„More, Marko, ne ori drumove…“

„More, Marko, ne ori drumove…“

Piše: Sreten VUJOVIĆ

 Jedna stara poslovia kaže: „Sačuvaj me, Gospode Bože, prijatelja! Od neprijatelja ću se lasno sačuvati!“

Taj „narativ“, kako vole kazati, da bi sakrili „šupljine“  u mišljenju, kao „paradigma“, kako opet vole kazati iz istog razloga, opominje da se gotovo ništa nije promijenilo,  i da su najbolji „prijatelji“ oni sa kojima znamo na čemu smo!

Nedavno sam imao iskustvo da je moja poruka saopštena užem krugu ljudi (dostojnima povjerenja), a koja se tiče nasušne potrebe javnog djelovanja za spas države, na način da  nosim žal što su me neki „šefovi javne riječi“ stavili „na led“ i ne žele prenijeti moje kolumne (usmjerene u korist ove države i njenoga ozdravljenja, a na moju ličnu štetu) ekspresno dobila „noge“ i tako je jedno „prijateljstvo“ sa „šefom“ javne riječi završeno!

Požalih se opet ovom užem krugu ljudi začuđen, kako je  moja poruka stigla na tu adresu? Sada dolazimo do jedne poznate situacije iz fima „Kum“! Stari Bos svom nasljedniku daje iskustveni savjet (parafraziram): Ako me neko preko izdajstva ubije, prvi koji ti ponudi pomoć za pomirenje sa protivničkim klanom je izdajnik! I bi tako! Jedan iz ove grupe se odmah javi i reče: „Ništa više nije tajno! Čudni su internet i društvene mreže!“ Eto, zašto  naši osvjedočeni „prijatelji“ sa kojima nemamo dilemu, „Vojvode“, „Šubare“, „Pipuni“, „Vranaši“ (jer bi nas iskopali da mogu), uspijevaju! Cezara nije mogao ubiti neki onovremeni „Vojvoda“, već onaj kojemu je najviše vjerovao: „Zar i ti, sine Brute“! Tako dolazimo do Devetog kruga Pakla! Eto, jagnje cijelog života strahuje od vuka, a na kraju ga pojede onaj kome najviše vjeruje, čobanin!

Kako nemam druge mogućnosti da moja razmišljanja budu stavljena u širi kontekst i da dođu do šireg kruga čitalaca, svoje kolumne šaljem na sve Viber i WhatsApp kontakte. Viber  bude redovno  blokiran, zbog prijava da širim viruse, a onda slijede moje intervencije da Viber timu objasnim kako nijesm „robot“! Nijesam ni onaj koji tekstove šalje „neprijateljima“! Jedini medij na koji mogu  računati, nadajući se kako će prestati potreba da se  bavim ovom vrstom pisanije, da ću se brzo moći vratiti poeziji, esejistici i prevodilaštvu, jeste Portal „Skala radio“, koji su, što se tiče radijske frekvencije, ljaljovićevske muške konkubine, uspjele „ućutkati“, ali zato su nemoćni pred živom riječju!

No, mene povremeno „neradeći“  zamijene za „Vojvodu“ ili anti NATO Marka Milačića, što i nije tako strašno (strašno bi bilo da me zamijene za ombudsmana Bjekovića, kojega redovno kritikijem-ko čita uopšte moje tekstove) kao činjenica da me više od 30 godina „brkaju“ sa Pablom Escobarom ili don Frančeskom-Ciciom Prudentinijem (Sacra Corona Unita-mafijaška famelja), čiji sam bio „štićenik“, prema navodima časopisa „Duga“  u toku trogodišnjeg egzila!

Dakle, ovi „brkači“  u svrhu pokušaja moje kompromitacije i diskreditacije koriste, ni u čemu sporne navode, iz moje korespondencije sa „trećim licima“! „Čudo su internet i društvene mreže…“

Ipak da uputim „očinsku“ poruku „goluždravim tićima“ koji će se zasigurno prepoznati, a koje želim sačuvati od njih samih, ali i od sebe, ako se pređe granica ljudskog dostojanstva, a čiji  „rani anticrnogorski radovi“ su oprošteni: „Nijesam ja Marko Milačić!“ Još manje Ujaković-Dajko!

Zato, da Marko ne bi opet „kasno na Kosovo stigao“ (ja lično ga opravdavam, jer nije imao kad, pomažući Turcima): „More, Marko, (koji gođ da si) ne ori drumove…“