Najgore pjevaju zablude

Dubravka Jovanović

Valovi Bokokotorskog zaliva od sinoć, 1. avgusta  su iz Herceg Novog uskočili u neko čudno more, rijekom neke nove matrice, u neku zemlju koju ćemo slaviti. Poruka je sa otvaranja Filmskog festivala na Kanli kuli, ako je suditi po izvrnutoj himni crnogorskoj.
Kao što je red i običaj, proslave državnih praznika, otvaranja većih fešti, sportskih manifestacija, počinju intoniranjem državne himne.
Svuda i vazda đe je reda, protokola, države i zakona.
U gradu od skalina, na nekoj novoj političkoj notnoj skali, prilikom svečanog  otvaranja Filmskog  festivala Herceg Novi – Montenegro film, u izvođenju tamošnje operske solistkinje,  čuli su se stihovi poslednje parafrazirane strofe himne Crne Gore: ”Rijeka će u dva mora, slavićemo našu zemlju, u dva mora, da je vječna Crna Gora…”.
Crnogorska  himna “Oj svijetla majska zoro” završava stihom:
Rijeka će naših vala
uskačući u dva mora
Glas nositi okeanu,
Da je vječna Crna Gora!

Koju ćemo to zemlju slaviti u dva mora, pitanje koje se nameće nakon ove nove premetnute himne crnogorske?

Slogan  filmskog festivala u Novom  je  “Suton, đir i film”.

Da smo u zalazu sunca odavno, jasno je i onima koji su prije godinu glasali za ova i ovakva osvježenja i novine.
I rasfreškalo je, kako bi moji Bokelji rekli, da ne može više.
Đir do “spskog mora” neskrivena je i davnašnja želja naših susjeda.
No i pored žestoke  propagande na početku ljeta, da se Crna Gora zaobilazi u širokom điru jer će ih iźesti kitovi i ajkule na ove bande, evo đireva  kilomterskih na svim prilazima Crnoj Gori, posebno na  primorju našem Crnogorskom.
I da ne zaboravim film.
Film kakav se nije davao što se tiče političkih diverzija i desanta.
Ima još jedna opcija u ovoj novoj osvježenoj verziji crnogorske himne.
I ta bi bila najbezbolnija.
A to je da se umjetnica zbunila, zaboravila tekst i improvizovala ređajući riječi na svoj način.
Sve je moguće.  U gradu Andrićeve kuće i Dadove škole,  đe umjetnost u semiramindinim visećim baštama  Herceg Novog čara i začarava.
Ali da ovako zabludi i samata umjetnicu na bini Kanli kule prilikom njezinog  izvođena himne, prosto je za ne povjerovati.
Pa i ako jeste tako, ako je zaboravila riječi himne države na čijoj je svečanosti dobila privilegiju da je javno izvodi, to onda govori o neozbiljnosti i neodgovornom ponašanju. Ali i ostavlja dovoljno prostora za brojne špekulacije, poput onih da je neko zbog nečega, ipak poređao riječi u poruku da će se slaviti neka druga, a ne ova naša crnogorska zemlja.
Boka će ipak slijediti svoj sunčani put, glas noseći okeanu da je vječna Crna Gora.
Da u nebo hrli krilima galebovim. Podno kuća slavnih pomoraca đe se zaustavlja šaka mora, neće se nikad slaviti ništa i ničije tuđe.
Neće, pa da će se kokotom orati. Neće, pa da će presušiti i rijeka i more.
Možda je ipak na sceni sinoć prve avgustovske večeri Ljeta gospodnjeg i apostolskog, igrao neki loš film. Možda?
A možda najgore pjevaju zablude. Oprosti pjesniče Miljkoviću što sam te parafrazirala.

Dubravka Jovanović