Spremanje ostave (7): Kada je počeo sunovrat – Politika, 5. februar 1988.
Smjena Dragiše Pavlovića. Sačuvao sam taj broj Politike (imam, zapravo, dva primjerka!), predosjećajući da je orkestrirana staljinistička hajka na Pavlovića, koji je, cinizmom koji smo kasnije do kraja upoznali, bio optužen da je – staljinista! To je vrijeme kada se moj dvogodišnji mandat u Predsjedništvu SSOJ u Beogradu bližio kraju (bio sam međunarodni sekretar), a crnogorsko rukovodstvo, koje će, nepunu godinu kasnije, biti zbrisano u tzv. “AB revoluciji”, već donijelo presudu u vezi mene: “Na toga Vlahovića se žalio i drug Šuvar. On podržava Slovence i te ideje o pluralizmu”, rečeno je Draganu K. Vukčeviću, tadašnjem predsjedniku SSO Crne Gore. “On ne može biti predsjednik SSO Jugoslavije, mi imamo našeg kandidata, to je drug Milo Đukanović”, obavijestio me je Dragan o reakciji Rukovodstva da li bih ja mogao biti predsjednik Omladine Jugoslavije … Slučaj će htjeti da, na završnoj sjednici Konferencije SSO Jugoslavije u našem mandatu, glasanjem 73:72 je odlučeno da redosljed za jednogodišnje predsjedničke mandate ne bude Makedonija, pa Crna Gora – nego Slovenija (Branko Greganovič), Makedonija (Branko Azeski), pa tek onda Crna Gora … Što je značilo da Đukanović ne može biti na čelu SSOJ. Sjednica je bila u Centu “Sava”, u Beogradu, i nastala je velika nervoza zbog takvog rezultata … Predsjedavao je Zoran Anđelković (da, taj Baki) i ja sam tražio riječ. “Baki, šta će ti reč?”, pitao je Baki iz Ćićevca kod Varvarina, koga su svi zvali Baki jer je on svakoga oslovljavao sa “Baki”. Daj mi riječ, pa ću reći. I onda sam izašao i rekao: “Samo sam želio da vas obavijestim da je ovaj sedamdeset i treći glas moj i da ga nikome ne dam! Nastao je pandemonijum, naročito u crnogorskoj delegaciji. Direktor lista “Mladost”, Goran Sito Rakočević je posebno bio uznemiren, pa je Baki morao da reaguje. Đukanović je to stoički podnio. Tako je “rezultat” u našim političkom obračunima u omladinskim danima ostao 3:2. Za njega. Nisam učestvovao u “AB revoluciji”, praktično jedini iz moje generacije. Dvije godine u Beogradu su mi pomogle da na vrijeme shvatim o čemu se tu radilo. Odbio sam i naknadne pokušaje (S. Darmanović, S. Marović) da se uključim i “angažujem”. To je bila najbolja odluka moje političke “karijere”. Moram da napišem “Sjećanja”, dakle. Period 1984-2024. A Dragiša Pavlović je sve objasnio još na početku: “olako obećana brzina”, staljinističko-populističko-nacionalistička, je rupa iz koje još nismo izašli …
IZJAVA ZA MONITOR 30. MAJA 2001.
Spremanje ostave (8): Moja izjava za Monitor, 30. maj 2001, povodom odluke jednočlanog rukovodstva da ugasi LSCG. Ja sam prvi napustio Liberalni savez, sedam godina prije tog tužnog, ali i logičnog i neizbježnog kraja. Proćerdano je i obesmišljenja hrabro i iskreno opredjeljenje (kada je to bilo najteže!) crnogorskih liberala za Crnu Goru. Srećom, postupci S. Perovića i njegove sve malobrojnije klike – poslije 1993 – nisu mogli da ugroze obnovu crnogorske nezavisnosti – potpisivanje Beogradskog sporazuma 2002 i uspjeh na referendumu 2006.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].