Milojkov „Dajanski dar“ narodu

Piše: Slavko Mandić

Premijeru, nešto ti čudno stoji Vila Gorica. Čini mi se da se nikako ne uklapaš. Previše je otmeno i raskošno za tvoja kriptno razmišnjanja. Zato ti je bolje bilo da si se spuštio malo dolje, u onu kuću đe stanuju renomirani crnogorski ćutolozi. Liše pojedinaca koji znaju što im je rabota.
Tvoja samohvala će, kažu ekonomski stručnjaci koji su odovud, a ne iz Singapura, koštati  poprilično crnogorsku kasu. Teško će podnijet najavljeni teret i ona istorijska kasica-prasica, u koju će zazvonit tek po koji metalni novčić. Siromašne će premijersko darivanje naroda najviše zaboljeti. Takvih je popriličan broj. Znaš ti to dobro i oni ti upravo zbog toga predstavljaju motiv da razviješ ovu sramotnu teoriju ljudskog poniženja. Jer kad ponosno obećaš penzionerima povećanje od čitavih 50 eura, znaš li premijeru koliko si ih ponizio. Mada si ti to već učinio,  što je svakome ko makar jednom mjesečno uđe u trgovinu potpuno jasno. To je mjesto đe za manje od mjeseca nestane tvoje godišnje bijedno povećanje.

Od takvog udara koji će, kako struka smatra tek da uslijedi, teško će se Crna Gora oporaviti. Ali, koga još to interesuje. Cilj je da se zgrabi što više za što kraće vrijeme, pa poslije što bude. Svjesno je društvo koje sa tobom čini ovaj ekonomski pogrom, da vam politička karijera nije dugog vijeka. Zato vam se i žuri toliko. Pa put pod noge po bijelome svijetu. O trošku crnogorskog naroda. Ispašće čak da je i to bolje rješenje i možda jedini spas za državu. Samo da se desi što je prije moguće. Pa ako treba, doplatićemo. Solidarno svi.

A imaš premijeru smisla za dizajn. Mora ti se priznat. Kako si lijepo poređao s tvoje obje strane vlasnike malog znanja u čije si ruke smjestio državu. Da je prije slome i unište joj korijen, kako bi se zadovoljio vrhovni beogradski vožd. I njegov podgorički poslušnik. I sve to nekako i mogaše proć dok im ne dade da prozbore. A onda krenuše simetrične gluposti i grđe laži od onih tvojih. Ako to uopšte može bit. A narad kao narod, raširio zjenice pri pomenu onih darovnih eura i nikoga nije briga ko to tamo śedi i u čije ime.  Niti znaju ko su, ni odakle su.

Premijeru, ti si kao repriza nekadašnjeg premijera. I još grđe od toga. A vjerovalo se da to nije moguće, jer je psiho fizička temeljna znanost postavila ograničenja. Ali praksa je pokazala da ovđe uspijeva zlo kakvo se ne rađa niđe drugo. I ne treba ga zalivati. Posebno ne đubriti, jer ima ugrađena samosvojstva koja to regulišu shodno principima gole održivosti. Dok ti ne dođe, vjerovalo se da ne može biti grđe od dotadašnjeg kočopera. Može, može i više niko nema pravo da kaže kako od ovoga ne može grđe.

Kao da si prethodniku u mnogo čemu blizanac. Tamo đe si se ti šeporio prije neki dan, on je dovodio krijući Prleta, glavnokomandujućeg popa Crkve Srbije. U toj istorijskoj Blažovoj vili (Blažo Jovanović, prvi preśednik Federativne republike Crne Gore) dolazile su svjetski poznate ličnosti. Ali se nikad nije dogodila nacionalna veleizdaja, kako je to besramno učinio tvoj prethodnik, darivajući Prletu vjerske objekte, crkve i manastire, pa na kraju i grobove crnogorske da ih opogani u sadejstvu sa vlastitim svetosavskim nevjernicima.
Da nije drugačije i da nas ne hvata paničan strah dok se pribižavamo trgovini da kupimo nešto za ručak đeci, radovali bi se tvojem danajskom daru od 50-ak  eura za svakog penzionera. Malo li je? Mada opet, ti si njih već jednom prevario. Onim linearnim povećanjem da navodno bude isto za svakoga. Pa pojedini koji su imali srednje penzije tvojim čuvenim darivanjem dospješe u najnižu kategoriju. Kazaćeš da je sad drugačije. Obećao si da ćeš ispraviti grešku. Ljudi smo (mada je to upitno za mnoge) pa i griješimo. Ali smo tu da popravimo grešku.

Daćeš ovog puta i šakom i kapom. Što će to značiti u svakodnevnom životu za građanina koji nije premijer a ni ministar, sam Bog će znati. Viđeli smo kod onog potonjeg povećanja kako smo prošli čekajući uvećanu penziju i platu. Trgovci nijesu čekali. Oni su nazidali cijene. Inflacija je rasla. Bili smo lideri u Evropi. Istina je, porasla je penzija, ali su tu povišicu ubrzo potom pojele visoke cijene. Osmijeh trgovaca i poruka :„Sad imate pa vam se ima od čega uzimat“, toliko liči na ovu koja će se dogoditi. Jer nema ko da te zaustavi u bezumlju. Kad imaš vlast, imaš moć da činiš što čak ni u zakonima a ni Ustavu nije zapisano. Valjda si zato vlast?
E da su oni raniji znali u što će se sve ovo pretvorit, teško da bi ispuštali vlast. Bile su prijetnje pa je moralo tako, čitamo u transkriptima sa skay aplikacija. I popovi su naručili 100 kalašnjikova, kažu izvori, do kojih vode bar dva putića. Jednim hodi onaj koji se proslavio čuvenom relaksiranom rukom pravde. A ovim drugim si ti, premijeru. Tebi je ruka svega ona četničkog vojvode koga ćeš da smjestiš đe je naumio njegov beogradski šef, kako bi se dodatno destabilizovao uzdrmani sistem države, koja već četiri godine posrće i na škrge diše.
Dugo si ostao u Vili Gorica. Klime rade na svakom ćošku. Ljepše ti je no doma. Svega tu ima. Bio sam nekoliko puta. Istina, na nas iz medija nijesu ni približno tako gledali ka što su na tebe i tvoju svitu, ali nas nijesu ni šikanirali ka što danas čine ovi tvoji suradnici.

Trebao ti je odmor i da dan kasnije potpuno relaksirano dođeš u parlament. Tamo su te dočekli kako i zaslužuješ, tako da ti je relaksiranost u Vili Gorici preśela.

Nema što ti ne rekoše. Bruka i sprdnja kakva se čuje u parlamentu otkad njime zagospodariše Vučićevi podanici.

Na kraju, baš te briga. Je si li spakovao za Pariz. Olimpijada je. Kako bi to moglo bez tebe o našem trošku.

Vlast si. Može ti se.