Mr Vesna Vičević: Iz mog ugla

Jedna nezaboravna noć muzike

Dok Korona misli da vlada našim gradom i nama, ovđe vlada mladost i muzika.

Oduprli smo se  u prvom njenom naletu prošlog proljeća snagom struke i discipline; hrabrili se aplauzima sa prozora i balkona uspjesima ljekara i poslušnosti  građana; divili djelima humanih ljudi i posebno našoj grupi volontera-Kotoranima Velikog Srca; hranili dušu svakodnevnim pričama na  Skali, njihove i naše Dubravke, pričama koje su satkane od ljudskosti, a srcem ispisivane, pričama što su nas osvajale i liječile svojom toplinom, jednostavnošću, poetičnošću…Uspjeli  smo da Korona ne stigne u naš grad. Savladana je kao i mnoge nedaće što su harale kroz stoljeća, ali snagu i ljepotu Kotora nikad nijesu mogli uništiti ni požari, ni kuga, ni zemljotresi… Grad se svaki put kao feniks iz pepela dizao, obnavljao, opstajao i opstao.

I taman kad smo pomislili da smo bez Korone s ljetom u nama i ispred nas, đe nas čeka kafana Dojmi,bogati Merkat za subotnju špenzu, kruzeri, novi elegantni i neophodni Podhodnik da kroz njega prolaze turisti, i dive  mu se kao i mi, đe nas čekaju raznovrsni i bogati  kulturni programi, đe nas čeka… još puno toga, omražena Korona se nepozvana, podmuklo, brzo i prebrzo povratila. Opet silna ograničenja, sva za poštovanje, ali teška, preteška. Obavezna distanca radi svoje i sigurnosti drugog, …i još mnogo toga.

Ništa više  nije kao što je prije nje bilo! Reći ćakulu na dva metra od onoga što to treba da u povjerenju čuje, isto je kao da je govoriš na razglas! A da ne pominjemo sve ono drugo mnogo važnije  za ljetnji naš život u Kotoru gradu. Korona se opasno nametnula, ali zavladala ipak nije.

Kotorski osjećaj o neophodnosti  kulture i njenog značaja i uticaja na život naš nasušni, tražio je put i način da pobijedi, prevlada prepreke nametnute  Koronom. I pronašao ga je:maštom, odlučnošću,razboritošću. I uz  ogromnu snagu volje, kultura je zavladala i ovog ljeta Kotorom. Uprkos moćnoj i razornoj Koroni.

Spoznao je to itekako, i naš KotorArt.

A izrazio je strijepnju, vrsni generalni i vrhunski umjetnički njegov direktor i umjetnik, uvaženi naš Ratimir Martinović, za budućnost civilizacijskog nivoa svih ljudskih djelatnosti s obzirom na negiranje  utvrđenih ljudskih vrijednosti, i onih duhovnih i onih materijalnih, u njegovoj nadahnutoj, (a kad to  ona pa nije) uvodnoj riječi u ovogodišnjoj knjizi-informatoru o Festivalu.

Pa ipak, upravo  sam, njegov i naš  ovogodišnji KotorArt tu strijepnju razbija, daje nadu i vjeru u snagu novih, savrermenih Betovena, i ne  samo u muzici. I u našoj maloj, ali  muzički snažnoj i prepoznatljivoj sredini, baš je KotorArt  dao šansu našim mladim  talentima, pružajući nam s njima, i s ostalim vrhunskim izvođačima u ovakvim okolnostima, maksimum mogućeg predviđenog programa, i specifične manifestacije primjerene specifičnim okolnostima. Ovom prilikom želimo istaći posebno dva detalja ovogodišnjeg KotorArta:

Kolika je vrijednost u ovom trenutku ljepote i snage koja zrači iz barki sa mladim muzičarima otisnutim ka kotorskim pontama i otvorenim na kućama škurima još usnulih žitelja, sa melodijom Kola Bokeljske mornarice i izgovorenim njenim dragocjenim riječima?

Kolika? Pa ogromna. Dobro to znaju i osjećaju svi oni koji su je čuli i srcem slušali. Jer, nije se muzika ispod otvorenih škura čula još od  davnog doba  serenada i trubadura koji pak za barke i more nijesu bili pripremni.

Taj jedinstveni umjetnički ugođaj, da  iz barki umjetnici sviraju za nas, imali smo ovog  ljeta u našem Kotoru privilegiju samo mi, njegovi žitelji.

Svima koji su za to zaslužni, od svih nas jedno  O g r o m n o    H v a l a !

Obogatili ste nas!

A kolika je vrijednost u ovom trenutku ljepote i snage  sprovedene ideje  da muzičari posjećuju Kotorane u njihovim domovima i izvedu  im prigodne programe? I to za one što u dvorane, na pjace, pjacete i ponte nijesu mogli doći zbog zle Korone, a muzika im je u srcu, ali  je  srce u životnoj fazi 65+ (da ne kažemo onu mnogo veću brojku), kao i za one koji su u svom radnom vijeku dali nesebičan doprinos širokoj lepezi kotorske kulture.

Kolika? Pa naravno, ogromna.

Da se van muzičkih sala muzicira, davna je privilegija kraljevskih dvorova i plemićkih salona, znanih  posebno i iz doba velikog Mocarta.

Taj jedinstveni umjetnički ugođaj, i to u svom domu, imali smo ovog ljeta u našem Kotoru opet samo mi, privilegovani njegovi žitelji!

Autorka ovih redova imala je čast i ogromno zadovoljstvo da bude jedna od njih.

Te tople avgustovske večeri, na Šuranju, na Maceu,dok je carovala bonaca, a barke  mirovale već za kraj privezane, i dok su upaljene svjetiljke odlučno se u moru ogledale uživajući u svojoj vjernoj  slici u njemu, na vratima naše kuće pojavljuje se grupa mladih, veselih ljudi. Umjesto da ih domaćica dočeka sa smokvama na perima lovorike i nekim aperitivom, – na gvantijeri bočica sa alkoholom za dezinfekciju ruku i papirnate maramice!

Nametnula novu užancu Korona. A oni pak, s a maskama na licu, sa ogromnim buketom neviđeno lijepih crvenih ruža, čestitaju značajan događaj koji se obilježavao u našoj kući i slučajno poklopio sa danom najavljenog muziciranja.

Iznenađenje. Ushićenje. Zahvalnost.

Muziciranje izvedeno  u našem, za to prikladnom, skromnom mediteranskom salonu, ostaće trajno u mojem sjećanju, kao nešto posebno lijepo, toplo, iskreno, dragocjeno.

Obavili su sve vrlo profesionalno, kao da to rade godinama, a ovo je bio prvi put. Osvajali su izuzetno vaspitanim ophođenjem uz poštovanje svih normi lijepog ponašanja, a istovremeno plijeneći mladošću, veleošću, – ali i preciznošću u realizaciji planiranog.

Sve pohvale i sve čestitke!

Sa vama, dragi moji Andrea Živković, Tamara Živković, Maja Petrović, Krsto Vulović, Boris Pajić i Karolina Radulović, i sa vama sličnim ostalim sadadnicima KotorArta, za njegovu uspješnu budućnost nema nikakve bojazni.

A razdraganost vaša i vrsno muziciranje koje se odvijalo u našem salonu i nama namijenjeno, i dalje će u njemu odzvanjati i ne samo ovih narednih toplih avgustovskih večeri.

Ljepota tog zvuka, topli razgovori i evociranje  ličnosti i djela neumrlog, velikog don Branka i nezaboravne velike umjetnice naše Dare Matić-Marović, dodatno su obogatili i najljepšim bojama obojili ovu već prekrasnu noć.

A cjelokupni taj sklad muzike, sjećanja, i vaše mladosti i entuzijazma, ne može se nikako, i završiti završetkom  te noći.

Taj sklad čija je suština muzika, ima svoju snagu da ostaje i u nama i izvan nas.

Ima snagu da trajno obogaćuje, da oplemanjuje.

U tome i jeste snaga, ljepota i tajna muzike.

I upravo to, to tajnovito njeno dejstvo, vladalo je ove magične kotorske avgustovske noći, i vama zahvaljujući.

mr Vesna Vičević