Milenko M. Pasinović: Dan za pamćenje

9
Ljuta

Sedmi novembar 1944. godine, posebno je ostao u sjećanju rijetkim  povratnicima u naselje Ljuta, iz njega izgnanim i zatvorenim 25. septembra iste godine.

Nekoliko porodica, vratilo se svojim kućama, u predvečerje sedmog novembra.

Toga novembarskog, maglom osvanulog jutra, probudio je zvuk motora ribarskih brodića, barkasa, naoružanih vojnika, pripadnika  334. regimente, zadužene za obezbjeđenje odstupnice  jedinicama 81. njemačke divizije, čije je sjedište bilo u Skadru.

Pripadnici II čete, IV bataljona, II dalmatinske brigade, sa sjedištem u Ljutoj, budili su  svoje drugove i rijetke stanovnike, povratnike, uzvicima: “Bježite, napali su nas Njemci“!

Ubrzo se  čulo pucanje sa barkasa i iskrcavanje njemačkih vojnika.

Pale su prve žrtve pripanika partizanske vojske, njih sedmoro.

Nešto kasnije i prva žrtva među zarobljenim mještanima Dobrote i Ljute, angažovanim za sklanjanje barikada, koje su postavili partizani.

I, počelo je paljenje prvih kuća.

Na tamborju, pred crkvom Sv. Petra u Ljutoj, čekalo je tridesetak zarobljenih civila, angažovanih na čišćenju barikada, a što drugo nego strijeljanje.

Sa njima je bio i svećenik don Gracija Ivanović, koji je zamolio  njemačke vojnike, da im dozvole da se pomole.

Nakon molitve su ustali i  ponovo postrojeni.

Tada je don Gracija Ivanović izašao iz stroja i  njemačkim vojnicima se obratio riječima: “Strijeljajte mene,  ne njih “.

I, njemački vojnici odustadoše od strijeljanja.

Ali, nastaviše paljenjem kuća.

Od ukupno 41 kuće zapaljeno je njih 34.

Bez kuće je ostalo  77 stanovnika Ljute.

U Ljutu se vratilo pet porodica, koje su svojim sredstvima napravile  izgorele kuće.

Danas Ljuta broji 102 stalna stanovnika, a broj onih koji u njoj imaju kuće ili stanove za odmor, trostruko je veći.

Zahvaljujući tkz. tipu niznog –  zbijenog naselja, Ljuta, srećom, nije dala povoda, ni prostora, da se u priobalnom dijelu, “dokazuju” projektanti novosagrađenih kuća.

Svega, njih, pet, šest.

Tako je Ljuta  sačuvala uspomenu  na  novembarske dane 1944. godine, a nada se i da će je uskoro, nakon  71. godine, obilježiti imenom glavne ulice.

Dvije kuće svojim zidinama, još uvjek, prkose zubu vremena i sudbini zaborava.

A Ljuta će s ponosom čuvati i njenu urbano – arhitektonsku  fizionomiju, makar onu  pored puta uz more,  nadamo se,  buduće ulice 7. novembra.

9 COMMENTS

  1. Lijepo bi bilo da ima sto vise ovakvih tekstova.
    Bravo Skali na izboru !
    Ovakvi ljudi bi trebalo da budu vrijedni paznje gradjana, samo se pitam ima li gradjana, makar u manjini od ukupnog kotorskog stanovnistva ?!

    Mnogo, mnogo polupismenih komentara koji odaju sve, samo ne gradjansku kulturu. Malogradjani prevladavaju Gradom, prostota, njihova navodna pamet i domisljatost, poput komentara koji je prvi ispod teksta.
    Veliki pozdrav gospodji Jovanovic, borite se, pa koliko uspijete.
    Vjerujte, nastojim i ja, na svoj nacin, na slicnom polju

    • A ti si Petra,jedan/a/ od rjetkih koja si svjesna svoje “uzvištanosti”- vliine-pa pronađe sabe kako reče prva ispod teksta…”nastojim i ja,na svoj način,na sličnom poljcetuuuu…”? Auuu vonja li vonjači se-a la via…na sličnome….?

  2. “…sudbini zaborava..”-ali samo O N O što je SVEZANO za Epohalnu Borbu Crnogorskog Naroda i Narodnosti od 13.jula.1941 do 15.maja.1945 godine! A sve ostalo-između toga-“danas je “veoma bitno-politički prihvaćeno” od najviših naučno-kulturno-istorijskih drugih čimbenika”-potomaka POBIJEĐENIH u NOR-u! Počev od veličanja:Sekula Drljevića,Krsta Popovića,Novice Radovića,Baja Stanišića i komapanije bele sa nacističko fašističkije vagana-KORITA” od 12.jula 1941 do 15.mja.1945-u produženom trajanju do marta 1947-ploveći…”pisanim putevima”-do dana danjega!
    Ne treba biti ni pametan ni prepametan-jer dovoljno je imati svoju glavu i samo jedno zdravo OKO u toj “ispodprosječnoj glavi”-pa viđeti “kuda idu divlja prasad”-asocijacija na onu izvanrednu TV seriju RTV Zagreb?! Nota bene-OPRASENA u onoj “čuvenoj “kontrarevoluciji-ABlejanju 1988/1989 koja je za nas u Kotoru zavšila vrlo uspješno-na “srpsku tada njihovu/današnjih tost kotorskih crnogoraca/novu godinu-1989 (viđi Jugooceniju-Fjord-URC KURC–Privredu u Jugoslovensku idustrijsku zonu u Grblju-Risan-Perast i tako od “planina pa do mora ispod Bara i Kotora…svuđ je “njihova opljakana NDMNE…?!
    Pozdrav profesoru Pasimoviću iz Prekomorskog Prčanja đe nam je sunce prije -prije nego na Ljutu i u Dobotu izlazilo-ali i pirje zalazio-izgleda za navijek sa pogledom na Markov rt i “turističke-nekadašnje kapacite-u Centru primorskog “aktualnog do morskog rurala….”?! Što bi rekli stari Muljani:”…jano more ko te…..?

    • nisi ti, žgvataro vrijedan ni pozdrav da uputiš pravom kotoraninu, od koga puno toga možemo naučiti i slijediti, malo je danas ostalo pismenih , dalekovidih i na ponos Gradu, poput profesora Milenka Pasinovića.
      Divno napisano, da furešti nauče, mi da se podsjetimo i ne zaboravimo……

      • …a i ti si Gordana gorda šjegla na plavi Jadran-za razliku od men koji sam na njegovoj pjeni rođen! A ovo okolo naokolo ovije “/ne/pismenijeg”-“kakvi i koliko punani takulini” takvi i kursisti-kurcadžije-iz treće smjene zamrkle bekice-osvanulle “obrazovane polupismene budale”-na forcu dolora-pod kapu “pasati”-u špage “antipsati”(diplome-koje ne čine čovjeka boljim-više no li konja zlatne uzde)! Gordanico-gorda i “ponosna na svoje arijevsko podrijeklo-made in “mliječnih žlijezdah bekica…”? I na ultimu-da ti bidne lakše u “pasate” mare bali”u Kotoru gradu od starina od dvoje Veriga-do Vardara i Dvrsnika-Svetoga Jeremija-Ubaljske planine-Mrajanika i Pločnika-Veljeg vrha-dvadest i pete kanice-Čavora i Mirca-Lastve Grbaljske-Platamuna i Trstena-Zagorske ravan i Bigove-pa do Grabovca i Solila-“furešta iz obilja” preo 17.957 naroda oliti 79,45% od jednoga cijeloga:22.601 naroda-sa potnjeg popia(2011)-ni malo ni mnogo? TAMAN da te DROB od MUKE ZABOLI-naša dična Gordano gorda i ponosna-na svoje podrijekalo “spisteljice-svoga nekrologa” e lelečeš nad sudbinom predaka i vas potomaka-šireći “bracku ljubav”-stvaranu vjekovima-prije nego li ste šljegli-šljegle mađu LJUDE na ovo naše CRNOGORSKO PRIMORJE-svih naroda-vjera-jezika..liši tvojega/vašega šporkga-kvarnoga–tociljnaog prije nove ere-kada su ti preci po grana življeli-ka onizi po Africi-na plmama-…njišu “pasati” granje…vas us….? Sram te bilo za ove “divne i umilno ljubavne izlive” prema ljudima druge vjere-nacije-porijekla..u dnosu na to toje “sramno i poniženo” od tebe same..!

Leave a Reply to A je bora mi...? Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].