Minijaturne investicije i minijature u kulturi brendovi kotorske političke moći

Kotorska opština ima mnogo novca. Ima i vlast koja novac građana troši nemilice. Istina, ravnomjerno je raspoređen samo onima koji podržavaju koalicionu vlast, ili su njeni miljenici. Naravno, odvoji se za kumu i njene nesuvisle ambicije, partijske pripadnike, prijatelje i rođake. Ima ga, ali u značajno manjoj količini i za prepoznatljive kapitalne investicije nove vlasti. Odvojeno je za sanaciju izlaza za pješake s gradskog parkinga na rivi. Na sredinu je postavljen stub historijskog semafora, što je prolaznicima otežavalo prolaz. Posebno licima sa invaliditetom. Nakon javne kritike od strane kotorskog DPS-a, vlast je reagovala tako što je srušila omrznuti izlaz prethodnika i krenula da pravi svoj, stariji i ljepši. Prošao je mjesec od tada. Bile su kiše, pa malo sunčanih dana, pa dođoše praznici. Ne može se valjda u takvim uslovima raditi. Ne može, i neće, kategorična je vlast. Na kraju krajeva, došlo je, neko reče, mojih pet minuta!

Novca ima u izobilju, rekoh već. Častio se i vlastiti budžet sa pet miliona, koliko mu je vraćeno za ovu od prethodnog. Ne može se sve ni potrošiti, koliko se god vlast upinjala da to čini shodno unaprijed zacrtanim prioritetima.

Pođimo redom.

Fijasko muzičkog programa kotorskog Kulturnog centra “Nikola Đurković” opisan je prije desetak dana u tekstu “Kotorska kultura, recept za musaku“. Tu je jasno pokazana sva promašenost organizatora čiji je jedini cilj da se ugura ispred onih koji taj posao znaju da rade. Zbog takvog pristupa smo imali kocerte na glavnom gradskom trgu kojima je prisustvovalo po dvadesetak ili čak manje posjetilaca. Dobra muzika i poznata imena nijesu garant uspjeha, ako se potrudite pritom da ne uradite skoro ništa na marketinškom planu i ne obavijestite publiku na pravi način ko im gostuje, kada i gdje. To mora da bude agresivna kampanja koja ulazi u uho i onda nema bojazni da će izvođači biti sami na kamenoj pozornici starog kotorskog grada. Ali, to treba znati.

Čelnica kotorskog Kulturnog centra, na žalost, ima samo jednu pravu kvalifikaciju za ova posao. Vjenčana je kuma predsjednika opštine Kotor Vladimira Jokića i to joj daje i snagu za svaštarenje i novac za trošenje. Fotografije su najbolji svjedok stihijskog i neplanskog rada. O tome se ćuti kako bi se sačuvao vladajući koalicioni raspodijeljeni kolač, pa kad bi neko zagrizao na bilo kojem kraju, počeo bi da se kruni dok se ne bi pretvorio u običnu mrvu. To za sad izdržava probu uzajamnih interesa, pa se niko nikome ne miješa u rabotu.

Kuma od kulture će u izvještaju imati svašta udrobljeno. Red koncerata bez publike, sa redom književnih i poetskih susreta sa malim brojem, ili bez publike. Predstava skupo plaćenih sa takođe malim brojem prodatih karata, pa i posjete i pored činjenice da se partijskim kolegama i koalicionim partijama podijeli bar trećina velike dvorane. Oni, pokazala je praksa, imaju pametnija posla od gledanja pozorišnih predstava ili slušanja neke muzike koja nije provjerena i prilagođena prepoznatljivom političkom turbo ukusu. Dakle, red i toga. Pa red desertnih programa koji sami po sebi podrazumijevanju izopštenost publike. I još po nešto što naleti onako ad hok.

Kotorski Kulturni centar je, zbog potrebe dokazivanja vjenčane kume predsjednika opštine, organizovao kocert prijatelja Skala radija Massima Savića. Zahvalni smo zbog toga jer je to bila prilika da se vidimo nakon više godina i ispričamo o svemu i svačemu. Ali, koliko to zadovoljstvo košta niko nije saznao. I neće brzo jer je to tajna. Rekoh, novca ima pa se može.

Da pokaže koliko je važna, vd kuma direktorica KC “Nikola Đurković“ organizuje Novogodišnji koncert sopranistkinje Tamare Rađenović sa gostima baritonom Jakobom Batinelijem i pijanistom Simom Šiševićem u utorak 2. januara u koncertnoj dvorani kotorske Muzičke škole. Valjada po ugledu na onaj čuveni bečki novogodišnji koncert, i ovaj je zakazan u ranim satima, po ure poslije podneva. Do pojave kume na kulturnom nebu Kotora, koncerte je organizovala Muzička škola “Vida Matjan“, kojoj je to u opisu djelovanja. E više neće. Ima još neko ko to može mimo njih.

Za kotorsku kulturu izdvojeno je mnogo novca. Niko tačno ne zna koliko. To će, nadati se je utvrditi revizor koji se mora pozabaviti ovim očekivanim kulturološko-političkim skečevima nove vlasti koja je najavljivala preporod.

O poduhvatima političke partije jednog mandata se uveliko priča u Kotoru. Od raspodjele 630.000 za sport po oprobanom receptu partijskih prioriteta, pa preko davanja i šakom i kapom NVO sektoru 160.000 €,  do nebrojenog novca za navodnu kulturu po ukusu rukovodnog partijskog tandema.

Za kraj reći će Njegoš: Čašu meda još niko ne popi, što je čašom žuči ne zagrči, čaša žuči ište čašu meda, smiješane najlakše se piju. Pa ko razumije.

Slavko Mandić