Milojkovi (anti)državni promoteri

Piše: Slavko Mandić

Boraveći o trošku cijela naroda na Olimpijadi u Parizu, bez saznanja da li učestvuje u nekoj od brojnih olimpijskih disciplina, i ako je u toj igri, za koju državu igra, naš Milojko, premijer najbrojnije Vlade na planeti se juče sastao sa Novakom Đokovićem. Vedar i nasmijan, Milojko je kazao da naš Đole iz Jasenovog polja može biti najbolja promocija za Crnu Goru. Ako već takvoga doma nemamo, ima ga Srbija. Tim prije što ga je prefarbala više puta i dovela u red po principu Vučićevog razumijevanja kreativne odanosti ideologiji Srpskog sveta, koji nastoji da plasira uvlačeći Crnu Goru u to vještičije vrzino kolo, što mu je neskriveni cilj decenijama već. Značaj Đokovića premijer je procijenio kroz njegov odnos prema domovini predaka, prema kojoj se istinski ponašao kao promoter srbijanskih interesa, oivičenih tekovinama i univerzalnim vrijednostima kojima Crna Gora treba i mora da se ponosi. Đole bi Srbiju da pojača čak i teritorijalno Crnom Gorom. To mu je zadatak jer, kako reče jedan od nedavnih šefova bezbožništva u mantiji, monsinjor Prle, ovo je Srpska Sparta i sve su ovo Srbi. Tu Crnogoraca nema, lažima će se poslužit ovaj bjelosvjetski mitoman, jer je laž, kako to lijepo objasni srpski otac nacije Ćosić, srpski državni interes. Sve je jasno, da jasnije ne može biti.

Sa Noletom se intenzivno radilo godinama. Nije ga domaći Singapurac slučajno izabrao za promotera crnogorskih nacionalnih, duhovnih i turističko-ekonomskih interesa. Razgovor u Parizu, đe se Milojko, kako već objasnismo, nalazi o trošku cijela naroda, je protekao u duhu bratskog velikosrbstva, obostranog svetosavskog mentalnog sklopa mantijaških velikodostojnika.

Na Novaku su radili intenzivno brojni eksperti. Otac prvi, pa onda redom oci popovi. Sve jedan udareniji od drugoga. Nije bilo lako.  Za takav poduhvat Nole je oblikovan u mračnjaštvu bradatih sila pakla. I tu je zanat izučio u skladu sa Prletovim sektaškim manipulacijama. Reket je zamijenio krstom i nije bilo šanse da počne meč a da se  bar nekoliko puta ne prekrsti. Na svaku stranu po dva puta. I bude mu bolje. Stigne mu snaga u mišićnu masu na radost svih Srbalja na planeti. Pa i ovih ovdašnjih, kojih je sad više no što ih je ikad bilo.
Cijeneći Vučićevu ljubav prema otetom, śećajući se kroz naučene lekcije strašnog pogroma koji je srbijanska vojska učinjela nad nedužnim Crnogorskim narodom prilikom krvave ukupacije 1919. godine,  deklarisani Novak bi se možda zacrvenio zbog đedova i prađedova koji se zbog njega takvoga danas u grobu prevrću. I to zato što ovaj sportsko srbijanski velikan, Milojkov promo varijabile, i dalje nema ništa da kaže i da se usprotivi što je Crnoj Gori njegovih predaka Vučić oteo silom.  Relaksirani čupavac, izdajući vlastitu državu, poklonio je srbijanskim popovima crnogorske manastire i duhovne hramove, crkve pa čak i groblja na kojima su sahranjivani naši očevi, đedovi i prađedovi. Predajući u ruke ozloglašenim trgovcima vjere naše svetinje, domaći osramoćenici  i sve broniji poreklom Crnogorci, predstavili su projekat ljubljenja glibave ruke raznim klero lupežima, srbijanskim popovima i crkvi koja sa hrišćanstvom i Isusovim učenjem nema ništa zajedničko.  Jer da nije tako, zar bi ova mantijaška bradata družina veličala koljače, zlikovce i ubice, i proglašavala ih svetim. Zakolutalih očiju Prle bi znao da procijeni svu svetosavsku bijedu i zbog toga tražio pokajanje od stvoritelja samoga. Ali, daleko je to od potrebe razumijevanja vjere kao duhovne kategorije. Nema od toga ništa, i dok je takvih, nema ni vjere ni vjerovanja.

Prle je, ni malo slučajno, došao u našu kuću da opet mešetari. Došao je da u Veliku, sa svojom četničkom bratijom da vara narod. Da prekraja i falsifikuje istorijske činjenice. Je on drugačije ne umije. I da prebaci krivicu pogroma nad narodom toga kraja, koji su činili antifašističko uporište i ginuli za slobodu. Zbog toga su ih ubijali fašistički zavojevači i njihove sluge svake vrste. Bijednici i zlo koje zna da izrodi u zlom vremenu svako društvo. Tom sloju pripadaju i govornici bremena laži, četnici bez obraza i bez čojstva, koji su došli da se poklone onima čija ih je ideologija ubijala. Ima li većeg srama i ljudske bijede. Kao i svakom prevarantu i manipulatoru i ovomo je laž sveta. Zato mu je i vjera takva.

Milojko, premijer je procijenio značaj priprema svjetskog teniskog asa na ovim našim prostorima, pa valjda razumio da će Nole svijetu obznaniti đe je to uzimao neophodnu energiju za velike svjetske pobjede. To bi značilo najezdu turizma iz Burundija i povećanje dži di pija za ko zna koliko procenata.
I dok se Milojko šepurio po Parizu, u domovini mu je profunkcionisala Evropa sad 2. Počela je inflacija da se kreće uzbrdo. Cijene da divljaju i da ubrzo svi dobro ośećamo predizbornu Spajićevu lažavinu.
I biće to tako sve dok Nole ne uzme stvar u svoje promo ruke. A onda ćemo ośetit blagodeti narednih Evropa. Onih 3, 4, 5 i kraja im se ne zna.

Jedini spas za Crnu Goru je trajno učešće  premijera na Olimpijadi. O našem trošku, jer je šteta manja  nego kad je ovđe. Treba mu uzet ključeve od  aviona da ne može da se vrne, a kad dođe vrijeme možda će ga neko pitati što je to svojoj državi činio.

Tako bi makar trebalo da bude. A oće li, viđećemo.