Mr Željko Rutović: Samo dok smo u prostoru prirodnog, tek tada smo blizu i sebi i blizu drugome

2

U podgoričkom Klubu umjetnika „MIRIS DUNJA“ večeras je otvorena izložba „VRHOVI PROSTRANSTVA DUŠE“ akademskog slikara Irvina Masličića.

Otvarajući večerašnju izložbu našeg znamenitog likovnog umjetnika Irvina Masličića mr Željko Rutović, crnogorski intelektualac i dokazani poetsko lirski tumač umjetnosti u svim njenim oblicima,  pronikao je u suštinu Irvinovog slikarskog pera i predstavio ga javnosti nadahnuto. Njegov vrh, kazaće on, izrastao iz nutrine umjetničkog bića otkriva prostranstva u kojima rastemo sa snovima nekog svog vrha nalik miru harmonije boja, kojima nas Masličić (za)vodi, putevima poetske linije snovidi, sve od vrha do vrha u kojima čovjek i priroda rastu zajedno i postaju jedno.

Galerija u kojoj je duhovnost odavno apsolutna dominacija, doživljeno je večeras dodirivanje likovnog stvaralaštna Irvina Masličića i poetsko-lirskog tumačenja onoga što on stvara iz ugla mr  Željka Rutovića.

Rutović je Vrhove prostranstva duše Irvina Masličića predstavio na ovaj način:

U vječitom traganju za riječima umjetničkog smisla traje neprekinuto odgonetanje same umjetnosti. U tom duhu kad bi slike Irvina Masličića progovorile, tragale bi za nekim novim nedokučivim riječima kako da objasne sebe u njima i umjetnika u sebi. Tako pred Irvinovim slikama riječi iz dubine duše nastaju i nestaju, povlačeći se kao talasi tek iz dubine iznikli. Tišina neporecivog i umjetnost neizrecivog. Ćutnja kao govor koji se iz slike u sliku pretače. Što je govor tiši, platno je jasnije.

Razumjeti i doživjeti umjetničko djelo traži razumijevati prostranstavo autorove duše koju kroz njegovo djelo prisvajate i u  njoj se sa djelom (o) gledate tako da u širini prostranstava pejzaža putujete bez cilja, jer u cilju je konačnost, za razliku od kosmogonije beskonačne umjetnosti.

U transformisanoj fenomenologiji duše pejzaža Irvin Masličić približava neko daleko, da tu na treptaj oka budite nedosanjane mirise iskustveno neproživljenog a opet čulno doživljenog. Magija je to pokreta koja se sa mjerom približava i udaljava tako da u budnom stanju sanjate a u snu se budite tražeći u sebi i za sebe najljepše mjesto tog pejzaža duše. U umjetničkim senzibilnim međuprostorima jave i sna stalo je međuvrijeme između čovjeka i prirode propitujući ima li prirode u čovjeku i njega u prostoru prirode ontologije duha i smisla opstanka i postanka.

(Među)vrijeme provedeno sa Irvinovim slikama prustovski rekonstruiše intimne koordinate pre – poznavanja i otkrivanja zapretanih slojeva neotkrivenih čula prirode u nama koja nas u udaljavanju od nje pretvara u hladnog hibrida mehaničke repeticije oslobođenje i sadžaja i duha smisla. Kao kontrapunkt, Irvinovi pejzaži su bijeg od mehaničke ustaljenosti, bijeg u neistražene krajolike u kojima se čovjek osjeća slobodnim i nesputanim. Zato je odlazak u ovaj prostor istovremeno i odlazak u neko dugo i drugo vrijeme.

Samo dok smo u prostoru prirodnog, tek tada smo blizu i sebi i blizu drugome. A biti na putu Irvinovog pejzaža znači putovati ka sebi koji u svakom novom prostranstvu vidi novu šansu i želju smisla koja djetinje naivno sniva, otvarajući svoje snove dobrodošlicom novim sanjarima koji se sa prirodom prirode bude, žive i tragaju za pejzažima duše u kojima je svaka tačka trajni oslonac autentičnog i neponovljivog prirodnog svijeta.

Vrh Irvinovog slikarskog pera izrastao iz nutrine umjetničkog bića otkriva prostranstva u kojima rastemo sa snovima nekog svog vrha nalik miru harmonije boja, kojima nas Masličić (za)vodi, putevima poetske linije snovidi, sve od vrha do vrha u kojima čovjek i priroda rastu zajedno i postaju jedno.

U tim vrhovima naših osama na kojima romantičarska intuicija sanja ljepotu svijeta, misao traga za onim i iza vremena i iza vrha, sve do slika djetinjstva sa sjećanjem kako je bilo i željom ka nekom svom kosmičkom vrhu maštajući kakav taj vrh može biti. I evo slike slika tog vrha kakvog nam ga Irvin daruje, a mi opet te darove širinom ruku vrha dijelimo i prenosimo u sjećanje, koje trajno kao i pečat umjetničkog Irvinovog vrha opstaje i ostaje.

Konačno, slike Irvina Masličića nude vam vaše parče neba čija snaga čuva i grije i onda kada vam se učini da su oluje i života munje samo vaše i ničije drugo. Ispod tog parčeta neba ti slikarski vrhovi ne daju ti da padneš, naprotiv, kao ulazak na široka vrata prapočetka svijet gledate iz dimenzije širine koja opčinjava i duh miri širinom misli neistraženog neba ka kojem svaki pogled traži putanju svoje tragalačke zvijezde. A tamo i tada, kako reče, Čarls Simić, pjesnik i esejista „tišina nastavlja da govori“. A ona sa vrhova, na granici stvarnog i nestvarnog, najdalje odjekuje.

2 KOMENTARI

  1. Pinelom oslikan krajolik koji hrli ka netaknutoj prirodi daje nadu onom’ ko vjeruje samo u nju, jer danas je utopistički vjerovati u bilo što drugo oko nas…

  2. Vrhovi i sve što se penje i napreduje ,što raste i što dotiče nebo,punim kistom nadahnuća ti želim Irvine.
    Ostalo je rekao Željko vrhom svoga pera kojim LJUDE pronalazi kao feralom kroz ovaj mrak u kome smo.

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].