Milenko A. Perović (1950-2023): Vitez sa prosvjetljujućim likom mudraca

Piše: Goran Sekulović

Smrću Milenka A. Perovića, filozofa i inostranog člana DANU, Crna Gora je izgubila ne samo iskrenog i nepokolebljivog patriotu i beskompromisnog borca za stabilno demokratsko i vječno trajanje njene obnovljene pune suverene državnosti i nezavisnosti, već i jednog od najistaknutijih i najobrazovanijih, najangažovanijih i najdjelatnijih – i visoko-teoretsko-spekulativnih i real-praktičko-etičko-političkih – predstavnika njene savremene filozofije. Prof. Perovića sam poznavao četvrt vijeka. 2002.g. sam magistrirao na postdiplomskim studijama Katedre za filozofiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu pod mentorskim vođstvom upravo prof. dr Milenka Perovića, uz koga su u Komisiji za odbranu magistarskog rada ”Kantov pojam razuma” bili i prof. dr Vojin Simeunović, predsjednik i prof. dr Lazar Vrkatić, član. Prof. dr Milenka Perovića su krasile visoke intelektualne i ljudske vrijednosti univerzalnih i kosmopolitskih dometa i ozračja, potpuno istovjetne kao kod plejade istaknutih zagrebačkih, hrvatskih, jugoslovenskih i evropskih ”praksis” filozofa poput Milana Kangrge (kod koga je Perović i doktorirao), Gaja Petrovića, Branka Bošnjaka, Danka Grlića, Danila Pejovića…, kod kojih smo imali sreću, čast i privilegiju da obojica oštrimo intelektualna koplja tokom postdiplomskih studija.

Mnogostruki i obilni su bili, jesu i ostaju darovi ovog viteza sa prosvjetljujućim likom mudraca koje je ispoljavao i neštedimice realizovao u različitim sferama društvene opstojnosti ne samo s velikim stupnjem talenta već i sa izuzetno zrelim i ostvarenim višedecenijskim stvaralačkim habitusom. Poslije Lazara Popovića i jednog vijeka (i to je bila i jeste činjenica-nesumnjiva posljedica koja pokazuje svu katastrofalnost događanja 1918.g. i zle kobi tzv. Podgoričke skupštine koja je pratila i prati ne samo političku već i ukupnu duhovnu i identitetsku opstojnost Crnogoraca sve do danas), Perović je prvi Crnogorac koji je pristupio pisanju Istorije filozofije, i to čak u tri izdanja davši gotovo nemjerljiv dopinos filozofiji istorije filozofije, a treće je radikalno izmijenio i dopunio (s ”kratkim rječnikom filozofskih pojmova”), rekavši da se zbog interesa čitalaca svjesno upustio u rizik izlaganja najsavremenijih tendencija filozofije ”o kojima se još nijesu slegli pouzdani i opšteprihvaćeni istorijsko-filozofski sudovi”. Tako se pridružio i onom ne velikom broju crnogorskih filozofa koji su dosta pažnje posvećivali savremenoj filozofiji (Vujadin Jokić i Vidak Vujačić prije svega). Osobitu pozornost Perović je posvetio uvođenju u filozofiju kao eminentnog filozofskog problema na kojemu se filozofirajući uči filozofija i   pitanju odnosa filozofije i drugih duhovnih disciplina (u ovome se na jugoslovenskom planu isticao Branko Bošnjak a na crnogorskom Vujadin Jokić), kao i pitanju morala i etike (knjige ”Etika”, ”Uvod u etiku, s Rječnikom etičkih pojmova”, ”Praktička filozofija”, ”Filozofija morala”…), te i time dokazao stvaralačku, istorijsku, duhovnu i etničko-nacionalnu privrženost crnogorskih filozofa ovom vrijednosno-antropološko-aksiološko-humanističkom tematskom krugu (Vuko Pavićević, Slobodan Tomović, Vidak Vujačić…). Osavremenivši i aktuelizujući primjenu etike na posebne sfere društva (”Uvod u filozofiju s policijskom etikom”), te na popularna i savremena polja sfere javnosti i javnog mnjenja uopšte, Perović je na ovom tragu svojih istraživanja dao veliki doprinos knjigom ”Etika medija”, koja bi morala biti urgentna udžbenička literatura ne samo studentima i poslenicima žurnalistike već i medijskim konzumentima s obzirom na vrlo loše stanje po ovom pitanju u gotovo svim medijima.

Izuzetno veliki doprinos dao je montenegristici ne samo kao jedan od utemeljivača Instituta, a zatim i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost čiji je bio i predsjednik Upravnog odbora, već i nizom knjiga i rasprava – ”Montenegrinski eseji”, ”Studije iz filozofije jezika”… ”Popularisao” je filozofiju, bolje i tačnije rečeno: filozofijom, a to znači kritičkom mišlju, pomagao je javnosti da na pravi način sagleda bit mnogobrojnih stvarnosnih i aktuelnih fenomena, da odijeli zbilju od privida, istinu od laži (”Vrijeme cinizma (Kratki filozofsko-politički eseji)”.  Iako se Perović nije bavio posebno temama iz, ne samo uže specijalistički već i šire gledano, crnogorske filozofske baštine (kao npr. Slobodan Tomović, Vidak Vujačić, Vuko Pavićević…), te iako je bio upućen najviše ka akademskoj, profesionalnoj filozofskoj orijentaciji – imajući kao lajt motiv, najuži predmet i oblast filozofskog ispitivanja Hegelovu misao i njemački klasični idealizam – itekako je afirmisao filozofski pogled na svijet crnogorskog nacionalnog bića kao proizvoda moderne građanske epohe (naime, modernog pojma nacije nije bilo, niti je moglo biti, kako je upućivao prof. Perović, prije nje).

Da su Crnogorci, između ostalog, talentovani i za filozofiju, i nije neka novost. Autoru ovih redaka to je potvrdio gotovo apodiktički i sa velikom dozom uvjerljivosti i sgurnosti i jedan od najglasovitijih i najistaknutijih evropskih filozofa svog vremena – hrvatskih i jugoslovenskih  i svih vremena nesumnjivo – Vanja Sutlić, jedan od pionira utemeljivanja nauke ”čiste filozofije”, odnosno savremene filozofije u Jugoslaviji,  profesor filozofije na Filozofskim fakultetima u Zagrebu i Sarajevu i Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, autor čuvene knjige ”Bit i suvremenost”, čovjek koji je ”otkrio” za jugoslovensku javnost i čitaoce filozofiju Martina Hajdegera i prvi nakon Drugog svjetskog rata se usudio da otvori dijalog između Marksa i Hajdegera, tj. između marksizma i, kako se tada definisalo, građanske filozofije. Taj crnogorski refleks i nerv, um i sklonost ka filozofiji i za filozofiju, potvrdio je nesumnjivo izuzetno kreativno i sa vrhunskim rezultatima i uspjesima i Milenko Perović. I to svuda đe je boravio i đe se školovao, studirao, usavršavao i sam dalje predavao, začinjao i sačinjao univerzitetska filozofska jezgra i centre, svuda osim, nažalost, u njegovoj i našoj Crnoj Gori! Napravivši puni krug i sadržajno i formalno, institucije filozofije i filozofa – a Perović je bio upravo to: sve do prije nekoliko dana živa institucija i enciklopedija filozofskog duha, filozofije kao filozofije, svega onoga što čini njenu bit, smisao i pozvanje i misiju u svijetu – od studiranja na osnovnim filozofskim studijama u Beogradu preko postdiplomskih i doktorskih studija u Zagrebu do stvaranja i oformljenja filozofske katedre na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu (prerastanjem ranijeg, prvobitnog odsjeka za Marksizam i socijalističko samoupravljanje, slično kako je bilo i na tada Nastavničkom, a kasnije Filozofskom fakultetu u Nikšiću), Peroviću se ”nije dalo” da svoj filozofski, i akademsko-obrazovni i organizaciono-praktični, background i put završi i pečatira, ovjekovječi i finalizira u zemlji čiji je odani i lojalni, zavjetni i amanetski sin ostao sve do kraja svog života. Ništa novo i ništa čudno kada je u pitanju Crna Gora, iako je upravo ona jedan od najvećih i ”najboljih” primjera za zemlju čuda ili zapravo baš zbog toga!

Ostali smo svi tako uskraćeni za jednu propuštenu šansu da se um jednog naroda (u ovom slučaju crnogorskog) dovede do akademsko-univerzitetskog nivoa obrazovnog sistema, a kako je govorio jedan drugi istaknuti crnogorski filozof, prof. Vujadin Jokić (kod koga sam imao čast studirati), u filozofiji je um jednog naroda. Nažalost, samo formalni visokoškolski stupanj aktuelnog odsjeka za filozofiju na Filozofskom fakultetu u Nikšiću prožetog klerikalizacijom – što je zapravo svojevremeno (devedesetih godina prošlog vijeka i kasnije) predstavljalo i uvod i ”obećanje” za cjelokupni kasniji antifilozofski i anticrnogorski proces klerofašizacije na čelu sa SPC-om koji je imao i ima svoj vrhunac u tzv. ”litijama” i u strukturama današnje vlasti u Crnoj Gori sa, između ostalog, ”umivenim” novodesničarskim i populističkim klerofašističkim vođom-rektorom Univerziteta Crne Gore, osnivačem ultradesničarskog ”medija” IN4S – nikako ne može nadomjestiti uistinu crnogorska, i nacionalna i građanska i internacionalna, i kosmopolitska i univerzalno-humanistička, u krajnjoj instanci i rečeno sa jednom jedinom riječju: filozofska, pregnuća, htijenja, planove, vizije i želje pionira i utemeljivača nekadašnjeg prvog filozofskog institucionalnog jezgra u okviru koga se prvi put u istoriji Crne Gore započelo sistematsko akademsko-fakultetsko izučavanje filozofskih disciplina. Nije bilo dovoljno pameti i mudrosti, državničke spremnosti, odvažnosti i hrabrosti, institucionalne memorije i osnove, da prof. Perović pokuša ispraviti što se dalo, moglo i moralo ispraviti kada se već viđelo (ako se viđelo a izgleda da nije niti se čak i sada vidi!?) kuda ”plovi ovaj brod”, brod naše jedine nacionalne, građanske i evropske domaje i adrese Crne Gore, brod sa tovarom vidimo kavih sve eksplozivnih, zlih i opasnih namjera, destrukcija i (samo)rušilačkih nagona i nerazumnih volja i karaktera.

Prof. Perović je otišao, ali su ostala njegova djela, prije svega ona filozofska, ali naravno i ukupna njegova publicistička, kolumnistička i ina ostala djelatnost i ostavština. A iznad svega jedan nepatvoreni, autentični i nezaustavljivi tok i protok nep(r)opustljive energije, savjesti, poštenja, odlučnosti, jasnosti i namjere. Da se Crna Gora učini državom i društvom mnogo boljim nego što je bila i što jeste danas i što će biti i sjutra, a biće bez sumnje i bolje i ljepše i sigurnije i prosperitetnije mjesto za življenje. Toliko dugujemo prof. Milenku Peroviću, jer bez stalnog kritičkog propitivanja i angažmana naše sveukupne stvarnosti i nas samih u okviru nje – na tragu praksis filozofije i onog čuvenog Marksovog stava o ”kritici svega postojećega” u smislu da kritika ne smije izuzeti ni jednu jedinu sferu društva, ni jednu jedinu instituciju ni jednu jedinu ličnost i da se ne smije bojati svojih rezultata – nema ni filozofije. A ona je, podsjetimo, um svakog naroda, svakog (njegovog) pojedinca, naroda uzetog i u etničko-kulturno-vjersko-nacionalnom i u smislu demosa-populusa, ukupne demokratske i građanske javnosti. Na tom putu nema i ne može biti završenih i savršenih poslova, knjiga, mišljenja, djelanja i poruka. Dokazuje to dakako i život i djelo Milenka A. Perovića, ali tim prije i utoliko prije dokazuje i svu njegovu veličinu i izuzetnu ostavštinu, jedno djelo neprocjenjivog blaga i značaja za ukupnu duhovnost i ukupni identitet Crne Gore, njene filozofske misli osobito i zasebito