Milatovićev ‘’pucanj’’ u našu drugu nogu

Piše: Goran Sekulović

Reče ovih dana predśednik Crne Gore – povodom negativnog mišljenja Evropske Unije o potpisanom i u državnom Parlamentu ferifikovanom Sporazumu između Vlade i Ujedinjenih Arapskih Emirata – da građani vide ko puca i u drugu nogu naše zemlje ‘’na putu ka EU’’. U prvu nogu, pojasnio je, pucala je ista ‘’bratija’’, tj. vlast iliti parlamentarna većina kada je izglasana Rezolucija o Jasenovcu. I eto, iako su proklamovali ‘’skori’’ ulazak u EU, naši trenutni vlastodršci nikako da se manu pucanja u ‘’sopstvene’’ noge koje bi trebalo da budu liderske i predvodničke, za ugled i primjer, u svakom demokratskom društvu koje teži ulasku u EU. A samo bi takva društva i trebala i mogla da se tamo nađu. Da li je baš tako i govore li baš to svi primjeri novoprimljenih zemalja u EU, sada da ostavimo po strani. U svakom slučaju politika je kao i sve ostale sfere jednog društva živa stvar i to važi kako za vrijeme uoči prijema tako i za ono nakon ulaska u EU. U našem primjeru je krajnje interesantno da vlast, pa čak ni opozicija (pogledajmo kako su se ponijeli poslanici DPS-a prilikom glasanja o Sporazumu Vlade sa UAE), ne puca u svoje noge, već u noge ove zemlje i ove države (suverene još uvijek makar formalno, a uništiti baš to izgleda da je i cilj sigurno jednog dijela vlasti), te time nas većinu građana (moramo vjerovati u to, makar što ankete koje to potvrđuju ne idu baš u skladu sa vrijednostima koji isti ti građani imaju i žive!), onemogućava da budemo ravnopravni članovi ujedinjenog evropskog kontinenta.

Predśednik Crne Gore upravo to i kaže, ili makar nemušto valjda hoće i želi da kaže. On se ‘’nada’’ da će građani prepoznati, dakle, ko malo-malo pa pripuca u slabašne noge naše države ‘’na putu ka EU’’. Bilo bi normalno i za očekivati u svakom demokratskom društvu, pa makar i sa svoje pozicije koja po Ustavu i nije bog zna kako ‘’izdašna’’, da predśednik pokaže i ličnim primjerom i ustavnim i političkim angažmanom da se i u praksi, na djelu, a ne samo na riječima, odlučno zalaže i konačno jasno i glasno založi i preduzme (kontra)napad-odbranu da se sva ta i tolika pucnjava definitivno prozre, kao što on kaže da su je građani prozreli pa valjda i on sam!? i sa njome radikalno prekine zarad mira, stabilnosti i prosperiteta ove zemlje, jer evropske integracije nemaju alternativu zar ne (ili imaju i za predśednika dakako u okviru ‘’srpsko-ruskog sveta’’)?! No, očito je, predśednik na toj dosad dostignutoj stepenici svoje (ne)moći uvijek zastane i – politički i državnički nestane!? Kako drugačije (pro)tumačiti ‘’već viđeno’’ što je uradio nakon izglasavanja Rezolucije o Jasenovcu, a evo, dakle, i sada seež na isti način ponaša! Jeste da je predśednik politički i državnički nejak i slab, ali sam sebe je doveo u jednu takvu za predśednika bilo koje države skoro nepodnošljivu situaciju. Uostalom, razumljivo je i toliko logično i za očekivati da uvijek može sa svojom političkom opcijom da napusti tabor onih koji evo sada pucaše i u drugu nogu građanima ove zemlje i da zajedno sa pravim evropskim snagama odlučno krene ka ispunjavanju svih preostalih obaveza na tada stvarnom putu ka EU!?

Jednom je, znamo, predśednik ‘’čak’’ i pozvao građane-birače – nakon što je pokušao da sa svojim savjetničkim timom cjelovito sagleda situaciju u državi – da na izborima u Glavnom gradu glasaju za njegovu političku listu, koja po njemu jedino tada a valjda i sada od svih drugih stranaka i koalicija neće pucati u noge građanima Crne Gore ‘’na putu ka EU’’! Raskidajući savez u Podgorici sa do tada ‘’bratskom’’ i parlamentarnom većinom srpskih i ‘’građanskih’’ i ‘’evropskih’’ partija, predśednik je ponudio građanima svoju političku opciju sa evropskim vizijama razvoja i glavnog grada i države, mada je bio u savezu sa ‘’građanskim’’ pokretom koji je cjelokupno pravoslavno sakralno i kulturno blago, crkve, manastire i groblja, ponudio i predao pravoslavnoj crkvi druge države!? I pored svega toga i mnogo čega drugoga,  građani su većinom rekli na podgoričkim izborima da je stara vlast loše radila i da je vrijeme za neku novu vlast na nivou Glavnog grada. No, i pored obećanja da će predśednik slijediti volju birača kako bi trebalo da bude u svakoj iole demokratskoj zemlji, on se u posljednjem trenutku ipak vratio na ‘’fabrička podešavanja’’, odnosno onima koje je do tada beskompromisno kritikovao.

Nova-stara vlast u Podgorici tvrdi da je izraz narodne volje iskazane na izborima!? Stalno ponavljam da je istina sasvim suprotna: građani Podgorice su većinski pozitivno odgovorili na upit prije svega Milatovićevog ”Pokreta za Podgoricu” da li žele promijeniti do tada aktelnu vlast i da li su nezadovoljni njihovim dotadašnjim učincima. To što Jakov Milatović nije imao hrabrosti i odvažnosti da izbornu volju većine podgoričana sprovede u djelo, ne može promijeniti fakat samih izbornih rezultata i da istina postane laž a laž istina.

Poslije ovakvog Milatovićevoig moralnog i političkog sunovrata, teško da mu više iko išta može vjerovati. Uostalom, kao i bilo kome u vlasti, a bogme i u opoziciji. Cijeli politički, ne samo izborni, sistem je u katastrofalnom stanju. Parlamentarni sistem vlasti, osobito u jednom nedemokratskom i predpolitičkom društvu kao što je crnogorsko, ‘’diktira’’ sve negativne autokratske i skoro totalitarne,  trenutno u svakom slučaju klerofašističke svoje izdanke ne samo u zakonodavnoj, već i u izvršnoj i sudskoj vlasti, pa čak i u medijskoj, a u stvaralačko-intelektualno-duhovnoj, kulturnoj i   obrazovno-naučnoj da i ne govorimo. Trebalo bi razmisliti da se konstituiše i još jedna nezavisna medijsko-stvaralačka (kultura, nauka, obrazovanje) grana vlasti, ali da je svaka od tih četiri grana vlasti potpuno nezavisna, sa posebnim i odvojenim izborima, načinom finansiranja i organima upravljanja u svakoj od njih, te da se, dakle, vlast u svakoj nezavisnoj grani vlasti od tih četiri posebno bira od strane građana.

Milatović se, dakle, vratio onima koji su pucali ranije i u prvu, a evo sada i u drugu nogu  ove zemlje i ove države ‘’na putu ka EU’’. Kažem, vratio se na ‘’fabrička podešavanja’’ i građani mogu jasno viđeti ko sve ‘’puca’’ na njih. Da bi se izdvojio iz te (bez)lične mase, Milatović se mora odreći, dakle, i ‘’fabričkog podešavanja’’, a to je znamo, nemoguće! Jer, to ‘’fabričko podešavanje’’ je ono što je ovu vlast sadašnju i instaliralo na mjestu na kome jeste. Naravno to je Srpska pravoslavna crkva koja daje glavnu glamursku ‘’sjajnu’’ osobinu klerofašizma svim sastojcima aktuelne ‘’crnogorske’’ vlasti. To je garant da će sve koruptivne, pljačkaške i netransparentne stvari, razne sporazume i ugovore, bilo što(šta) u krajnjem prekriti ‘’ruzmarin, snjegovi i šaš’’, ali u ovom slučaju klerofašizma Srpske crkve, te će se svi eventualno u konfliktu suočeni i suprotstavljeni akteri povodom nekog, od inače bezbrojnih naravno, konkretnog problema koji vrijeme i život nameće, na kraju ipak naći tamo đe im je najsigurnije i najbolje, najberićetnije i najlakše, najbezbjednije i najprofitabilnije, a to je u okrilju ‘’fabričkog podešavanja’’ klerofašizma Srpske Crkve koja ih je uostalom i dovela i rasporedila i dalje raspoređuje na vlast i na čast.

I kako može poslije svega Milatović tvrditi da građani ‘’vide ko puca…’’?! Jer, pucanje nestane za čas!? Kao što je i on suštinski ‘’nestao’’ sa političke scene kada je potpisao kapitulaciju vrativiši se na ‘’fabrička podešavanja’’ nakon izbora u Podgorici. Džaba mu je sva priča o pucanju kada je i on dio te pucnjave i tog pucanja. I to još kako!? A pucanje je, dakle, i vrlo nestabilno i za tili čas, vidimo, nestane, kao što je nestalo i ono sa podgoričkih ulica od prije nekoliko dana!? Jednostavno nema da je bilo (n)ikakvog pucanja od strane – kako se na početku tvrdilo, tijelohranitelja/sinovca predśednika Parlamenta iz službenog vozila u pratnji predśednika Parlamenta i pištolja registrovanog na ime treće osobe a dvostruko poklonjenog, naime od vlasnika predśedniku Parlamenta koji ga je poklonio svom sinovcu – bezbjednosno interesantne osobe u noge dvije takođe bezbjedonosno interesantne osobe!? Bilo pa nestalo!? Da sada ostavimo po strani detalje ‘’objašnjenja’’ kako je ‘’uistinu’’ sve bilo, odnosno kako zapravo i nije ničega bilo, tj. da nije bilo nikakve pucnjave, ’objašnjenja’’ koje vrijeđa zdrav razum! Naspram ovog primjera – u kojemu ‘’nestaju’’ stvarni meci i stvarni pucnji, i stvarne noge, i stvarni krivci i stvarne žrtve – kako tek može vrlo lako i bezbolno da nestane i kako će naravno i nestati, sve pomoću stalnog i presudnog priloga Milatovića, ovo pucanje u noge države i zemlje Crne Gore ‘’na putu ka EU’’!? Baš kao i ovi pravi, fizički pucnji nedavno u Podgorici, nestaće, sigurno vam je to kao jedan kroz jedan, i ovi ‘’virtuelni’’ pucnji u politici, koji se uvijek mogu i ovako i onako (re)interpretirati i doživljavati. Tonino Picula ovih dana reče da će teško i Crna Gora prije 2030.g. moći računati na prijem u EU. Čemu onda žurba, pitaju se naši vlastodršci, kao što se isto tako pitala i sadašnja opozicija dok je bila ranije vlast, a i sada se u praksi i na djelu baš i ne pretrže da se spasi što se spasiti može!

Da će pucanja u noge države i zemlje i građana ”na putu ka EU” biti i dalje naravno na pretek, ne treba nimalo sumnjati. Najbolji dokaz je za to kakav nam je naš nejaki i slabi pred sjednik !? Jer, kakav on može biti nekome brana da ne čini ono što nije u interesu većine građana ove zemlje i države?! Vrlo slaba, gotovo nepostojeća. Njegovo nemoćno ”prpošenje” i prazno glumatanje državnog čvrstog i odlučnog stava i prkosa je već upisano u taj neizmjenljivi saldo našeg apsolutno mizernog i nikakvog državnog računa. Zna to i onaj podgorički paroh Srpske pravoslavne crkve koji u ulozima i novinarima i urednika i direktora (zbog čega bi u svakoj demokratskoj državi cijeli menadžment RTCG morao dati ostavku) drži mikrofon Javnog servisa Radio Televizije Crne Gore ispred Andrije Mandića i ambasadora Srbije u Crnoj Gori, bivšeg šefa BIE, dok govore na Manifestaciji u Doljačiju od deset godina u kojoj je u čast   M. logoraša u Jasenovcu, a koja je zapravo posvećena četničkom vojvodi i komandantu Pavlu Đurišiću!? Jasnijeg i očiglednijeg dokaza ko vlada danas Crnom Gorom i ko je vlast nad vlašću i Vlada nad Vladom od te slike naprosto nema i ne može biti! Kakav Javni servis, takva je i vlast u državi, takva je i Vlada, takav nam je i pred sjednik . Ako ne policiji i tužilaštvu, a ono makar baš samom pred sjednik u, možda bi trebalo ovih dana da se građani jave da su u saznanju, iz medija i izjave njega samoga, da su ”na njih” (poistovjetivši se kao svi patrioti i lojalni građani sa svojom zemljom i državom), poslije prve, sada iu drugu nogu pucali neki ”neidentifikovani” napadači!? A imamo samo (po) dvije noge, zar ne?!