Mnogo smo mi čudan narod

Mnogo smo mi čudan narod

Piše: Slavko Mandić

Čudan smo mi narod. Baš mnogo. Po tome kakvi smo, nema nam premca na planeti. Samo to što jesmo bilo bi svakome normalnome dovoljno da nas primi pod svoje skute. A ne da zanoveta jedna Marta, meštrica od zagrljaja, i da nam toboš traži dlaku u jajetu. Praveći se da ne zna da smo je baš mi tamo ćušnuli. Na dlaku mislim a ne na Martu.
No ne zborim ovo iz ljubomore, kako bi možda neko od današnjih nepomenika pomislio, ovih ovdašnjih neo politika, ili jasnije novih verzija stare ideologije. One koja je prilagođena, kako to zna „šarmantno“ reći vojvoda od parlamenta, novim okolnostima. Da ne pomisle da bijesnim zbog njegovog grizli zagrljaja koji je, po tamo njima, politički manifest strasne privrženosti ovdašnje politike evropskim međuljudskim vrijednostima. Mislim na onaj trenutak kada su kod majke svih vlasti proradili hormoni sreće i zadovoljstva, što se manifestvovalo motivacionim grljenjem naše tadašnje štićenice ili gošće, kako je kome draže da nazove gospođu iz Brisela, navodno sˊ integritetom. Koja je došla  u Crnu Goru čiji se suverenitet čak i na njene oči svakodnevno kruni, upravo zbog vlasti kojoj nerijetko pruža obje ruke podrške i kada zna, bez dvoumljenja, kolika je šteta koju rusko-srpska druzja čini zemlji koju bi ona po svaku cijenu da smjesti u Uniju. Nema sumnje, iz vlastitog interesa, kako bi joj statistički Crna Gora poslužla kao dokaz da Unija diše još uvijek. Pa makar i na škrge, jer odavno to ne čini punijem plućima. Zbog čega čak i kod nas sve više raznovrsnog naroda i narodnosti sumnjičavo vrti glavom, pitajući se je li nam ipak lakša borba sˊ dokazanim bradonjama, od ove koja će slijediti sˊ licemjernim Evropljanima.

Nije ni to ono o čemu sam htio zborit. Gospođa ima pravo na zagrljaj. To je njeno temeljno ljudsko pravo, kao i ono kad je prihvatila maketu Zetske banovine, poklon koji je namjerna podvala vojvode od parlamenta koji joj je javno darivao maketu zgrade koja je simbol crnogorskog nestajanja. A ona s radošću prihvatila uz riječi da će  maketa krasiti njen poslovni prostor. Nije znala, vjerovati je, na kakve je podvale spremna majka svih vlasti, ali se mogla naknadno raspitati. Pa mu vrnut dajanske darove. Ali, nije. Pa što bi joj onda smetao i jedan zagrljaj koji, po ocjeni medicine, smanjuje umor i depresiju i nudi brojne blagodeti korisne i za psihu i za tijelo. Stresna joj je rabota, to se mora priznati.
Ne zborim ovo ni zbog toga. Zasmetalo mi je što se verbalno pobunio jedan dio naroda, ispoljavajući svoj stav uglavnom na društvenim mrežama. Taj dio naroda se opasno naljutio što pojedine opštine i tamošnji lokalni šerifi i bradati razbojnici neće 21. maj, Dan nezavisnosti Crne Gore da prihvate kao praznik koji je opština dužna da slavi. Znate već o kakvim se čelnim konstrukcijama radi u Pljevljima, Nikšiću i Herceg Novom. To su oni raspojasani, uglavnom sa nekakvim zvanjem, ali potpuno bez znanja, čiju pamet pišeš gledajući avetluke kojima se ponose. To su oni koji slave praznike tuđe države, smatrajući Srbiju svojom maticom, pa valjda, analogno tome i autokratu Vučića prihvataju kao vlastitog vrhovnika, koji dnevno zatvara u kazamate, prebija i negira vlastitu mladost. Krvnika svome narodu, o čemu će se u skoroj budućnosti mnogo više znati.
U tim opštinama, u kojima se narod pogubio i nije zainteresovan poslije svega da se trgne, ovaj trojac meće trobojke đe god može. Nemaju istorijsko znanje o crnogorskim znamenjima, tako da nije nikakvo čudo što za svaki barjak misle da je srpski.  Za te prilike vrte se volovi  na ražnju, ovnovi i jagnjad. Obavezno je i pečenje i slavski kolač. To se tijesto mijesi od više sastojaka, poređanih u redove prije stavljanja u pećnicu đe će se peći na jakom ognju. Obodom velike teće od željeza prvo se poređaju popovi. Malo više ka centru stave se BIA majstori, ruski špijuni i ovi najnoviji židovski. Po sredini kriminalci, batinaši i svaka fela koje se naprednjaci mogu dočepati i ukrcati ih u vozila na redovnoj izbornoj liniji za Crnu Goru. E pa ti i takvi prirodno neće da slave crnogorske praznike. Hvala im za to što neće. Jer da oće, zagadili bi nam svetinje i datume naše svijetle novije istorije. To su oni Trojanci o kojima se ovih dana zbori, kao da se za njih nije znalo decenijama. Đe god po Crnoj Gori zakoračiš, eto ga Trojanac. Mi smo ćutali i odlazili iz zemlje koju smo voljeli. A oni ostajali u zemlju koju mrze. Paradoks, ali rekoh već: čudan smo mi narod.

Nijesu ova tri grada jedina koja obrću glavu na drugu stranu kad treba slaviti praznike crnogorske države. Njihovi su čelnici samo dovoljno neinteligentni, pa se, misleći da znaju što čine, deklarišu javno. Plašeći se da će ih, ukoliko omanu, četnici obrijati nasuvo za sva vremena. Jer njima trebaju takvi, a ne onakvi.
Rekoh, takvih ima poprilično. Skoro svuđe đe je bradata koalicija na vlasti, jednako se misli. Samo su neki mudriji od polovičnih rješenja prirode koja je iznjedrila jednog onakvog Vraneša ili nevaspitanog srednjoprstaša,raspojasanu i bezidejnu Šubaru. Ovaj Herceg Novski isto misli. Ali je na njega uticala bokeljska kultura pa nije toliko grez, prost i sirov koliko ovaj dvojac. On možda i bi, ali neka, Hvala! Sami ćemo i bez njega. Jer, s kim si, onakav si, pročitala te narodna mudrost, kao i svakoga ponaosob.
Ovo je samo dio razloga zbog čega nije trebalo protestvovati što ovakvi neće 21. maj da slave. Zahvalnost dugujemo onima koji su ove štetočine  śetovali da se odalje od razuma, ali i njima koji su objeručke prihvatili. Bogu velikome fala što nas je pogledao i ovoga puta. Kao i onda kad je puštio da nedostojni mantijaši, prekriveni sramotom, dolete poput tice kukavice  vojnim zrakomlatom posred cetinjskog manastira, zaštićeni plaštovima od živih kriminalaca i njihovih dugih cijevi.
Jasno je da postoji božje poravnanje. I ono će se dogoditi, bez svake je sumnje. To tako mora kad imate  jednoga Vraneša, Šubaru ili ovoga iz Novoga. Jer vas to politički sakati i za takvu vlast više nema ruke spasa. Čak ni od madam Kos.
Vlada oće da slavi. Nije joj do slavlja, ali do novca jeste. I to ne maloga. Raspisala je tender, pa ga poništila jer je sklepana Komisija ustanovila da nijedna ponuda ne sadrži sve tražene elemente za obilježavanje ovog jubileja. Zato je potrebno pregovarati i izabrati firmu koja to uspješno radi u Srbiji, a i na ovom tenderu je učestvovala. Pa ako ne može na ovaj način, moći će na ovaj drugi. Miriše na korupciju, ali zar korupcija odavno kod nas nije domaća životinja.
Eto motiva za proteste. Ali pod broj dva, jer pod jedan mora biti uvreda koju bi slobodarskoj crnogorskoj svijesti i antifašizmu u cjelosti nanijela organizacija proslave Dana nezavisnosti Crne Goru koju bi predvodio litijaški klero četnik u sva tri primjerka. Kako bi se Nikšićani ośećali da im slavlje organizuju oni koji nijesu dozvolili spomenik heroni Joki Baletić jer ne mogu da podnesu hrabrost i patriotsku svijest mlade partizanke.
Kako bi Nikšićani prihvatili da im slavje organizuju oni koji bi da im u jedan od simbola privrednog jugoslovenskog razvoja, Željezari slavnoj, poljoprivredni Joko smjesti groblje bolesnih krava. I kako Novljanima servirati proslavu, dok prolaze pored nasutog dijela Zaliva u Kumboru, što je civilizacijska sramota.

Dakle NE! Ni po koju cijenu nije nam smjela ova vlast ni na pedlju naše zemlje ponosne organizovati svečanost. Ni u Podgorici, đe će dovesti izvođače sa strane, kako ovi naši ne bi dobili priliku. Samo zato što su Crnogorci.
Zbog toga je trebalo činjet protest. Ne što nijesu, nego što jesu tamo đe jesu.
Protesti kako bi se spriječili državni uzurpatori, manipulatori, paraziti, državni negatori i njeni otvoreni protivnici. Kako se ne bi usudili da slave njenu državnost.
Nama treba proslava na Cetinju, gradu heroju i crnogorskoj prijestonici. Ozračju naše slobode. Tu, na tom svetom kršu od slobode i časti neka iskri i neka se čuje crnogorski poj i zov.