Ministarkino svetosavsko žezlo za prevaspitavanje medija

Slavko Mandić

Zar i ti kjerko, zapitao bi sebe slavni i sjajni srbijanski glumac Milan Lane Gutović gledajući što čini ona njegova miljenica za koju je mislio da ima nečesovu vrijednost, obraz i čast, dobijenu zaslugom gena iz prošlog vremena, a ne nikako svojom, od koje će se stiđeti pokoljenja.
Ova o kojoj zborim je mlada, naizgled šarmantna, vesela, vedra, nasmijana, ali joj je sve to zaludu. Tu, nažalost, počinje i završava suština njenog postojanja. Neće ona napraviti nikome i ničemu neku veliku ili neprocjenjivu štetu, kako se danas za sve što čini ova vlast voli reći, mada s razlogom, ali njeno lice, samo nalik onome sa neke dječje slikovnice, neće privlačiti mladost, niti će iz nekog njenog slova izvlačiti pouku. Ipak je ona izabrana u manastiru Ostrog, od oca joj duhovnog Rista Radovića, poput svih ostalih apostola, iste vjere i nacije. Pa kud bi ona iz tog stada mogla, do nastaviti (ne)dosljedno kao i oni, od vrha do dna i od početka vladanja, do dana današnjega.
U višemjesečnom ćutanju, jedva je dvaput progovorila. I to je bilo najbolje što je uradila, jer se vjerovalo da je ona uistinu ekspertkinja za digitalnu transformaciju i inovacije i da je politički neutralna, kako je zapisano na stranici Vikipedije, što je trebalo da znači da ona nije došla na talasu litijaške kleropolitike, tim prije što se deklariše kao Crnogorka koja govori crnogorskim jezikom. Pa kako je onda ona mogla biti postavljena za ministarku kao Crnogorka, kada se zna da Srpska crkva Crnogorce ne priznaje ni kao narod, ni kao naciju ni kao državu koja ima svoj jezik i svoju crkvu? A Srpska pravoslavna crkva je država u državi Crnoj Gori, po opštem mišljenju domaće i međunarodne političke svijesti, koja određuje ko će đe i kakvu i koliko štetu napraviti našoj zemlji. Prvenstveno to, pa poslije toga sve ostalo. Kako se u sve to uklopila Crnogorka sa Cetinja, jasno je bilo, ako ne prvijeh dana stolovanja, a ono nakon 05. septembra, kada je odćutala bezočni i beskrupulozni nasrtaj i sramni obračun vlasti kojoj pripada, na njeno Cetinje i mirne građane prijestonog joj grada. Nije se živa čula ova ekspert neutralka, čije stručne vrijednosti je američka savezna država Kalifornija znala da cijeni, ali ove moralne, etičke Crna Gora joj nikada neće zaboraviti.
Što je naćeralo ministarku da zatraži od Agencije za elektronske medije da preduzme aktivnosti iz svoje nadležnosti u vezi sa sadržajem koji je emitovan u Dnevniku Gradske televizije 23. oktobra? Odgovor na to pitanje upravo nudi ona družina kleronacionalista koja je žestoko napala Gradsku televiziju i njenu urednicu Mirku Dević zbog toga što je otvoreno i hrabro, prvi put u jednom crnogorskom mediju jasno i lako dokazivo, posloženo  saopštila da „Članove ekstremnih pravoslavnih organizacija, sklonih nasilju, pljački, kamatašenju, kriminalu i ubistvima, možete prepoznati i po tome što su im tijela iscrtana krstovima, a usta puna Ostroga. “Ne kradi“, „Ne ubij“, „Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe“, preveli su u Otimaj, Ubij, Mrzi sve koji nisu kao ti“.
Između ostalog, Mirka je jasno saopštila crnogorskoj javnosti da Srpska pravoslavna crkva štiti ovu skupinu vlastitih „miljenika“ koji joj služe za (ne)časne rabote. I to je to što je pogodilo svetosavce, dodvorače, medijske lelekače u službi SPC i njene bradate družine, ideološki i vjerski, sasvim je sve jedno.
Od njih je takva reakcija očekivana. I to je dobar znak, jer ih je Mirkina istina pogodila. Ali od ministarke, mlade Amerikanke, naše Cetinjanke, ili možda radi jasnijeg tumačenja, rentirane Cetinjanke, ipak se nije moglo očekivati da od Agencije za elektronske medije zatraži preduzimanje aktivnosti po svakoj izgovorenoj riječi.
Ali je ona to ipak uradila.
U čemu se to ministarka nije slagala sa izrečenim, bilo bi zanimljivo od nje čuti.
Da li je gledala bezbjednosno interesantna lica ispred i u Cetinjskom manastiru u društvu sa popovima Srpske pravoslavne crkve na dan helikopterskog ustoličenja Jovana Mićovića, u pratnji njegovog šefa Prleta Perića? Ako jeste, a mora da jeste jer joj je to bio jedan od radnih zadataka, onda je morala viđet da su do zuba naoružani, a da to vlast kojoj pripada nije ni prokomentalisala. Što se sve moglo dogoditi od takvih likova, nije potrebno nikome objašnjavati. Zna to ministarka dobro. Ali, vlast je slast koja se ne prepušta tek tako. Pa i kad si pod zakletvom, jer se ministarka zaklela ovoj državi i ovom narodu na vjernost. I slagala, jer ona ovim gestom štiti tuđe interese i to je sramno, bez obzira što svako u ovoj zemlji zna da ona to ne bi, ali je morala. To je još gore od gorega, jer potvrđuje da naše odgovorno lice za koje smo vjerovali, kako na početku rekoh, da može biti jedno sa slikovnice, u stvari nema integritet ni stav, da nije samostalna i da u njeno ime neko drugi donosi odluke.

Da nije tako ministarka bi reagovala kod te iste Agencije za medije da preduzme sve potrebne mjere iz svoje nadležnosti zbog svakodnevno plasiranog otvorenog govora mržnje koje na ove naše prostore dolazi posredstvo elektronskih medija, kablovskih opetarera i štampe iz susjedne Srbije. Ragovala bi da novinare i pojedine crnogorske medije zaštiti i od domaćeg medijskog korova, čije su prijetnje, klevete i laži prijeka potreba režima kome istinski i sama služi.

Mora ona biti takva ako je kompletna Vlada bez stava i integriteta, bez ljudskosti i kvaliteta, dokazana na mnogim ovakvim i sličnim primjerima.
Dakle, Mirka nije ništa izgovorila što nije lako provjerljivo. Ministarka je trebala da zatraži od Vlade da provjeri svaku riječ koju je Mirka izgovorila, jer se radi o ozbiljnoj prijetnji Crnoj Gori, a upravo je ona jedna od onih koja  bi trebala  da štiti  interese svoje države  a ne lične niti  interese svoje družine.
Naravno da ministarki, koliko se god obrazovala u demokratskoj Americi, to na um ne pada. Za sebe samo i za svoje kljuse.
Ministarko, znam da znate što je digitalna transformacija i inovacija, ali morate znati što je ponos, ljudskost i etika. Bez toga niđe u svijetu, osim u ovoj našoj jado tvorevini ne bi mogli biti ni referentica a kamoli  ministarka.
Imate od koga naučiti. Evo od Mirke, za početak.

Slavko Mandić