Na izbore, pa kom opanci, kom obojci!

Dubravka Jovanović

Kad ste tolike demokrate, okupljeni, kako izjavljujete oko građanske i evropske Crne Gore, u kojoj pro evropski premijer još nije vakcinisan a vicepremijer izjavljuje  da se veći broj stanovnika Crne Gore osjeća Srbima, čemu onda priča o odgađanju zakonom zakazanih izbora u decembru?

Znači li to bijeg s megdana?

Čega se to bojite, osim poraza, a zar nije sportski i poraz i pobjedu dostojanstveno podnijeti? Ko umije i ko može.

Zašto se plašite kad ste najbolji?
Pa pozlatitili ste brda i doline, more, šume, rijeke i jezera Crne Gore, kako nam svakodnevno serviraju sa vaših medija vaši glasnogovornici uokvireni  u neviđeni neprofesionalizam.

Pozapošljavali, udomili, uhljebili. Kada ste se izrevanširali, osvetili, „prosvijetlili“, nastavili sa uvredama, klevetama, govorom mržnje, mizoginijom, seksizmom, čemu strah od izbora? Zašto kada  ste se medijski probrali i ugasili mrak. Demokratski nema što! I to za samo nepunu godinu.

Zaboravih na službena vozila i strogo poštovanje zakona u ovoj oblasti.
Nikome do svojima, pa i pod gas, onaj nožni u skladu sa onim iz boce.
Svuda i van zemlje službenim, zatamljenih stakala.
Ima se, može se, za užu i širu famelju. Malo za Beograd, po onoj „Ko to tamo peva“. Vozi Miško, naše je vreme. Gas, gas, što bi Seve rekla.
A kršenje Zakona o izboru poslanika i odbornika, Poslovnik o radu Skupštine, to ništa.
Izgleda da je i to demokratija servirana na apostolski način.

Racionalizacija  za normalne, kaže predsjednik Skupštine Crne Gore, najveće zakonodavne  instance. A za „nenormalne“ koji bi da poštuju zakon i uzuse evropskih politika, što sa njima?

Racionalizacija zarad prekida manipulacije, svađe i trošenja narodnih para. Ma ko nam reče?!

Oni što su zadužili Crnu Goru  bez pitanja naroda i samoga Boga po njihovom svjetonazoru .
Oni što vakcine dijele na politički podobne i nepodobne, pa im u međuvremenu ističe rok. Što im jedna kašičica pričešća učvršćuje imuni i klero sistem u organizmu.
Oni što bi vjeronauku u sekularnoj, građanskoj, evropskoj Crnoj Gori.
Oni što tuže, sude, presuđuju, hapse bez početka i kraja procesa, dokaza i strategija.
Dalje: brišete crnogorske grbove sa zvaničnih dokumenata, ukidate obezbjeđenje Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, ćerate najbolje i u narodu omiljene doktore, stručne i dokazane, one bez mrlje u svojoj karijeri.
Pričaju nam i sole pamet oni što jedni drugima na lopate upućuju najžešće uvrede. Što se poklaše međusobno sa sve šporkom robom na izvan, pa im ne treba niko drugi do oni sami sebi.
Ispljuvaše se, otkriše tajne  i manipulacije, krađe i bezakonje, a dan poslije kao da ništa nije bilo. Za bokun vlasti i komadić stolice u njoj a nerijetko i dvije, tri, da među njima u familiji ostane.

Premijer osta za sprdnju kod najbližih mu srcu.

E pa „ajmo da se merimo“ kako je davno  ispred glavnih gradskih vrata u Kotoru pozivao građane simpatični oriđinal. Sa sve izostavljenom ijekavicom, aludirajući na one pokondirene koji misle da su pametiniji i učeniji ako u svojoj državi ekavicom zbore.
A što Ne, na demokratske izbore? Pa kom opanci, kom obojci. Zna se za koga su opanci i dobro ih nose što jest, jest. Udobno će im ipak biti u tamo njima, njihovoj državi. Mi ćemo ako treba i bosi po trnju, ali u svojoj! Ne može nam biti bolnije, niti gore nego što je sad.

Na izbore, nego što!

Dubravka Jovanović