Miodrag Vlahović: Jen’, dva, tri!

Dogodilo se neizbježno: dogovora u “parlamentarnom” dijalogu nema upravo zato što je dogovor  postignut!

Dolazak na vlast bez izbora nije uspio. Nije se čuditi pokušaju – kad su mogli da uđu u Skupštinu bez učešća na izborima, zašto se ta politička alhemija ne bi primijenila na ulazak u Vladu? Kada postanete “parlamentarni lideri” a da vaša stranka/udruženje nije ni luk jela, ni luk mirisala, što ne bi slavodobitno ujahali i u ANB i Javni servis? Kad mogu bit’ potpredsjednik, ministri i doministri, istina privremeni, što ne bi stavili van snage i logiku i osnovna pravila i elementarne  rezone? Pregovori sa EU, standardi, uporedna praksa, ulazak u NATO? Cijena? Prava sitnica! Nekoliko dobrovoljaca za ANB i demokratski Agitprop za RTCG, snaći će se već!

I da Krivokapić bude doživotni Predsedatelj Sobranja, vaistinu! Ništa nije dogovoreno, ako to nije dogovoreno. Eto tako!

Samo je još falilo da neko demokratski poviče “Razvaljuj!” i da počne AB revolucija vol II. Mermerni Feliks Djeržinski iza Mauzoleja bi štrecnuo, a kamoli ovi današnji.

Džaba sav trud, uzalud šatori, neiskorišćena sporedna vrata, izmišljena ili napumpana podrška izvanjaca, natezanje oko učesnika, opozicionog statusa … Propadoše i performansi i zastrašivanje kućnim posjetama.

Izjaloviše se i prijetnje Briselom: Evropljani, ka’ Evropljani, drže se pravila i principa i ne podržavaju bojkot! Kontinentalna zavjera!

Čuveni Kurcio Malaparte bi pozavidio: uprkos svemu, Crnogorci, uključujući one koji se tako ne pišu, umalo ne oboriše i njegovo znanje. Dragi kompanjo  Malaparte, ne budite amater: kod nas je tehnologija državnog udara uznapredovala. To se sada radi “bez natege”, bezbolno i neosjetno!

Opšta anestezija, ipak, nije bila učinkovita. Još samo neko da obavijesti Njegovu Ekselenciju ambasadora Drobniča da stvar nije uspjela.

(Ne zamjerite, dragi veleposlaniče europski, šalimo se u okviru “acquis communautaire”, seveda! Nijeste ni Vi ništa krivi, s lukom i bez luka, ni dao Bog!)

Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo!

Ili, da prevedemo na moderni crnogorski politički sleng: parlamentarni politički dijalog nije uspio, ali je Pacijent preživio. Sa srećom!

A to je, naravno, prije i poslije svega, najvažnije: Crna Gora će opstati uprkos ovakvim organizovanim improvizacijama. Interes građana nije da se sve raspadne ili da se u haosu raspada, već da održimo našu zemlju van balkanskih stereotipa, koji podrazumijevaju praksu da se stvar prvo uništi, pa se onda pita što treba učinjeti.

Nezavisna i suverena Crna Gora, usmjerena prema Evropi i atlanskom savezništvu, su vrijednosti i ciljevi koji ne smiju da dopuste da ih ugrozi bilo čija karijera ili umišljena projekcija o sopstvenom istorijskom značaju. To su trice i kučine spram Crne Gore!

Jeste, mislimo baš na onog na kojeg ste i Vi sada pomislili, uvaženi čitaoče! A i na drugog ili na trećeg da Vam je otišla misao, nijeste pogriješili!

Kada će onaj, koji je odavno trebalo da ponudi ostavku, biti smijenjen – manje je bitno, mada nije nevažno.

Crna Gora nema vremena za dalje improvizacije i eksperimente. Slobodni i fer izbori, jedan. Finalizacija pristupanja Alijansi, dva. Demokratske promjene u Crnoj Gori, tri.

To je “jednostavni” plan čija složenost zahtijeva perfektnu izvedbu. Crna Gora je pokazala, kada je bilo i teško i komplikovano, da umije i te kompleksne jednačine da riješi.

Naša je zajednička obaveza da joj pomognemo da to uradi i ovoga puta.

Crnu Goru treba da mijenjaju oni koji je poštuju i vole.

(Autor je predsjednik Cdu.)