Milov as naljutio apostole

Ako će pravda zakucati na svačija vrata – ustani vrhovni apostole, zar ne čuješ da ti neko kuca. Pravda je gorostas, pa je valjda zbog toga često spora, ali dostižna. Ko je zgriješio, dofati ga po rebara, kako to slikovito narod zbori. Otvori, pravda će te pitati za enormno zaduživanje Crne Gore samo par dana nakon što si zasio na prijesto. Pitaće te i za otimanje crnogorskih svetinja i njihovo ustupanje, nadam se privremeno, drugoj državi, što se smatra veleizdajom. Pitaće te i za raspad zdravstvenog sistema. Za umiranje od koronavirusa jer nijesi uspio da zaštitiš sopstveni narod, zato što su ti novci bili preči od zdravlja građana. Pitaće te za ekonomski i svaki drugi sunovrat. Za kršenje zakona i ustava ove zemlje. Svašta će te pravda pitati, a Ti, ako ti basta, odgovori po pravdi Boga jedinoga, kako sam zboriš.

Neće ti biti lako apostole. Nepočinstva moraju doći na naplatu. Nije ovo alajbegova slama, kako bi tvoji kazali, a prevedeno na naški,  imovina bez gospodara. Ako trenutno i jeste, promijeniće se i to agregatno stanje. Strpljenja samo.

Mislio si apostole da si zakucao Crnu Goru za sramotu , tako što ćeš snagom represije omogućiti ustoličenje šefu Srpske crkve u Crnoj Gori Jovanu Mićoviću na sred slobodarskog Cetinja. Za to si namjerio angažovati jake policijske snage pa, kako reče onomad tvoj savjetnik za sva bezbjednosna pitanja, ko oće s mirom oće, a ko neće, zna se. A sve i da bude tako, moj apostole, kakav je to vjerski poglavar koga neće u prijestono Cetinje. Pa kakav je to vjerski poglavar koji treba uz pomoć policije da se hirotoniše? Kome, ako znamo čemu, on takav služi? Neće ga narod jer je on, ne pretjerano znaven, kako ga je najbolje opisivao učitelj mu Radović, uvrijedio Crnu Goru i ovaj grad, njene ljude, njenu istoriju, tradiciju i kulturu. On je negator svega crnogorskog, ali u tom svojem tužnom nespokoju, htio bi da stoluje tamo đe mu mjesto nije.

Grad ga neće, ali bi Ti apostole htio silom da ga poperiš i da se tako zafališ svojim šefovima, udarajući snažno šamar Crnoj Gori i Crnogorcima. Nije tebi važno, baš kao ni njemu, da li će on biti ustoličen na Cetinju, ali bi tim sramnim činom pokazao da je crkva jača od države, i da vas sve zajedno nije briga za Cetinjane koji su javno kazali što misle o ovoj podloj zamisli koju si skovao sa svojim popovskim arhitektama zla i nasilja. O vjeri u ovoj poganoj konstrukciji nema ni govora. To je politikanstvo jada i čemera, jer je svakome jasno da Jovana Mićovića neće na tron Svetoga Petra. On možda može silom i snagom državnog aparata za to zaduženog, moguće pomognutom od strane zaduženih za nemire iz susjedstva, ali što će mu tron takav, jer on istinski ište volju i ljubav cijela naroda? Ništa! Zna onaj koji njega na to mjesto meće sve sasvim dobro, ako je on baš u nedosluhu sa relnošću.

Ali, apostole, pogriješio si. Zaboravi si na Mila. Mislio si, pogrešno, razumije se, da si ga preveslao i da on više nema ni jedan adut u vlastiti špil. A onda te tvoja noćna mora, koga si svojevremeno slušao više nego ove danas, dočeka, kako bi kazao moj prijatelj Jovo, na forhend. Pa zabi as od koga se još tresete.

Krenu hajka neviđena na čovjeka s petljom, Mila koji je samo kazao ono što si Ti trebao. Ali za to treba imati onu stvar, opet po narodski.

Đukanović ništa nije uradio što nije u skladu sa zakonima i Ustavom naše države. Možda to vas ne obavezuje, ali državnički odnos predśednika prema svom narodu i svojoj državi, pamtiće se. I njegova odlučnost da brani dostojanstvo i čast Crne Gore sa svojim narodom, na Cetinje đe i treba.

Zato su ga Cetinjani ispratili aplauzom, zahvalni. A on je kazao što je mislio. Bez ustezanja i kalkulacija. On nije akademik pa da ćuti. On je predsednik države kojoj je predat. Zato i nema dilemu.

Milova izjava šokirala je one koji su se unaprijed veselili  porazu Crne Gore. Škočili su bijesni sa prijedlogom da se hapsi Milo bez čekanja. E da im može biti. S kakvom bi samo voljom i entuzijazmom prvi bezbjednjak saopštio građanima  radosnu  vijest. Ali to baš ne ide tako. Zna to Dritan, svjestan ipak svoga mjesta i svoje pozicije. Cetinjani su mu poručili što o njemu misle i ovoga puta, malo žešće nego ranije. Ništa od njegove relaksirane kafe na trgu ispred dvora kralja Nikole, koju je najavljivao, bez obezbjeđenja. Kako ne. Treba petlja za tako nešto.

Najglasniji za Milovo hapšenje bili su oni prvestepeno osuđeni za državni terorizam. Dok čekaju ponovno suđenje i malo se bave rukovođenjem  države po dubini, htjeli bi da uklanjaju prepreke koji ih sprečavaju u namjeri da Crnu Goru unište do kraja.

Nakon Milove izjave ništa više neće biti isto. Mogu sedmi i sto sedmi bataljoni da jurišaju koliko ih volja, ali kako to glavni apostol misli da obezbijedi obezbjeđenje za šefa države, ako već neće za narod?  Ne misli valjda da spriječi predśednika države da dođe na Cetinje i da za to upotrijebi kakve radikalne mjere? Ne, to jednostavno nije moguće.

Oglasila se i ministarka odbrane Injac povodom izjave predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, tvrdeći da je to direktna nedosljednost zajedničkog saopštenja sa sjednice Savjeta za odbranu i bezbjednost, kojoj je i sama prisustvovala, a kojim su, povodom najavljenog ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija na Cetinju, svi društveno-politički akteri pozvani na mir, suzdržanost, toleranciju i razumjevanje, te poštovanje ljudskih prava i vjerskih sloboda, Ustava i zakona Crne Gore. Politizacija vjerskih pitanja nije put crnogorskog razvoja i prosperiteta. Ova izjava je bezobrazluk, jer ministarka mora biti svjesna da je i nju, kao i kompletnu vladu imenovala crkva a ne politika. Mada se zna da je Srpska crkva prije politička nego vjerska organizacija.
Ali, i ona je kadar ranije vlasti.
Sve bi to najbolje objasnio ministar pravde u prethodnoj vladi, samo izgleda da ga nema u Crnoj Gori.

Nekako u isto vrijeme obratio se svojim političkim sljedbenicima Jovan Mićović, srpski vrhovni pop u Crnoj Gori i počeo da kune „ko neće da uzme mir Božji, onda će uzeti prokletstvo Svetoga Petra“. Očigledno je da Mićović ima materijala za  kletve i da je ovo samo jedna iz bogatog repertoara njega i njegove vjerske organizacije.

Slavko Mandić