Molitva za Aleksandru

Piše: Goran Sekulović

U Crnoj Gori ništa novo. Posljednji stavovi u vezi ‘’Temeljnog’’ ugovora države Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve (SPC) ili Crkve države Srbije to potvrđuju. I to kako sa strane onih koji zastupaju SPC (vrh Vlade!?), tako i opozicije-pozicije (DPS!?). Treba još jednom čuti zaista ‘’legendarnu’’ izjavu ovim povodom Vladimira Jokovića, potpredsjednika Vlade i ministra za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu čiji ne mali problemi svakako mogu i očigledno moraju da pričekaju dok se ‘’Temeljni’’ sa ‘’Majkom’’ i Crkve u Crnoj Gori (zna se koje: ‘’osmovjekovne’’!?), i Države (o kojoj se još sve ili ništa ne zna, ali o kojoj ćemo se u narednom periodu ‘’relaksirano’’ dogovoriti!?) ne riješi ‘’konačno’’! On reče i ne trepnu da je SNP u Vladi zbog ‘’Temeljnog’’ (dakle, ipak, ne zbog poljoprivrede!, e da je makar zbog nje, tj. zbog te sfere države, a kako će je cijelu poklopiti ‘’Temeljnim’’ od SPC jasno je!), da je njima sve prihvatljivo što SPC prihvati i odluči!, dakle, biće ‘’Temeljan’’ onakav kakav ga ‘’skroji’’ Srpska crkva, ni manje ni više od toga! Oni će potpisati sve što Srpska crkva napiše!

Podržala je svog stranačkog predsjednika predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekavši da treba što prije potpisati Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom i da je ‘’nakon deset godina’’ konačno došlo vrijeme da se to pitanje riješi na način koji je prihvatljiv i za državu Crnu Goru i za SPC. Za Crnogorsku pravoslavnu crkvu (CPC), očekivano s obzirom iz koje je stranke, rekla je da je upitno da li treba s  njom potpisati ugovor budući da nije kanonska. Nju su podržali pak, opet očekivano, iz SNP-a, istakavši da je, što se tiče Crnogorske pravoslavne crkve, predsjednica Đurović stavila do znanja da se temeljni ugovori mogu potpisivati samo sa kanonski priznatim crkvama, što CPC u ovom trenutku nije, i nagovijestila da nema pravo ni želju da zadire u crkvene procedure i pravila. U svakom slučaju, kako kažu iz SNP-a, predsjednica Đurović ostavlja Vladi Crne Gore (u njihovoj interpretaciji to znači Crkvi Srbije!?), čija je to nadležnost, da odluči sa kojim će vjerskim zajednicama, na koji način i kada potpisivati temeljne ugovore (jedan je potpisan, sa Katoličkom crkvom, i to će biti jedini temeljni ugovor – jer jedino Vatikan ima međunarodni subjektivitet – a svi ostali će biti ‘’obični’’ ugovori). Interes je i Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve da se Temeljni ugovor potpiše u najkraćem roku, kazao je i Vladimir Pavićević, savjetnik potpredsjednika Jokovića, bivši lider Crnogorske. On je rekao da potpisivanje ugovora kasni, čujte i njega, ‘’deset godina i da više nema odlaganja.’’ On je to naveo na Tviteru u reagovanju na izjavu poslanika Demokratske partije socijalista Miloša Nikolića da bi premijer Dritan Abzović trebalo da iz procesa odlučivanja o ugovoru sa SPC izuzme Jokovića, ‘’budući da on očigledno zastupa i forsira interese druge ugovorne strane, odnosno, Crkve Srbije, a ne Vlade čiji je potpredsjednik”. Pavićević je rekao da “Joković pripada i državi Crnoj Gori i SPC”. Nije ništa rekao da li državi Crnoj Gori pripadaju i oni građani koji se izjašnjavaju nacionalno kao Crnogorci i ne pripadaju SPC, tj. ili nijesu vjernici ili pripadaju drugim konfesijama, ili pak pripadaju kao vjernici i poštovaoci Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.

Joković je ovih dana još rekao da se ‘’ovde radi o korektnom odnosu između Srpske pravoslavne crkve i Crne Gore. Težimo ka tome jer kroz istoriju vidimo da su crkva i država uvek bile nerazdvojive. Želimo da se tako i nastavi i da se konačno potpiše Temeljni ugovor. Ovde je ključni problem poimanje statusa Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Zastupamo ono što je činjenica, istinsko i istorijsko nasleđe, odnosno zastupamo interese SPC u Crnoj Gori, jer u nju odlaze pripadnici srpskog i crnogorskog naroda, što joj daje dodatnu vrednost.’’ Slično kao i kod Pavićevića, mogli bi se zapitati šta je sa ‘’dodatnom vrednošću’’ i uopšte, s obzirom na njihov diskriminatorski odnos prema njoj, bilo kojom ‘’vrednošću’’ crnogorske nacije koja je multikulturalna pa i multivjerska dakako, i šta je sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom koja je bila kroz vjekove čak i multietnička i u svakom slučaju ekumenski usmjerena, a uz sve to nerazdruživo i istinski vezana za Crnu Goru i crnogorsku državu, za koju su se njeni svještenici i prvaci-mitropoliti kroz vijekove borili i krstom i mačem u prvim borbenim i slobodarskim redovima?

Kako na sve ovo reaguje DPS i njeni prvaci? Uzmimo za analizu istupanje u javnosti svakako sa razlogom uvažene i cijenjene poslanice mr Aleksandre Vuković. Nedavno je kazala da je DPS podržao manjinsku vladu u nadi da će poslanici i poslanice uspostaviti većinu za najvažnije zadatke, a to su, ističe, poglavlja 23. i 24. Kako sada stavri stoje, brzih dana će uspostaviti većinu ‘’za najvažnije zadatke’’ a to su trenutno izgleda potpisivanje tzv. Temeljnog ugovora države sa SPC i pitanje tzv. Otvorenog Balkana.

“Veoma je čudno da se u Crnoj Gori, kao sekularnoj državi više zbori o crkvi nego u Svetoj stolici”, smatra poslanica DPS-a. Nije uopšte čudno, to i jeste cilj SPC-a, kontrarevolucionarnog litijaškog pokreta i klerofašista i ka tome Crna Gora ide od 30. avgusta 2020.g. ‘’brzijem’’ koracima, s tim što su prethodne DPS Vlade umnogome tome kumovale pripremajući većinom  doduše nesvjesno (ali ne manje neodgovorno!) sadašnje stanje. Na logičko pitanje voditeljice i urednice na podgoričkoj Gradskoj TV što će konkretno učiniti DPS, gospođica Vuković je izrazila jedno vrlo bitno uvjerenje (budućnost će zapravo pokazati da li bitno ili nebitno u zavisnosti da li će biti istinito ili neistinito!) rekavši sljedeće: “DPS je odbranio Crnu Goru i nasrtaje na nju za dvije godine vladanja nakaradne Vlade Zdravka Krivokapića, a ne da odbrani njene interese u Vladi koju podržavamo, koju smo iznjivili”. Ovđe se mora stati. Nemamo nimalo prostora za optimizam ako je drugi dio ove rečenice istinit ili će biti istinit kao njen prvi dio. Naime, nije tačno da je DPS to učinio, već prije svega građani Cetinja i cijele Crne Gore, a DPS je u najboljem slučaju bio i jeste ‘’samo’’ dio ove patriotske i građanske, ali i nacionalne crnogorske i multietničke i multivjerske državotvorne Crne Gore. Ovo prisvajanje Belvedera kao i ranijih građanskih i patriotskih, suštinski nestranačkih protesta i akcija kao što je bio npr. onaj organizovan od strane komitskog pokreta na Bogetićima, može samo da djeluje kontraproduktivno, jer i dok je bila vlast DPS nije pametno radila po ovim (kao i mnogim drugim) pitanjima i nije pospješivala duh građanskog pokreta otpora svemu što nije u interesu zemlje i građana, pa makar dolazilo i iz njenih redova! Da ne govorimo da su sada građanski aktivisti i protestanti sa Belvedera prepušteni sami sebi i ostavljeni od strane suverenističkih partija na milost i nemilost predatorima iz vlasti URE i SNP-a koji zapravo i dalje pokušavaju da ih predstave teroristima i antidržavnim elementima po ‘’ugledu’’ na Vladu Krivokapić-Abazović!

Dodala je gospođica Vuković da će ugovor sa Crkvom Srbije biti potpisan, ali nijedan ugovor neće dati za pravo sastavljačima da izmišljaju istoriju. Nije mnogima i vrlo često ni do sada davano to za pravo, pa su izmišljali, a Vlade DPS-a su vrlo malo ili gotovo ništa učinile da afirmišu suprotne stavove i prave, činjenične istine, što su itekako mogle na vrijeme u kulturi, nauci i prosvjeti, prije svega, ali i u drugim sferama. Vuković je u vrhu DPS-a, i bez obzira što nije učestvovala u ranijim politikama DPS-ovske vlasti i Vlada, ne može biti amnestirana i pošteđena od svog tog i pozitivnog i negativnog sada već istorijskog političkog prtljaga te stranke. To ne može očekivati, iako naravno teži tome da je nekako mimoiđe ‘’vruć krompir’’. Zato je vjerovatno i izbjegla na samom kraju emisije da se direktno izjasni – za razliku od funkcionera SDP-a Mirka Stanića – o ‘’slučaju’’ Marović, koji je uz najnovije slučajeve ‘’Medenica’’ i ‘’ Jovanić‘’ najviše i naudio reputaciji DPS-a u posljednje vrijeme.

Vuković je dalje rekla ‘’da će tek onog trenutka kada svi akteri u Vladi budu imali afirmativan odnos prema CPC smatrati da se desio neki procvat u Crnoj Gori’’. Nekada su godinama svi akteri u Vladi bili većinom iz DPS-a, tj. iz više državotvornih i suverenističkih partija, pa nijesu nimalo imali afirmativan odnos prema CPC, te prema tome nije nikada do sada i nikako, uprkos dugogodišnje vlasti DPS-a, bilo uslova ove vrste, o kojoj govori poslanica Vuković, da bi se ‘’desio neki procvat u Crnoj Gori’’. Naprotiv! I uopšte, stavovi gospođice Vuković su djelovali i djeluju, ipak, previše utopijski, nerealno i iluzorno. Naročito onaj npr. upućen aktuelnom rektoru državnog Univerziteta Crne Gore! Tamo đe bi već odavno (skandal je naravno bilo samo postavljenje i izbor od strane Vlade Krivokapić-Abazović) trebalo reći ‘’Ne’’ i povući jasan, nedvosmislen i odlučan potez usmjeren ka otpočinjanju procesa opoziva rektora (u nekoj iole demokratskijoj, građanskijoj i emancipovanijoj sredini, svjesnoj značaja ljudskih prava, sami studenti bi započeli taj proces), poslanica Vuković i DPS i dalje kalkulišu i prizivaju ‘’vjeru’’ da se stvari mogu mijenjati lijepim željama i nadama. U skladu sa ovim (ne)stilom, premijeru Abazoviću je poručila da “ni ne pokuša da ugovorom koji će potpisati sa Crkvom Srbije toj vjerskoj zajednici udijeli bolji status u državi Crnoj Gori, nego što ga ona ima u Srbiji”. Samo oštro!!!

Kuća gori, a baba se šešlja, reklo bi se kolokvijalno, ali prilično tačno. I to ne od danas, ili tek od juče, već od poodavno, najmanje ‘’deset godina’’, te je ovo sada samo posljedica svega nečinjenog i lose činjenog u prethodnom dužem periodu. Poslanica Vuković sve dobro konstatuje, ali su to manje-više poznate stvari, koje istinske patriote uporno ponavljaju godinama DPS-u. Ali, sve je bilo uzalud, jer, npr. dugogodišnji predsjednik države (u čak tri mandata!) nije htio biti ‘’advokat svih građana’’, pa i onih vjernika, poštovaoca i simpatizera što bi se reklo sportskim jezikom Crnogorske pravoslavne crkve. Ni približno! I on je stalno govorio o kanonskim i nekanonskim crkvama! Nije svih tih godina DPS ništa imao protiv stavova tadašnjeg predsjednika. Napotiv! A to je bilo ključno u nemanju niti potrebe, niti odlučnosti da se do kraja afirmišu ljudska prava i u ovoj oblasti. Jer, zapravo, sve je i bilo i ostalo u tome, plus da se poštuje državno, svojinsko i kanonsko pravo kakvo je bilo do 1918.g. Moj članak u listu ‘’Pobjeda’’ – ‘’Advokat svih građana’’ objavljen je prije tih sada evo famoznih ‘’deset godina’’ koliko ‘’kasni’’ potpisivanje ‘’Temeljnog’’ ugovora države sa SPC-om.

Učenošću i retoričkim intelektualiziranjem, obrazovanošću i nesumnjivim talentom za dopadljivim visokoparnim akademskim stilom, nikako i nikada se ne mogu nadoknaditi manjak odlučnosti i hrabrosti, riješenosti da se presudno doprinese otklanjanju svih balasta (osobito u sferi visoke korupcije i organizovanog kriminala i drugih aspekata pravne države podjednako kao i u sferi identiteta svih, ne samo Crnogoraca!) koji opterećuju jednu stranku i time krene u sasvim novi, reformski proces jedne osvježene moderne političke stranke, kakav se nužno zahtjev postavlja pred DPS-om i Crnom Gorom, kojoj ova stranka to itekako duguje, jer bez obzira što je u ključnim trenucuma odsudno doprinijela (mada najviše zahvaljujući njenom čelniku) obnovi državnosti i suiverenosti zemlje, ona je i najviše odgovorna što nije uspjela da do kraja i na vrijeme učini sve što je mogla (a mogla je itekako da su joj to bili prioriteti!?) da zaokruži nacionalni, multivjerski, multikulturalni, građanski i državni identitet, individualitet i subjektivitet Crne Gore! Intelektualac u vlasti bi trebao biti zbog mogućnosti, potrebe i održivosti/efikasnosti/učinkovitosti da nešto stvarno i mijenja i praktično čini, a ne bi trebao biti u njoj zbog nje, dakle, zbog vlasti, karijerizma i materijalizma, kako to reče Mirko Kovač u ‘’Molitvi za intelektualce’’: ‘’Žao mi je onih koji nemaju snage reći: Ne, kada se ne može kazati: Da!’’

Poslanica DPS-a kazala je i ‘’da su uzroci trenutnih stavova srpske javnosti prema crnogorskoj suverenosti i crnogorskoj nacionalnosti televizije Pink i Happy.’’!!?? Mnogo, mnogo su dublji uzroci velikosrpstva, gospođice Vuković! Kad smo već kod medija, tek tu DPS-ovski učinak je i bio i ostao kastrofalan, što sa sličlnim stanjem u drugim sferama duha čini naš ukupni identitet i duh javnosti vrlo podložnim velikosrpskim i klerofašističkim ‘’ribarima ljudskih duša’’. Pođimo uvijek od Garašaninovog Načertanija pa ćemo lako uviđeti da je Otvoreni Balkan u suštini i u osnovi njegova savremena, ‘’zapadnoevropska’’, umivena, uljepšana, našminkana, trgovačko-simeonsko-cincarska varijanta, kako ju je maestralno naslikao genijalni Pekić.

“Ukoliko ne pokažete državno i lično dostojanstvo u odnosu sa drugima, kako će tek onda društvo koje pokušavate da uredite i vodite, cijeniti vas i vaš rad”, upitali ste. Da ostavimo to toj osobi, tj. aktuelnom premijeru koga ste vi i DPS ‘’iznjivili’’ da se pokaže na djelu, pa ćete ga potom valjda ocijeniti, ali do sada i kao potpredsjednik ranije i kao predsjednik sadašnje Vlade nije baš pokazao da je taj vaš napor da ga ‘’iznjivite’’ urodio nekim plodom! Naprotiv!? A ‘’državno i lično dostojanstvo’’ ranije Vlade DPS-a su i mogle i morale mnogo jače i više, sadržajnije i odlučnije da ističu u odnosima sa Srpskom crkvom (pa bi valjda onda i ovo aktuelnog premijera koje spominjete bilo nešto uspješnije!?), makar od 2006.g., te naročito u ovih već evo pokazuje se ‘’legendarnih’’ posljednjih ‘’deset godina’’ o kojima tako orkestarski usaglašeno govore zastupnici SPC-a u trenutnoj crnogorskoj vlasti.

Ako se išta od onoga što crnogorski premijer danas izjavljuje, unaprijed (što bi se ono reklo a priori) može, treba i mora uzeti u obzir – to je da više ništa u Crnoj Gori neće biti isto kao i ranije (tome svjedočimo još od 30. avgusta 2020.g.) Na sreću ili na žalost tako je, a u svakom slučaju to je nova realnost kojoj se svi moraju ‘’prilagođavati’’ da bi u njoj opstali i djelovali. DPS još uvijek nije shvatio i prihvatio tu novu realnost. To pokazuju i stavovi gospođice Vuković. ‘’I od toga zebem.’’