Mr Ana Pejović: Ontološka dimenzija crnogorske „Komune“

Sačuvati duh vremena od zaborava, oživjeti hronotope naconalne istorije, kulture, jezika, tradicije, običaja i humanizma u svom antropološkom, sociološkom i društvenom bitku znači utisnuti njegove kodove u kolektivnu memoriju i zauvijek sačuvati ontološku dimenziju jednog naroda čiju etnogenezu oslikava milenijumska paradigma povijesnog utemeljenja. Taj nimalo lak i jednostavan poduhvat postao je prije jedne decenije temeljna okosnica grupi entuzijasta koji su sav svoj intelektualni, naučni, kulturološki, etički i estetički potencijal usmjerili ka riznici kulturnog pamćenja i njenog transponovanja u aksiom opšteg dobra jedne male, ali osobene nacionalne simbolike. Iz tog nukleusa generisane prošlosti, istorije, kulture, jezika, običaja, čuvanja i promovisanja materijalne i nematerijalne kulturne baštine oživjela śećanja su započela svoju prosvijetnu, kulturnu koheziju i postala besmrtni stanovnik crnogorske „Komune“ – časopisa u čijih se četrdeset do sada objavljenih brojeva „kriju“ tajne naše mentalne, duhovne i nadčulne borbe za samoodržanjem, posebno u ovoj za nama minuloj godini „ekspertskog“ obesmišljavanja svih povijesnih i civilizacijskih tekovina koje Crna Gora baštini kao najsvijetliju identitetsku luču.

Rušilački nagoni domaćih i uveženih predatora koji obnašaju visoke državne funkcije u crnogorskom kulturno-političkom životu bespoštedno i predano rade na devastiranju, potiranju i brisanju svih onih prosvjetno-kulturnih karijatida koje su generacije i generacije Crnogoraca/ki gradili vjekovima unazad, s jednom, jedinom željom – da ostane trajno svjedočanstvo budućim pokoljenjima. Zaboravili su ti otuđeni i odrođeni neimari da je duh jednog multietničkog društva nemoguće upakovati u „bakine priče“, svetosavski memorandum, srpsku mitologemu, religijsku dogmu, jednonacionalnu bibliografiju ili šovinistički pergament s tuđom kaligrafijom.  Zaboravili su ti strani stratezi riječi Žan Pol Srtra da je śećanje jedini raj iz kojeg ne možemo biti prognani, ali i na onu Platonovu ideju o besmrtnosti i preegzistenciji duše po kojoj smo još prije rođenja s precima dijelili i vječno vrijeme, i nematerijalni duhovni prostor – naš prvobitni dom apsolutnih, pravih istina o pravdi, ljepoti i časnom trajanju. To se nasljeđe ne briše. Taj se biljeg vječno nosi i uzdiže i na egzistencijalnoj i na simboličkoj ravni. Znaju to svi oni koji su u Komuni prepoznali i etimološki i etnološki indeksni kod crnogorskog nacionalnog bića. Opstala je i opstaće Crnogorska Komuna i svi njeni egzistencijalni i narativni oblici kao neprolazna frejm memotehnika u čijim će se budućim slikama pronositi čast, čojstvo, antifašizam, hrabrost, dostojanstvo, kulturni, prosvjetni i obrazovni kodeks kao zaloga za ljepšu, svijetliju i prosperitetniju budućnost jednog slobodarskog naroda. Ovim putem upućujem iskrene čestitke i izražavam osobi ponos i osnivačima, i urednicima, i saradnicima, i svim slobodnomislećim umovima koji su svojim tekstovima oplemenili sadržaj ovog sjajnog medijskog štiva, jedinstvenog u Crnoj Gori.