Naricaljka Karleuše i Vučevića

Piše: Slavko Mandić

Karleuši Jeleni, tici pjevačici Vučićeve politike, i drugarici popovske ideologije Crkve Srbije otkazan je koncert koji je u titogradskom hotelu Podgorica trebao da se održi 09. maja. Zamislite scenografiju, koreografiju i idiotokratiju sulude kreatorke na Dan pobjede nad fašizmom? Nije lako čak ni uz pomoć vještačke inteligencije. Valjda zato što se radi o datumu koji se nikako ne slaže sa nadarenim epsko-lirskim vjerskim fanatizmom srpske političke mitomanije. Ali i nedostatku porodičnog odgoja, koja je vlastiti nesojluk cijenila kao društveno potrebnu korist razvojnog karaktera. Tako je i zato je nastala Jelena Karleuša. A onda je nadgradio jedini pravi Srbin, i što je drugo moglo da se izrodi iz te ubitačne kombinacije?

Nastup u hotelu Podgorica pjevačica je prethodno začinila prilično obilatim setom uvreda na račun Crne Gore i Crnogoraca. Vjerujem nesvjesno, jer je teško povjerovati da ovaj modifikovani ekstremitet razumije pojam istorije, nauke, kulture, obrazovanja uopšte. Rečeno joj i što je jadna drugo mogla? Napravila je faul kojim je zaradila crveni karton. Neće se gola kočoperiti na podgoričkoj sceni, niti će joj se pružiti prilika da tamošnjim fanovima prenese poruku velikog vožda. I nije samo to problem. Njena nepažnja u predkoncertnom nastupu nanijela je direktnu štetu političkoj apologetici srpskog jedinca sina, čiji je božji zadatak da obrani učenje o srpskom svetu, velikoj Srbiji i svim ostalim neprijateljima oko nje. Zbog toga joj mogu zamjeriti raznorodni Ristićevići, Đuke, Orlići, Jovanov, Martinović, pa navodni istoričari Raković i Antići, i medijske trte-prte Vučićević, Marić i broja im se ne zna.

Dakle, nema Jelene u Podgorici, i to će svakako biti tema jedne od narednih skupštinskih rasprava u Beogradu. Jer, radi se o Srpkinji koju srpska vlast mora da zaštiti đe se god nalazila na zemaljskoj kugli. Radila je to Srbija kad je trebalo. Śetimo se zaštite Srba u Krajini. Preko dvjesta hiljada je moralo ekspresno da napušti Hrvatsku jer je tadašnji Milošević (ovoga još nije bilo ovako visoko popetog) zatvorio oba oka. Nadajući se da će svojim narodom naseliti Kosovo i na taj način riješiti ovo vazda goruće pitanje. Kako je sve završilo već je ispisala istorija. Naravno ne Karleušina i njoj sličnih, ali onih koji znaju svakako jeste. I nije ih mali broj.

Dok završavam kratko slovo o crnoj tici Karleuši śetih se riječi prestižne beogradske načelnice.
-Da, reče ona. Trebalo je zabraniti. Nadala sam se ne toliko zbog njenih riječi, jer one ipak ne ubijaju nikoga, koliko zbog njene navodne /umjetnosti/, koja truje mladost i umno sakati narod jedne prelijepe zemlje. Mislila je na Srbiju i Crnu Goru i sve one zemlje koje dotiče ovakva i slične kulturne tragike.

Ne ovom potrebom, nego jednostavno ustaljenom željom da udari na Crnu Goru, oglasilo se Vučićevo folklorno rješenje, prototip Ane Brnabić, vanserijsko nešto. Njegovo je ime Aleksandar Vučević, a pita se kao premijer baš koliko i pomenuta Ana. Da ima pameti, znao bi da je upravo zbog toga postavljen. Narod bi kazao: Mnogo je mačku goveđa glava. I objasnio da je u pitanju romansa čije su šanse za hepiendom istinski gotovo nepostojeće. Tako će i Vučević iz ovog ničega u kojem jeste, otići u ono isto takvo ništa kome pripada u potpunosti.
I nije problem što je ovaj razbojnik u pokušaju, opet optužio bivšu vlast što je izgubila Crnu Goru. Kao da je njihova prćija.  Da danas imamo izlaz na more, urlao je ovaj besramnik, prevarant, falsifikator, poltron i Vučićev uslugar, mnogo bi lakše dobijali ono što treba da dobijamo. Lakše bi se borili za Kosovo, vi ste predali i Crnu Goru i pokušali da predate Kosovo i u dobroj mjeri to učinili, kazao je nepomenik, ni malo svjestan riječi koje je izgovorio.
Za to vrijeme gledamo dio crnogorske nevaspitane vlasti, značajno veći, one vlasti sa očiglednim pomanjkanjem dostojanstva prema sopstvenoj državi, neznavenog i neobrazovanom, sa srednjim prstom kao sinonimom časti i čojstva, kako ćuti i pušta nekakvo ništa od Vučevića da se komoda u orgijanju i vrijeđanju naše zemlje. Da se ne zamjeri diktatoru Vučiću, čija ruka lako do njih može. A to nije ona mnogostruko lakša ruka pravde brata Abaza. Zato ne čačkaj mečku. Ili pušti đavola. Ne treba se mećat u rabote kojima nijesi vičan.

A za kraj ipak poruka Vučiću. Meštre od škandala i loših namjera, što se upinješ iz petnih žila da vlastiti narod proglasiš genocidnim?

U tekstu Rezolucije o genocidu u Srebrenici ni slovom se ne pominju ni Srbi ni Srbija. Ali ti misliš iz nekog tebi znanog razloga, da treba. Pa onda nije čudo što to isto misli i Karleuša i Vučević. Zbog tebe Vučko ova prva ne pjeva u Podgorici, a ovaj drugi pjeva kad mu  narediš da cvrkuće. I treba tako. Majstor si, moram ti priznat, da ih izabereš. A i pravio si ih od svega. Zato su ti danas tako uspješni.