mr Novica Vujović: Predstavljanje knjige o Njegošu Slobodana Tomovića

Čast su mi i zadovoljstvo priređeni činjenicom da izdanja Fakulteta za crnogorski jezik i književnost predstavljamo u Beranama. Osobito je ovaj momenat duhovno uzdignut značajem i simbolikom koji u crnogorskoj kulturi, istoriji i tradiciji ima dan Njegoševa rođenja. UG „Beranda‟ i Fakultet za crnogorski jezik i književnost u saradnji s našim prijateljima i saradnicima iz Berana ovaj program priređuju u slavu Njegoša.

Predstavljanje knjige Komentari Luče mikrokozma, Gorskoga vijenca i Lažnoga cara Šćepana Malog Slobodana Tomovića, filozofa i njegošologa, povod je da se ukratko osvrnem na izdavačku djelatnost ustanove koja je objavila ovu knjigu, kao i da Tomovićevu knjigu kontekstualizujem s aspekta njegošologije kao discipline.

Kao član izdavačkoga savjeta Fakulteta za crnogorski jezik i književnost imam prijatnu obavezu da vas upoznam s važnijim pojedinostima iz izdavačke djelatnost te ustanove. Za deset godina koliko postoji Institut za crnogorski jezik i književnost, a od 2014. Fakultet, ustanovljeno je deset biblioteka za temeljne discipline montenegristike uopšteno, te za razne segmente kulturologije i istorije. S blizu 200 izdanja u tih 10 biblioteka – đe spadaju međunarodni filološki časopis Lingua Montenegrina, te monografije, zbornici naučnih radova, studijske knjige, antologije i izbori iz stvaralaštva kanonskih autora prije svega naše usmene književnosti i dr. –  za Fakultet za crnogorski jezik i književnost može se pouzdano reći da je u domenu naučne literature danas vodeći izdavač u Crnoj Gori. Čak i najmlađa i nedavno pokrenuta biblioteka, koja je zatemeljena u saradnji s uvaženim proučavaocem antičke književnosti prof. dr Markom Višićem – za kratko vrijeme ima više značajnih izdanja poput Ilijade i Odiseje, Gilgameša, zatim knjige Književnost drevnog Bliskog istoka i dr.

Ne smije se zaobići znatan broj bibliografija filologa i crnogorskih književnika, a za ovu ću priliku istaknuti samo dvije: Bibliografiju Njegoš u čijih se 5 tomova nalazi 36.497 jedinica te Bibliografiju Mihailo Lalić sa 6.641 jedinicom.

Knjiga koju večeras predstavljamo pripada biblioteci Njegoš. U okviru biblioteke Njegoš FCJK publikuju se monografije ili izbori iz studija o Petru II Petroviću Njegošu i njegovu djelu te studije inostranih naučnika prevedene na crnogorski jezik. Neki od dosad objavljenih naslova su: Petar II Petrović Njegoš, vladika crnogorski, i njegova književna djelatnost autora Petra Aleksejeviča Lavrova, Njegoš i Italija autora prof. dr Vesne Kilibarde, Rasprave o Njegošu autora dr Milana F. Rakočevića, zatim monografija Njegoš i Ljubiša akademika Milorada Nikčevića, Prilozi o Njegošu dr Antuna Barca, Njegoš i oko njega dr Krsta Pižurice i dr. Knjiga Komentari Luče mikrokozma, Gorskoga vijenca i Lažnoga cara Šćepana Malog Slobodana Tomovića objavljena je kao 10 knjiga te biblioteke, a njezini su urednici Aleksandar Radoman i Adnan Čirgić, dok je kao recenzenti potpisuju njegošolozi Krsto Pižurica i Milorad Nikčević.

Ovom su knjigom objedinjeni Tomovićevi komentari tri najznačajnija Njegoševa djela. Autor je te komentare pisao tokom godina, objavljivao na različitim mjestima i različitim povodima, a u izdanju FCJK daju se objedinjeno.

Knjigu prati na gotovo dvadeset stranica urađen portret Slobodana Tomovića čiji je autor Aleksandar Radoman, najistaknutija ličnost književne montenegristike danas. Iz toga se portreta da zaključiti, kako Radoman veli, da je „Томовићев допринос свеобухватнијем сагледавању књижевних феномена класика црногорске књижевности XIX вијека од изузетнога значаја за књижевноисторијску монтенегристику‟. Tomović je ne samo njegošologiji, nego filologiji i istoriji uopšte dao temeljni doprinos otklanjanju brojnih zabluda i nenaučnih interpretacija Njegoševa djela.

S obzirom na to da se ne može o jednome problemu ikoliko sistematično govoriti bez poznavanja istorije pitanja o kojemu se govori, za ovu je priliku potrebno osvrnuti se na njegošologiju i njezin razvitak.

Otkako je Petar II Petrović Njegoš objavio svoja najznačajnija djela pratilo ih je interesovanje stručnjaka, književnika i javnih djelatnika. Spomenuo sam da je naša ustanova priredila dosad najcjelovitiju bibliografiju iz koje se vidi golemi opseg interesovanja za ličnost i djelo najvećega crnogorskog pisca. Popisani radovi svjedoče da je unutar montenegristike važno mjesto pripalo njegošologiji, a da se u njegošologiji brojnošću izdvajaju prilozi o Gorskome vijencu. Ta bibliografija svjedoči, da to i istaknem, da je prvi komentator Gorskoga vijenca bio drugi naš književni velikan iz XIX vijeka – Stefan Mitrov Ljubiša. Ljubiša je takođe priređivač prvoga latiničnog izdanja Gorskoga vijenca.

Komentare, tumačenja stihova, kao i jezičke analize Njegoševih djela pisali su najugledniji domaći i inostrani filolozi. U abecedu znanja iz njegošologije ubrajamo rad Dubrovčanina Milana Rešetara s petodecenijskim stažem u njegošologiji, Danila Vušovića kao prvoga crnogorskog školovanog filologa s monografijom Prilozi proučavanju Njegoševa jezika, zatim Pipera Mihaila Stevanovića, zasigurno dosad najpotpunijega u jezikoslovnoj njegošologiji, te niz ostalih uglednih filologa poput Vida Latkovića, Radosava Boškovića, Nikole Banaševića, Vojislava Nikčevića, Novaka Kilibarde, Slobodana Tomovića i drugih.

Problemi priređivanja i tumačenja Njegoševih stihova, prije svega Gorskoga vijenca, nijesu bili mali. U njegošologi prijepori među filolozima u vezi s nekim pitanjima Gorskoga vijenca, razumije se, i danas postoje i oni se određuju kao „tamna mjesta‟ Gorskoga vijenca. Korpus tzv. tamnih mjesta ne zaprema samo probleme tumačenja nekih stihova, dakle književnoga teksta, već se širio i na pitanja poput prvobitnoga naslova Gorskoga vijenca ili na dilemu u vezi s godinom rođenja Petra II Petrovića Njegoša (je li 1813. ili 1811) i tako redom.

Brojni radovi svjedoče da su Njegoš i njegov tekst odmah nakon njegove smrti korišćeni s najrazličitijim motivima u raznim društveno-događajnim prilikama. Kako se u kojoj prilici Njegoš, njegovo nasljeđe u filologiji, istoriji, tradiciji i politici upotrebljavalo pokazala je knjiga Bobana Batrićevića Bog našeg nacionalizma s podnaslovom: „Recepcija, reinterpretiranje i korišćenje Njegoševa lika i djela u političkoj propagandi i diskursu vlasti u Crnoj Gori od 1851. do 2013“. Rečenom je knjigom pokazano kako su nakon smrti Petra II, odnosno u period označenom „od Danila do Mila‟, njegovi tekstovi prolazili različite modele ideološkoga vrednovanja i preobražaja, nerijetko bez ikakve osnove. Zloupotrebljavano je Njegoševo ukupno nasljeđe od raznih vladara i sistema, išlo se dotle da su ga u posljednjemu ratu kasnije presuđeni ratni zločinci zloupotrebljavali guslajući njegove stihove ili da ga neupućeni i nedobronamjerni proglašavaju genocidnim pjesnikom. Kako da objasnimo prevođenje Gorskoga vijenca na ekavicu i to u formi pripovjetke, ili pokušaj nametanja filološkog modela prema kojemu Njegoša smijete tumačiti jedino u kontekstu srpskoga kulturnoga koncepta itd.

Gore rečenim tek sam u grubim rezovima naznačio prilike u njegošologiji, a one vjerodostojno potvrđuju kompleksnost crnogorskog društva, naučne i kulturne zbilje našega i minulih vremena diktiranih kasnom uspostavom institucija, nedostatkom adekvatne prosvjetne i kulturne strategije za potrebe proučavanja, njegovanja i afirmacije crnogorske kulturne baštine. U takvim je okolnostima radio i doprinos razumijevanju Njegoša i njegova djela dao i filozof Slobodan Tomović.

Njegov je doprinos njegošologiji višestruk i ne ograničava se samo na komentare tri najznačajnija Njegoševa djela, već u bibliografiji nalazimo da je autor monografija Njegoševa luča, Vječna zublja Njegoševa i Njegoševa filozofija prirode, zatim leksikona Filozofsko-bogoslovski pojmovnik Njegoševog djela. Valja tome dodati i da je kao glavni i odgovorni urednik potpisao Enciklopediju Njegoš.

Zahvaljujući tolikoj posvećenosti Njegoševu djelu još od 1971. iz Tomovićeva pera izašli su radovi oslonjeni na provjerene zaključke i tada recentnu literature. Komentari sabrani u knjizi o kojoj je večeras riječ značili su novinu u pristupu Njegoševu tekstu, obračunali se s tradicionalističkim pristupom i svim neutemeljenim nastojanjima da se ospori autentičnost crnogorske književnosti i njezinih pripadnika, među njima i Njegoša. Tomovićevi su tekstovi o Njegošu, prije drugih onaj o Gorskome vijencu, uz nekolicinu drugih naučnika ušli u temelje savremene montenegristike, gradeći tako sistem u kojemu su naučnim kriterijumima ispitivani crnogorska kulturna, tradicijska i nacionalna samobitnost. U Pogovoru Komentara Gorskoga vijenca Tomović jedno od danas u javnome diskursu frekventnijih pitanja – pitanje Njegoševa srpstva i upotrebe samoga termina u tekstu – eksplicira do krajnjih pojedinosti.

Primjećuje se da je Tomović istrajno čuvao naučnu razinu proučavaoca Njegoša kao književnika, ni jednoga trenutka ne opterećujući ispitivani korpus problemima vremena u kojemu naučnik živi.

Mjesto Slobodana Tomovića u njegošologiji trajno je i učvršćeno pouzdanim postignućima njegova rada, pa je slijedeći te kriterijume izdavač knjige nastojao učiniti je dostupnijom današnjim istraživačima, naučnoj javnosti, studentskoj i srednjoškolskoj populaciji. U ime izdavača, u ime urednika Aleksandra Radomana i Adnana Čirgića, te u svoje lično, još jednom izražavam zahvalnost na prilici da knjigu Slobodana Tomovića, vašega Vasojevića, predstavimo ovđe u njegovome zavičaju.

Sasvim na kraju dodao bih još ovo. Jednome su znamenitom francuskom medievalisti spomenuli formulaciju „mračni srednji vijek‟ na što je on rekao da je to glupost – postoji samo mrak našega neznanja! Bojim se da su granice razmimoilaženja oko Njegoša uistinu granice našega neznanja, a nerijetko i loše namjere. Nadam se da će se ubuduće rasprave na ove teme voditi s mnogo više tolerancije za drukčije mišljenje, s manje strasti a više kulture u dijalogu, sa stilom i registrom kakav Njegoševo djelo zaslužuje. U današnjoj građanskoj i multikulturnoj Crnoj Gori odnos prema Njegošu, baš kao npr. prema Miroslavljevu jevanđelju ili Oktoihu i drugim vrednotama naše kulturne baštine mora biti naučni i mora biti, da tako kažem, višim smislom prožet! Njegoš je najveći crnogorski i jedan od najvećih južnoslovenskih i evropskih stvaralaca, te po toj činjenici nužno je da nas njegovo djelo okuplja.

Piše: mr Novica VUJOVIĆ (Fakultet za crnogorski jezik i književnost)