Možda bi bolje bilo da Manjinska ima tri premijera?

Piše: Slavko Mandić

Manjinska vlada će, ako je bude, vele upućeni, imat 20 ministara i nekoliko potpreśednika. Možda kojeg  više?  Manje svakako neće. Biće poprilično još i ovih po dubini, jer nema glasa bez mandata. Pa makar on bio i direktorski, sekretarski, preśednički od kakvog savjeta ili upravnog odbora. Apanaža do hiljadu eura ili čak dvije , uz redovnu rabotu, cijena je dignute ruke za manjinsku. Nije mnogo, na ovu skupoću. Ako prifali, može se uglavit kakav poreščić ili slično tome, i riješen problem. Sve se može kad se hoće i ima. Pokazali su to i odlazeći jer umijeće da se zaduže milijardu prije no su śeli u fotelje, fenomen je koji je zadivio svjetske eksperte. Ko umije, njemu dvije, poslovica je koju su usvojili popovski (polu)proizvodi. Polazilo im je za rukom čerečenje države, i cijeđenje iz njene utrobe svake vrijednosti koja se mukotrpno stvarala kroz stoljeća, da ostane naraštajima za ponos, čast i dostojanstvo.

Mandatar će u potonju URU dvomjesečnog lutanja za podobnim ministrima svih vjera i nacija, osim, ako ikako može, crnogorske, saopštiti ko će zašto biti. Biće to, slikarski rečeno, kombinovana tehnika. Sve boje i sva pinjela. Pa onda „Udri Mujo u tamburu“. Naravno, sve to ako naprasno proevropozicionirani SNP dodatno ne uslovi kakav novi Temeljni, ili popis naroda, koji, da ne bi bilo crnogorske prevare, svi treba da budu Srbi. E pa ako se to ne desi, eto Manjinske za koji dan. Mada, nepoznanica ima još. Evo jedne: kako će mandatar, koji je potpreśednik Vlade Zdravka Krivokapića, sad postati sam Krivokapić, odnosno premijer? Ili će da zadrži i ovu ekspertsku, apostolsku, u kojoj je to što jeste i doda joj ovu novu u kojoj je on kapo od makine? Ko zna može li to tako, jer se božje zore više ne zna u ovoj zemlji raznovrsnih hobotnica.

Zaljubljen u SNP, mandatar bez Jokovića neće mrdnut niđe. A ovaj bez garancija da će svi Crnogorci biti Srbi, ne ide u Evropu. Svoje stavove saopštava da ga čuje Beograd. To je jedino važno, kako bi ostali na putnom pravcu Momira Bulatovića, kojega su bukvalno išćerali iz partije. Srpdnja koju narod pije kaˊ kad špinu odvrne do kraja. A vojnopolitički strateg Vulin mu je odgovorio, ako Joković zna da rastumači njegovo praznoslovlje.

Ako Dritan uspije da smjesti u više vladinih objekata ovoliko ministara, uslijediće analiza koja treba da pruži odgovor u čemu je razlika između popovske i popovskograđanske vlade? Osim u broju mandata, čućete od mnogih eksperata iz te oblasti, i nema baš neke razlike. A ipak ima. Ova nova će koštati mnogo više. Ne njega, jer on pripada onima koji znaju da uzimaju, ali ne i da daju.

Razlika između ovih prvih crkovnih i ovih drugih mješanaca biće u duplo većim troškovima za plate i druge funkcionerske dodatke. Dupliraće se vozni park novim mercedesima. Biće audija ispod čekića, đipova, BMV-a. Biće dvostruko više kabineta za važne drugove, a unutra rezbareni namještaj, duboke kožne fotelje, trokrilne zavjese na prozorima, umjetnine iz uslužnih muzeja. Može se, ima se. I za kafane i restorane s prijateljima na ćaskanje. Jer, da bi vam narod vjerovao, i da bi bio siguran da vam dobro ide, potrebno je da vide bijesna auta i još više bijesne ministre kako se javno razmeću dobrom naroda.

Kako ova rabota baš nešto ne ide Dritanu, a nije ni druga koje se prihvatao, osim nadaleko slavnijeg, po sramu i stidu, napada na Cetinje i Cetinjane, sa nesvršenim pokušajem da se Crnogorci zbog odbrane časti proglase teroristima, moguće da bi trebalo razmotriti prijedlog da manjinska ima bar tri premijera. To bi zadovoljilo Jokovića jer je TRI simbol njegove ideologije. Bilo bi to OK i za manjinske, jer od ta tri premijerska mjesta, dva bi sigurno pripala njima. Situacija bi bila relaksirana a na rješenje bi se blagonaklono gledalo. Konstituenti ovoga čudotvora bi bili zadovoljni i činjenicom da bi se otvorile pozicije i za veći broj potpreśednika. Sad bi ih trebalo 9. Da svaki premijer ima po tri, što bi dodatno motivisalo Jokovića, budući da mu je ispunjen svaki temeljni uslov za popis bez propisa.

Sagledavajući ukupnu situaciju, a uzimajući u obzir potrebu da razvojna komponenta bude izražena ličnim motivima, po čemu smo, bogu fala, najprviji, što postoji samo kod nas kao kovanica od funkcionalnog značaja, moguće da bi trebalo razmisliti da se poveća i broj ministara. Da ih bude najmanje 41. Trebalo bi im dati i dvostruku ulogu. Ministra u Manjinskoj vladi i većinskog poslanika u Skupštini Crne Gore. Pa kad zatreba bilo kakva većina, više problema ne bi bilo. Uvelo bi se i automatsko dizanje ruku. Sve bi bilo po pe esu, po pravilu koje koristi vojnički žargon. Da bi ozbiljnost bila potpuna, i ništa drugo.

Korisno nas je pošetio i ugledni Sreten Zeković što je odavno zapisano u slovenačkoj Mladini.  Odavno je naslovila: „Crne Gore bude, Crnogoraca ne bude“. Ukrajinski patrijarh Filaret na Cetinju u CPC: „Ono što je za nas Moskva i RPC, to je za vas Beograd i SPC“. Sveruski caristički patrijarhizam, staljinizam i putinizam su arhe-imperijalni nacizamni autoritarizam! Lažni „carskotvorni i crkvotvorni svetoruski i svetosrpski narod-nacija“. Tradicionalni i nastavljani odnosi između Rusije i Srbije prema Crnoj Gori predominantno su više loši i zli, nego dobri.

Zato opet ono što je Sveti Petar uputio Crnogorcima:

U pamet se dobro Crnogorci?

Samo još pamet treba naći.

Ima je valjda toliko?