Moguće i nemoguće

09.08.

18.35h

Oko 15h, ručao sam kao i obično sa Tigrom, Zoranom, Acom i mojom braćom Vladom i Miškom.

I uvijek se neprimjereno izletim, pa tražim – nešto “sa kašikom”.

Obično predvidim da svakodnevno imamo isti meni.

Punjene fazane, koje od straha glede Tigra, slete svako jutro na terasu Podgorice, gdje se samoubiju da bi kuvarima ušparali na vremenu.

Grilovane grlice koje specijalno za nas love u području Lopata.

I patke, punjene.

Šoderom.

Tako smo mi jeli, jeli, jeli…

Kad, dođe Milika.

Nosi papire.

Prekršajni nalog iz Uprave Policije, kojim se obavezuje da plati 50 evra, jer je u ulici Vilija Branta dana 22.07. u 16:45h zatečen u vozilu, u kojem je pronađen pištolj od 100 evra (račun priložen).

Kojeg nije prijavio u roku od 8 dana.

Može da se nosi, ali da ne bude vidljiv.

Istina je malo drugačija.

Moj klijent je tog dana i u to vrijeme došao na poziv UP, jer je auto u genijalno smišljenoj akciji uzeto dana 21.07.2023 godine, KADA SU ZAPLENJENA SREDSTVA KOJA SAMO KORISTE VOJSKA I POLICIJA.

Jelte!

Kako reče ministar policije Adžić, koji je i ministar vojni, zamjenivši na tom mjestu starije kolege – serdara Janka Vukotića i divizijara Mitra Martinovića.

I tako se završi akcija vijeka.

Sa epilogom od 50 eura.

Koje se neće platiti, jer idemo na sud da vidimo kako se to ” neposredno zapažanje” pištolja, kako piše u nalogu, izvelo u garaži zgrade dok je auto snom mrtvijem spavao.

Jer iz naloga za prekršaj proizilazi da je Milikić upravljao vozilom imenovanom ulicom 22.07.

Možda je.

Prošle godine.

Mnogo mi je neprijatno zbog komšije i ministra, toliko su genijanog truda uložili.

I ovako da im se vrati.

Ako ne vjerujete da postoji i nemoguće.

Promaći će vam i ono što je moguće.

Birajte.