Misa

Zvoni s kampanela Svetoga Matije.Na misu bilja, mrak sprema jedra.
Čekala sam zalazak ovog dana da sa njim ispratim misao na svetost i svjetlost.

Danas je  Blažena Ozana, suzaštitnica Kotora grada.
U ovom gradu, mati joj je kazala da, živi Bog.
Katarina iz Releza, zazidana u ćutanje i zakletvu.
Iz ćelije, sa otkucajima crkvenog srca, ona je Kotoru u odbranu stala, Barbarosu sa praga grada fermala.
Možda se spustila i u ovaj trenutak muke ljudske i bolesti opake.
Zamišljam je tankom sjenom kotorskim kaletama.
Izabrala je tišinu ovih noći, jer živi kotorske živote.
I sigurno je prošla, da prosvijetli i pomiluje.
Kuga ova ovovremena nije do Kotora stigla.
Dozvaće ona bistre vode, podlovćenske zore.
Osjećam a ne vidim.
Doživljavam i vjerujem, pa mi zato sinoc san nije mogao do kušina.
Dahom jutra misao na Blaženu Ozanu, na njen  blagdan.

Umrla je 1565. godine a u drevnom gradu ostao je kult prema blaženici koju su, i za vrijeme njezinog života, nazivali svetom.

Na današnji dan prije 15 godina umro je Don Branko Sbutega. Župnik crkve Sv.Eustahija u Dobroti.

Duhovnjak, erudita, kosmopolita, ekumenista.
Iz naroda, za narod i Boku, koja je bila njegov dom.
Iza čempresa u Dobroti ptičijim pojem njegova se milost čuje.
Zaspao je na isti sveti dan kad i Blažena Ozana.
Od tada do danas, utisnuta mi misao u kamen starogradski o Božjem pozivu, o silama nebeskim i zakonima vasione.

Svemir se u more ogleda.
Rekla bih, tinja modro uznesenje.
Na isti oltar prinosili su uzdahe.
Molili, mirili.
Svezali šapate u vjeru.
Posvećeni duhovnom zvanju.
Neka im je uzglavlje nebesko blagoslovljeno.
Njihova molitva u crkvu i danas da uđe.
Sveti Matija zvoni.
Puk se na misu ne sprema.
Ne daju još, zaraza da pasa.
A oni mole i štite od groznice.

Ja se pitam što li će oni koji ne umiju gledati u zvijezde?
Ako dovoljno vjeruješ  možda ti sa ikone siđe svetac.
I ako dobro činiš i tiho zatvaraš vrata tuđih sudbina ne ljušteći ih bezdušno.
Sve će se desiti kad mu je vrijeme.

Danas je moje vrijeme blaženici posvećeno.
Da sam vjernik, molila bih crkvenim slovom.
Ovako, svojom molitvom.

Dubravka Jovanović