Marko-Cuca Popović, je autor brojnih stihova cetinjske boemije, vječnih ljubavi i patriotskog naboja, sabranih u stihozbirci „Lovćenska vila“, koja je doživjela nekolika izdanja!

Devedesetih  godina, kada su se mnogi  valjali u blatu beščašća i zločina, Popović i cijela njegova porodica pripadaju antiratnom pokretu. Marko-Cuca Popović, čemu sam i lično svjedočio, je tvorac stihova „Sa Lovćena Vila kliče: Oprosti nam Dubrovniče…“ Ovi stihovi su bili  tema mnogih kontroverzi, počev od medijskih objava, kako je te stihove ispjevao neki „policijski provokator“ do njihovog prisvajanja sa istih adresa, kada su oni pokazali svoj časni učinak!

Ni u najnovijim prilikama, Popović ne može a da ne progovori stihom, koji  me lično upućuje na Premijera SPC  u Crnoj Gori, znajući da stih ostaje, da je riječ za prave Crnogorce uvijek bila vrijedna „muške glave“, vodeći se po onoj Njegoševoj:

„Svak je rođen da po jednom umre,

čast i bruka žive dovijeka!“

Marko-Cuca Popović

Moj Cuca

Damare mu mržnja prede,
u klupko mota, u čvor steže;
nesrećni Cuca na mal zaboravi
i sve što ga za njega veže.

I bez stida do titule gazi,
ni u snu se nikada nadao nije,
sve će učinjeti da je dobije!

Oštre se kame, čiste džeferdari,
brat brata kosičke gleda,
a ovan i(n)san za to ne mari;
kao na pazar kupiše njega!

Plemićka titula i ćesa groša,
nesreća ova na obraz zgazi,
dok zemlja  ključa ka’ vagan  na vatri,
on palamudi i svašta zvoca!

Ćićevac, kaže da mu je bliži,
no Zaljut njegova vjekovna tvrda;
šajkača, jelek, opanak srpski,
ostavi crnogorsku iz ovih brda!

U budućnost kaže da on gleda,
ne mari za ono što bi prije,
okupacija sramna i teror bijeli;
za njega to ni bilo nije!

Za njega je sve to prošlost davna;
je l’ iko strada’ ka’ pleme njegovo,
sa osmjehom križa i zaboravlja;
nesrećo jedna, a što ćeš śutra?

Kad se zlo prospe po Crnoj Gori,
nikada više međ’ braćom sloge;
priča ostaje da se ne zaboravi,
a neko će potomstvu da je priča
Što ludi Cuca nož okrvavi!

Zapreta zlo na prostore ove,
zapreta između braće svoje,
i ovu grudu ljepote i sloge,
dariva krvniku da je osvoje!

Saberi se,nesrećo, i oprost traži,
prigrli svoje pleme najsvetije,
kao što nikada  nije ni moglo biti;
nikome ova zemlja prćija nije!