Na zlo vaše Crnogorci odbraniše ognjište

Piše: Slavko Mandić

Na pitanje: „Što to bješe Aleksandar Vulin“, zaista je teško odgovoriti. Probajte, pa ćete se sami uvjeriti. Neće vam pomoći ni onaj čuveni dugočekajući MONSTAT-ov softver koji je čak 30% naših Rusa, ako su mu tačni algoritmi, premetnuo u Srbe. I upisao strance, kojim je automatski smanjivao autetničan broj Crnogoraca. Ali, vrnimo se mi osnovnom pitanju današnje priče. Nema još uvijek odgovora ni od međunarodne zajednice na davno postavljeno pitanje, a sad obnovljeno, što je to Vulin? A nešto jeste. Mora biti. Jer, (s)tvor koji gazi zemljom, što god bio, odaziva se na nešto. E pa ovaj nije ni onaj šizofreni blentavi kvazi istoričar Raković, mada mu je prilično umno sklon, ni alamunja neorganskog karaktera, Informerovo kvočkodakalo Vučićević, pa čak ni polupismena kreatorka značajnog dijela pinkovog nacionalnog „informativnog“ projekta, zorna Jovana Jeremić, čiju je zelenu modnu žaba kreaciju čak  s gađenjem propratio i jedan vrhunski stilista zla, Voja ŠEŠELJ. Pa što je onda to, što je onomad otputovalo kod Putina da se śetuje nakon propalog državnog nemiješanja vaskolike Srbije u sva unutrašnja pitanja Crne Gore? A da nije ni Ristićević, Bakarec, Đuka od milošte ili proslavljena sistemska štićenica Ana Brnabić?

I dalje svi ćute. U otkrivanje DNK formule za jasan identitet traženog (s)tvora uključio se i inostrani forenzički centar. Miješao je razne komponente, ubačivali su u miksere sva poznata i nepoznata tehlološka savršenstva, metali u njega čak i eksperimentalne spektakle, ali ništa. Sve je bilo uzaludno. Otišli su i u Kanadu da iz prve ruke od tetke dobiju glas istine o tome nečemu. Je je to nacionalno pitanje. Uključilo se dijete s Jasenovog polja, Nole nacionale. I Karleuša bi ruku pomoći da pruži. I pevaljka Dačić. Opet ćorak i opet uzaludno bačanje para. Niko ni da zucne.
Ni enigma zvana Vulin. Ali samo do jedne ure. Dok se prvi nije oglasio vlasnik svih njihovih duša. Da, da, tako čuveni tivatski junak. Heroj njihovog doba. Onaj što je obrusio novinaru na pitanje o republici Kosovo, s čijom je preśednicom Vučko śedio za isti astal na Brdu Brioni i bistrio svjetsku politiku. U maniru neznalice, bahato i prostački, nije odgovorio. Pokušao je da uvrijedi novinara pa čak da ga i prepane, ali je to moglo samo da izazove gađenje i  prezir. Aca grozni, autokrata i silnik htio je zloupotrebom crnogorskog gostoprimstva da tamo njima kod kuće pokaže koliko može da im skreše u brk. Jadnik, bio je crven kao barbun. Pokupio se i otišao žurnim korakom.

Srbijanski imperator je očigledno nezadovoljan rezultatima popisa. A kako bi tek bio da su regularni i da nije bilo njegovih prstiju  u cijelom procesu. Znao je to i mislio je da će se trud i veliki novac isplatiti. Prevario se i sad je ostalo da još jednom laže sopstveni narod. Koji je živio mjesecima popisnu kampanju, mnogo veću kod njih nego što je to bilo u Crnoj Gori.

Jezik, identitet i ćirilično pismo, saopštio je Vučić, razumio je srpski narod u Crnoj Gori. A onda ona njegova nadaleko čuvena zamjena teza: Ovo je poruka onima koji su mislili da brutalnim kampanjama mogu da sruše poziciju srpskog naroda, njegov identitet, jezik i ćirilično pismo.

Vučko, dosta je laži, rođeni. Ti si bio brutalan i slao si ljude da se popisuju. Ti si na izborima slao autobuse i više hiljada da čine tvoj inžinjering po Podgorici. To znaju svi, i Evropa i tvoji doma.
Tek kad se oglasio ovaj kosovski vojskovođa, doduše bez Kosova odavno, zacrvkutalo je to nešto što se odaziva na isto ime kao i vožd. Zato ga je morao mijenjati. A koje će uzeti, reći će  mu Putin i naložiti da njegovog miljenika niko ne smije ni krivo pogledati.

E to takvo, saopšti Crnogorcima da su Srbi stvorili Crnu Goru i da je još stvaraju. Zna on dobro što su sve činjeli da bude što manje Crnogoraca. I koliko su plaćali da bi bili zadovoljni u konačnici. Ali, džabe. Žilav je ovo narod. Odbranio se od zla svakojega kad su god zlotvori mislili da ih više neće biti. Njih mali broj, bez valjanog naoružanja, gladni, žedni, oskudno odjeveni, štitili su na Mojkovcu srbijansku bježaniju preko Albanije. I ušli u istoriju.  Za to herojstvo i ogromno stradanje 1918. godine slijedio je pogrom srbijanske vojske nad Crnogorcima. Bio je to najstrašniji genocid koji je svjetska civilizacija zabilježila.

Neki bi da to ponove opet. I opet, po sto puta. Zaboravili su pritom da je Crna Gora suverena država, da je i Srbiji obezbijedila da bude država, da je  članica NATO-a i najbliža ulasku u Evropsku Uniju. Tamo bi već bila da nema upravo srbijanske politike koja ne prestaje u nastojanju da od nje načini besudnu zemlju. Ali džabe. To ni Vučiću ni njegovim tamošnjim ali ni ovdašnjim pionima nikada neće poći za rukom.
„Tvrd je orah voćna čudnovata, ne slomi ga alˊ zube polomi“.

Za kraj, jasno je da su službe popisivanjem stranaca, koji samo borave u našoj zemlji, željeli smanjiti procenat domicilnog stanovništva. Na njihovu žalost to je otkriveno i podatak pravi je da je u Crnoj Gori Crnogoraca više nego na popisu 2011. A pravo stanje će se tek znati. Toga se vučićoliki najviše plaše.