đe dom postaje centar zajedništva i sjećanja. Šipkovi, raštrkani po tamnozelenoj pozadini, oživljavaju prizor svojim bogatim crvenim tonovima. Oni nisu samo dekorativni element, već simbol plodnosti, obilja i života. Njihova prisutnost na slici priziva cikličnost prirode – trenutke zrenja, sazrijevanja i davanja plodova. Njihov oblik, pun i zaobljen, podsjeća na srce, stvarajući intimnu povezanost između prirode i ljudske emocije. U ovom kontrastu kuća i narova, Hasa oslikava ne samo prostor već i ritam života – skladnu koegzistenciju čovjeka i prirode.

Svjetlost na slici ima značajnu ulogu, donoseći osjećaj svježine i prostora. Ona nježno obasjava kuće, dok narovi ostaju u blistavom kontrastu sa zelenilom koje ih okružuje. Ovaj suptilni rad sa svjetlom i sjenkom stvara osjećaj dubine, čineći da prizor djeluje gotovo trodimenzionalno, kao da posmatrač može zakoračiti u njega. Hasa kroz ovo djelo ne samo da prezentuje prizor, već prenosi emociju pripadnosti. Svaka linija, svaka boja i svaki detalj podsjećaju na snagu korijena – na povezanost a zemljom, prirodom i tradicijom. Slika broj 6 postaje oda jednostavnosti, cikličnosti života i ljepoti mediteranskog krajolika. Ovo je umjetnost koja ne samo da prikazuje, već i poziva na promišljanje o vrijednostima doma, prirode i univerzalne ljepote koja se krije u svakodnevnim prizorima.

Slika Nasera Hase broj (7) nosi snažan izražajni naboj, oslikavajući trenutak surove prirode u njenom najdinamičnijem obliku. Ovo je prizor mora uhvaćenog u vihoru oluje, đe se nebo i voda stapaju u neprekidnom pokretu, a potezi kista prenose silovitost i energiju tog sukoba elemenata. Hasa na ovoj slici stvara prostor koji nije samo fizički, već i emocionalni, evocirajući osjećaj moći, neizvjesnosti i fascinacije pred prirodom. Nebeski svod dominira gornjom polovinom slike, ispunjen oblačnim masama u nijansama sive, ljubičaste i bijele, koje izgledaju kao da se neprestano preklapaju i kreću. Potezi kista, brzi i energični, unose dinamiku koja daje utisak neprekidnog vrtloženja. Svjetlost koja se probija kroz oblake stvara trenutke zatišja unutar haosa, naglašavajući kontrast između tame i prosvjetljenja, između olujnog nemira i prolaznog mira. Površina mora, prikazana u donjoj polovini slike, djeluje gotovo poput ogledala neba, reflektujući njegovu kompleksnost i promjene. Talasi su oslikani hrabrim i ekspresivnim potezima, sa snažnim linijama koje ukazuju na njihovu snagu i nepredvidivost. Nijanse plave i sive stvaraju dubinu i prostranstvo, dok bijele pjene valova donose osjećaj pokreta i neukrotivosti. Ovo je more koje nije spokojno – ono govori, viče, preplavljuje i oduzima dah.

Hasa u ovom djelu ne oslikava samo prirodni pejzaž, već i dramatičnu emociju koju takav prizor može izazvati. More i nebo nisu samo elementi; oni postaju metafora unutrašnje borbe, snage prirode i nepredvidivosti života. Svaki potez kista prenosi tu napetost, čineći da posmatrač gotovo osjeti hladan vjetar i čuje huk talasa. Kompozicija slike, koja spaja horizont sa zamagljenom linijom između neba i mora, dodatno pojačava osjećaj beskonačnosti. Ovo nije prizor koji nas asocira na mirno posmatranje – ovo je slika koja traži reakciju, koja nas podsjeća na veličanstvenost i neukrotivost prirode. Nasera Hasa ovom slikom (broj 7) uspijeva prenijeti ne samo vizuelni doživljaj oluje, već i njen duh – divlji, snažan i nepredvidiv. Ovo je umjetnost koja nadilazi granice prostora, pozivajući posmatrača da osjeti snagu i ljepotu prirodnog svijeta u njegovom najdramatičnijem obliku.

Stvaralaštvu Nasera Hase ne može se svesti samo na tehničke aspekte njegove umjetnosti – on je prije svega pripovjedač kroz boje, poteze kista i teksture. Njegova djela prožeta su duhovnošću i mediteranskom atmosferom, đe se priroda, arhitektura i čovjek spajaju u harmoničnu cjelinu. Hasa nije samo slikar pejzaža, već slikar osjećaja, trenutaka i prolaznosti. Njegove slike odišu ritmom prirode – valova, vjetra i svjetlosti  i prenose posmatraču univerzalnu poruku o vezi između čovjeka i svijeta koji ga okružuje. U poređenju sa evropskim slikarima, Hasa ima dodirne tačke sa radovima Vilijama Tarnera (1775-1851), slavnog engleskog slikara koji je kroz svoje pejzaže i marinske prizore istraživao svjetlost, atmosferu i pokret. Poput Turnera, Hasa koristi boje ne samo kao instrument za prikazivanje, već i za izazivanje emocija. Njegove slike imaju snagu da uhvate prolazne trenutke u prirodi – oluju, zoru, smiraj dana i da ih predstave kao vječne simbole čovjekovog odnosa sa prirodom. I Turner i Hasa posjeduju sposobnost da pejzažu daju duhovnu dimenziju, uzdižući ga iznad čisto vizuelnog doživljaja.

Sa druge strane, Hasa se može uporediti sa francuskim pjesnikom i simbolistom Šarlom Bodlerom, čija poezija također oslikava složenost prirode i ljudskih emocija. Baš kao što je Bodler u zbirci “Cvijeće zla” kroz simbole i metafore istraživao teme prolaznosti, ljepote i unutrašnje borbe, tako i Hasa koristi vizuelne simbole – staze koje vode ka nepoznatom, šipkove kao znakove plodnosti i života, olujna mora koja odražavaju unutrašnje konflikte. I Bodler i Hasa komuniciraju na univerzalnom nivou, stvarajući umjetnička djela koja pozivaju na refleksiju i introspektivno istraživanje. Naser Hasa, međutim, ostaje duboko ukorijenjen u mediteranskom prostoru, koristeći motive tog podneblja kao ishodište za svoja univerzalna promišljanja. Njegove slike su prozori u svijet pun dinamike i harmonije, đe priroda nije samo pejzaž već i protagonista priče. On oslikava ne samo ono što vidi, već i ono što osjeća a kroz svoje djelo uspijeva da stvori paletu istinskih emocija, traganja, nadi, čežnja i mističnih puteva. U konačnom, Hasa je umjetnik koji kroz svoje slike prenosi poetski zapis o svijetu oko nas, đe se tradicija susreće sa savremenim izražajem. Njegova umjetnost nas podsjeća na ljepotu prirode, na neophodnost povezanosti sa svojim korijenima i na snagu umjetnosti da preobrazi svakodnevno u uzvišeno. U tom smislu, on pripada plejadi umjetnika koji se ne boje da kroz vlastiti izraz spoje vizuelnu umjetnost i poeziju, stvarajući djela koja ne samo da čine naša umjetnička čula snažnim već i podstiču na razmišljanje o mjestu čovjeka u svijetu.

Iz bogate biografije Naser Hasa izdvajam:

 Naser Hasa rođen je u Ulcinju 1957. godine. Prve časove likovnog obrazovanja pohađao je u Centru za figurativnu umjetnost u Beogradu 1975. godine. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Prištini 1982. godine, u klasi profesora Muslima Mullićija. Član je Udruženja likovnih umjetnika Albanije sa sjedištem u Tirani, kao i član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore i Udruženja figurativnih umjetnika u Ulcinju. Pejzaži i ženske figure su dominantni motivi njegovog stvaralaštva, koje obrađuje klasičnim i asocijativnim stilom. Njegovi radovi nalaze se u brojnim privatnim kolekcijama širom svijeta.

Najznačajnije izložbe: Pallati i Kulturës – Tirana (1992), N. Sabatino – Bari, Italija (1995), Centar za kulturu – Ulcinj (1998), G. Thuillier – Pariz, Francuska (2000), Internacionalno bijenale – Racibórz, Poljska (2000), Dvorac kralja Nikole – Bar (2004), Passage – Pariz, Francuska (2005), Institut St. Georg – Beč, Austrija (2006), Galerija Art – Podgorica (2008), Centar za kulturu – Ulcinj (2021). Nagrade: 1998. Specijalna nagrada Francuskog salona; Počasni slikar Francuskog salona; Nagrada Unije umjetnika bez granica (ASBL) – Francuska.