Za Antenu M piše: Ana Nives Radović
Opet je Slaven Radunović nešto sanjao. Ne onako bajkovito kao Velje Brdo, nego mu je UNESCO zadao košmar pravi. Kako i ne bi kad u njegovom imaginarijumu prostor nije baština, nego površina za izlivanje betona.
Ministar koji sanja projekte i budi se spreman da ih gradi (bez plana, bez zakona, bez pardona), sada se budi i sa idejom da možda Crnoj Gori više i ne treba UNESCO.
Kad UNESCO upozori da se u Bokokotorskom zalivu mora stati, ne zato što je protiv razvoja, već zato što je za smisao, ministar predlaže referendum, jer se uvijek lakše pozvati na volju naroda nego razumjeti razliku između kulturnog dobra i slobodne parcele.
No, najveći problem crnogorskog društva, iz kojeg su nastale sve moguće krize, nije tek puka bahatost bilo koje vlasti, već njena ontološka nepismenost.
Ne razumije on što UNESCO predstavlja, baština mu smeta jer traži da se razmišlja, a razmišljanju se, za razliku od gradnje, isplativost ne mjeri po metru kvadratnom.
Problem nije Radunović. On je simptom. Jedan u nizu onih koji su prostor zamislili kao prazninu koju treba što hitnije napuniti betonom. Jedan od onih koji nekako ipak ne bi da se o ovako važnim stvarima pita struka, istorija, civilizacija. To je elitizam. On je nekako prije za volju naaaroda, pa neka narod bira između viševjekovne kulturne baštine i Dubai vizije.
U Radunovićevom sistemu vrijednosti, betoniranje je oblik suvereniteta. Blok po blok – apartman. UNESCO je tu strano tijelo, institucija koja gnjavi sa nekim normama i podsjeća da svako društvo, pa čak i ono u tranzicionoj komi, ima odgovornost prema prošlosti koju nije samo stvorilo.
Duboko poražavajuća je i retorička smjelost s kojom ministar relativizuje članstvo u UNESCO-u, kao da je riječ o kartici lojalnosti u šoping centru.
Ministar je, ipak, glas svog vremena – glas onih koji istoriju vide kao nešto između, s jedne strane materijala za revizionizam i mitove i, s druge, prostora za investitore.
Ne mrzi on UNESCO, on jednostavno nema pojma o tome što se od njega traži, što je mnogo opasnije, jer ako ne znaš šta rušiš, rušiš s lakoćom.
ŠTO NE KAŽU
O ANTISEMITIZMU
Da se razumijemo: optužba za antisemitizam usmjerena protiv onih koji podržavaju palestinski cilj je zaista nepodnošljiva. Holokaust je bio strašna tragedija, urezana u srca svih antifašista. Dakle, dosta s krivotvorinama.
Jedina sigurna istina je da je jedini koji opsceno vrijeđa to sjećanje teroristička vlada Izraela, s genocidom u Gazi. Točka.
Mi nismo antisemiti, i teško onome tko nas žigoše takvom etiketom, optužbom jednako zloglasnom koliko i lažnom. Naša borba nije protiv vjere, već protiv kriminalne ideologije.
Antisemitizam nema nikakve veze s tim. Dosta s ovim otrovnim refrenom.
To je jezična zamka vješto konstruirana kako bi se blokirao svaki suprotstavljeni glas, svaka solidarnost s onima koji se opiru.
Palestinci su Semiti, baš kao i Židovi. Izraz “semit” ne odnosi se na religiju, već na skupinu naroda koji govore semitskim jezicima, poput arapskog, hebrejskog i aramejskog.
Osim što su za Zapad Palestinci krivi Semiti.
Oni koji ne zaslužuju zaštitu, prava. Oni koji mogu biti bombardirani, zbrisani, izgladnjeni, žive na svjetskoj pozornici, a da nitko ne mrdne prstom.
Oni su ti koji su danas progonjeni.
Mi nismo antisemiti, mi smo anticionisti, a to smo jer odbacujemo svaki oblik kolonijalizma, svaku tvrdnju o superiornosti, o nadmoći. Biti anticionist ne znači nijekati identitet, već se protiviti sili koja, u ime istog tog identiteta, čini zločine protiv drugog naroda.
Biti anticionist znači razlikovati kulturnu i vjersku baštinu od političkog projekta koji je, u ime istog tog identiteta, povukao granice krvlju.
Ne osporava se bit religijske vjere, već instrumentalna upotreba sjećanja za opravdanje neopravdanog. To je moralni stav koji odbacuje ideju da se pravo na samoodređenje odnosi samo na neke.
Biti anticionist znači suprotstaviti se sili koja koncept identiteta pretvara u vječno opravdanje za dominaciju, okupaciju i uništenje.
Alfredo Facchini
Najnovije vijesti.
“Cijela Gaza bit će židovska… vlada se zalaže za uništenje Gaze. Hvala Bogu, iskorjenjujemo ovo zlo. Potičemo stanovništvo, educirano o Mein Kampfu.”
To je izjavio ultranacionalistički (NACISTIČKI) izraelski ministar Amihai Ben-Eliyahu.
Da vidimo ima li još idiota koji pričaju o 7. listopadu ili o fenomenima koji poriču genocid.
Oni su podljudski PROTONAZISTI.
Osim što ih ovaj put podržavaju mnoge zapadne zemlje jer su njihove vlade poput izraelske.
Aktualni događaji
ministar je glas vlade kojoj pripada.
Bravo Ana
Bila i ostala intelektualka.
Da bi čovjek uzeo ključ, treba imati ideje, treba ih razumjeti, toliko, da bi to znanje prenio na druge, tako da i oni to razumiju a ne samo čuju i da potom mase, koje znaju što žele, krenu i mijenjaju svijet!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].