Na današnji dan, 4. maja prije 33 godine umro je Josip Broz Tito.
Kao da se zaustavilo vrijeme.
Spiker državne televizije, ukočen, praznog pogleda, saopštio je kratko: “Umro je drug Tito”.
Muk i tišina na ulicama, u domovima, fabričkim halama.
Plač na sportskim i kulturnim manifestacijama.
Tuga se širila diljem Jugoslavije.
Što i kako sad, lebdjelo je u zraku.
Kao da je nestala sigurnost u samo jednom jedinom danu.
Sigurnost koju smo imali i kojom smo se ponosili zamijenio je strah od neizvjesne sjutrašnjosti.
Kroz socijalističke glave prolazile su nam slike života sa Titom.
Cijenjen u svijetu mnogo više od ostalih državnika, bio je ponos domovine.
Dočekivali su ga na jedinstven način, u cvijeću i sa pjesmama na našem jeziku.
Promiču slike njegovih boravaka u Indiji, Kini, SSSR-u, Koreji koje su proglašene za jedinstveni spektakl koji niko nikada doživio nije.
Samit nesvrstanih u Havani samo nekoliko mjeseci prije njegovog odlaska u legendu i on kao neprikosnoveni lider trećeg svijeta čiji su lideri upijali svaku njego u riječ.
Sjećamo se Titovog rođendana, koji je proglašen Danom mladosti kada se, na stadionu JNA u Beogradu predavala štafeta naroda i narodnosti Jugoslavije vrhovnom komandantu i doživotnom predsjedniku Socijalističke federativne republike Jugoslavije sa porukama koje su trebale da ubijede Tita da stojimo čvrsto na njegovom putu, da bratstvo i jedinstvo nema alternativu i da se za budućnost jugoslovenskih naroda ne treba plašiti.
Slavilo se diljem zemlje.
A onda je Tito umro.
Suze i nevjerica na licima najvećeg dijela građana, kilometarski redovi da se oda pošta najvećem sinu naše zemlje, da se nekako dođe do značke koja se prodavala u milionskim primjercima.
Veličanstvena sahrana a ubrzo potom slijedi raspad Jugoslavije i jedan od najkrvavijih ratova na ovim prostorima.
Njega nema, ali zato napadi na lik i djelo Josipa Broza sa svih strana.
Ne dugo nakon toga, kada je rat izgubio zamahe i pokazao svu svoju besmislenost priča o drugu Titu ponovo počinje da se prepričava.
Slavi se dan njegovog rođenja i svi značajni jubileji toga vremena u mnogim mjestima nekadašnjih jugoslovenskih republika, sada suverenih, međunarodno priznatih država.
Njegov rodni Kumrovec okupi više hiljada obožavatelja gdje se sa crvenim maramama i partizanskim uniformama igra, pjeva i slušaju Titovi govoru.
U Tivtu predaja štafete na Pinama uz veliki broj posjetilaca, i tako redom.
Zahuktava se ponovo priča o Josipu Brozu i tome kako se dobro živjelo.
Možda ne najbolje ali spokojno i u miru, kako je moglo da se putuje bez viza na sve meridijane širom zemaljske kugle, kako se moglo zanoćiti sigurno na svakom pedlju naše domovine, kako smo imali posao, platu i sve što nam život čini dostojnim čovjeka.
Priča je to koja govori o nama našoj naravi.
Danas bi ponovo Tita.
Ali ne radi njega.
Treba nam radi nas, kako bi mogli ponovo u soc-realizam, nadajući se da ćemo imati primanja bez rada, kredite za kuće i stanove čije će rate progutati inflacija pa će nam, poslije par godina vraćanja kredita doći kao poklon, kako u Evropu nećemo kao građani drugoga ili ko zna kojega reda.
Treba nam zbog sopstvenih interesa a on je ipak otišao u istoriju koja će znati da mu odredi zasluženo mjesto.
Sigurno je da nijesam bio jedan od onih koji su se tada i godinama prije klanjali njegovom djelu.
Nijesam nakon smrti stajao mirno na zvuk sirene niti u crkvu palio svijeću.
Vrijeme je odmicalo.
Izubijani međusobno u primitivnom nagonu da pokažemo i dokažimo ko smo i što smo, u čemu smo na kraju potpuno uspjeli nijesmo ni osjetili da nad našim glavama lebdi duh Josipa Broza Tita.
Lebdi s porukom iz vremena kada smo bili dostojanstveni i kada smo imali ličnost.
Pogledajmo se danas u ogledalu naše naravi. Ako hrabrosti imamo, a nje je samo kod rijetkih, kazaćemo što vidimo.
Blijedu sjenku negdanjeg vremena i ništa više.
Zato nam treba vođa, Treba nam Josip Broz Tito.
Slavko Mandić
Kako Ponosno zvuči ta jedna jedina, do danas, ne prevaziđena riječ TITO!TITO za sva vremena!!
Jedno je sigurno TITO je sebi obezbijedo vječnost-ni manje ni više,samo u obrnutom smjeru ,u odnosu na one koji su oburdali TITOVU državu SFRJ!Pretvorili je u krvave pirove od Vardara do Triglava i danas ti isti nam prodaju “bijele bubrege” za bubrege!!Dokle “gologuzovići-danas bogatuni bez stida i srama!Ne zaboravite “pokolenja djela sude” i plaćaju nesojluk predaka!?Imali većeg zločina od zločina :dići ruku na rođenu majku ili na rođenu zemlju?Majka i domovine su jedina dva bića na svijetu koja nikada ni pod kojim uslovima ne mogu biti maćehe iliti pomajke!Nikada i nigdje! A kod nas-od čega su se ljudi klonili i stiđeli,vi se danas time ponosite i pljačkate one koji su vam slijepo vjerovali-i pošli pod barjake kasapina sa Dedinja!
Neka je vječna Slava i Hala velikom TITU!!!!!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].