
“Ko na brdu ak i malo stoji, više vidi no onaj pod brdom”, a ko sa Meteora na zemaljski život gleda, shvatiće da je jačina volje i čvrstina vjere mudrost koju treba duhom dotaći.
Na grčkim Meteorima, tom svetilištu u jalovim stijenama, koje su od XI vijeka snažan monaški centar, morate se zagledati prvo u sopstvenu dušu, koju magnetnom nekom silom mir obuzme a misli o prolaznosti ovog i vječnosti onog života proključaju.
Ta čudesna “kamena šuma” kompleksa Meteora nalazi se u neposrednoj blizini Kalambake, na mjestu gdje rijeka Penej ulazi u prelijepu Tesalijsku ravnicu na oko 300 metara nadmorske visine.
Nestvarno, gotovo imaginarno sveto mjesto visokih, nepristupačnih stijena oivičenih manastirima gdje svoj tihi isposnički ovozemaljski život žive monasi u isposnicama i ćelijama.
Naučnici tvrde da se ova skupina stijena, kao i samo stvaranje trikalske doline, pripisuje tzv. tritogenskom periodu, nedovoljno istraženom od prije oko 60.000.000 godina.
Ostavljajući za sobom živopisan Kastraki, uzbrdo, slično našim lovćenskim serpentinama stiže se do vrhova stijena na kojima se nalaze manastiri i sve se čini kao da ste na krovu svijeta.
Crvene tigle krovova manastirskog kompleksa, kao grozd, na vrh Meteora s neba sišao.
Putem do njih duša se umiva, a srce jače tuče.
Stijena na kojoj je podignut čuveni manastir Preobraženja Hristovog se nalazi na zapadnom dijelu kompleksa Meteora i istovremeno je najveći u cijeloj oblasti.
Nalazi se na 613 m nadmorske visine, odnosno 415 u odnosu na Penej, a površina na kojoj je manastir sagrađen je oko 50 hiljada metara kvadratnih.
Visina strane s kojom sam se pela ka maanstiru je 250 metara, a 115 strmih skala vode do ulaza u manastir poznat pod imenom Veliki Meteor.
Uz misao kako se gradio manastrir i kako se na ovoj Božjoj visini živi, skale mi nijesu teško pale i uopšte nijesam ni povjerovala da sam prevalila toliki broj.
Vodičkinja potom priča da su sve do 1923. godine za penjanje isključivo korišćene specijalizovane naprave sa mrežom.
Kasnije su u stijeni urađeni prolazi i stepenice pa danas svaki posjetilac bez teškoće stiže na Veliki Meteor.
Prvo našto nailazim nakon obavezne suknje koju žene u pantalonama navlače poštujući “kućni red“ su stara Kula, pećnica, i razne ćelije, blagovaonica, trpezarija za monahe, vidikovac.
Glavna manastirska crkva naziva se Katholikon i podignuta je u čast Preobraženja Hristovog.
Uzdiže se u centralnom dijelu kompleksa, 42 m dugačka i 24 m visoka.
Hram je prepun fresaka.
Natpisi potvrđuju da je izgrađen 1552. godine u vrijeme jednog od izuzetno sposobnog igumana manastira, Simeona.
Ikonostas je od drveta, pozlaćen i predstavlja značajno umjetničko djelo.
Iz crkve odlazim do vidikovca, tarace koja prosto visi nad ponorom i gudurama.
Duboko udišem frešak zrak i posmatram okolne stijene koje izviru iz zemlje prema nebu ili se, prije bih rekla s neba stropoštavaju na zemlju i tu zakovane ostaju i opstaju brojeći vjekove, očaravajući putnike i namjernike, pročišćavajući misao.
S njima se mjeri dubina duše, razmišljam i razmišljanja bilježim u mobilni telefon punog signala za komunikaciju sa ovovremenim svijetom.
Dragim ljudima, prijateljima bih da ovu čaroliju, magiju, mistiku, savremenim SMS porukama prenesem, ali ne ide.
Riječi se ne mogu izmjeriti sa ljepotom i uzbuđenjem i ne mogu podržati ovoliku količinu jedinstvenog doživljaja.
Zato kratko zaključujem: visine uma i duha ovdje su.
Metafizika, beskonačnost, božansko i ljudsko.
Stranice Njegoševe Luče Mikrokozme nekako se same nameću i otvaraju, ne slučajno na ovom svetom mjestu.
“Sve što je ljudsko snoviđenje strašno, ništa ne nestaje, sve ostaje“.
Dubravka Jovanović











Tocno, ,,dragane” !
TIBET – duhovni krov svijeta…na visini 4 500m . A istorija Tibeta bilježi podatke od 7-og vijeka nove ere.ZATO je pogrešno upotrebiti ovu rečenicu za neko drugo označje, makar to bili i Meteori, veliki duhovni centar pravoslavlja ili SVETE STIJENE!
Lijepo si to, Dubravka, opisala, a još ljepše si nam slike poslala, divota božja. Stvarno, rijetko se može naći takva rustična ljepota, iako je zapravo cijela Grčka manje više, protkana ovakvim ili sličnim starinama. Daješ mi obavezu da i ja jednom dođem do ovog božanskog mjesta. Ali vratimo se malo natrag, i uporedimo ono što mi imamo ovdje, usred Kotora, na San Đovani-u, sa ovim Meteorima. Izgleda da mi – kotorani – uvijek više cijenimo ono što je daleko od nas, a zapostavljamo vrijednosti koje su tu, na nekoliko metara od naših očiju. I to ne bilo kakve vrijednosti, već nešto što je neuporedivo vrijednije od mnogih svjetskih spomenika u bilo kojem dijelu svijeta. Nažalost San Đovani je i nešto što se neuporedivo lošije održava, lošije od bilo kojeg spomenika u Kotoru, vjerovatno zato što je nadležnima teško da se popnu do tvrđave stepenicama i vide dokle se došlo sa devastacijom onoga što je prije nekih 30 godina bilo očuvanije nego danas, kada sa ponosom govorimo da smo “područje svjetske baštine”. Pritom mislim na dio zidina na sjeveru brda, iznad Škurde, kuda idu stepenice do tvrđave, koji je najatraktivniji, je se na njemu nalaze brojna zdanja, podignuta od strane naših predaka, pruža neuporediv pogled na kanjon Škurde, sagledava umjetnost starih građevinara, koji su na ovoj vrleti uspjeli da izgrade brojne zgrade, kasarne, bistijerne, zidine. I sada jednostavno da se ne shvati! Put do ovih stepenica, do ove neuporedive ljepote, je zatrpan u samom podnožju, zatrpan je kamenjem i smećem, ostavljen je samo put serpentinama do crkve i dalje do tvrđave, dok je na ovom dijelu prema Škurdi, zatrpana i sakrivena krađa kamenih ploča, valjda zato da se nebi doznalo ko je počinilac.
Ali da ne pričam previše, komentare ostavljam vama, pođite i uvjerite se u ovo što pišem, recite da li ima mogućnosti i volje da i naš Meteor jednom grane svim svojim sjajem.
Bla sam na čudesne Meteore. Baš su duhovno mjesto i turistička atrakcija. Sada ste mi Dubravka vratili slike i sopstvene jake utiske.
na ovakvim mjestima nema ,,zakljucaka” za um, a kamoli za duh.
Upravo suprotno. Ovakva mjesta ostavljaju dileme……
Bio sam……..
Svaka čast. Lijep i inspirativan doživljaj. Sretna Vam Nova godina i sve fešte.
Poslije ovoga članka i ovih slika moram tamo.Skupiću koji eurić i u Grčku ada.
Hvala radio Skala za ovakve lijepe priloge.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].