Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta

Crnogorski Helsinški komitet za ljudska prava podsjeća javnost Crne Gore da je Generalna Skupština Ujedinjenih Naroda 1. novembra 2005. godine usvojila Rezoluciju, predloženu od 104 države članice, kojom je 27. januar ustanovljen kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta.

Tom Rezolucijom su, pored ostaloga, pozvane sve države članice: “da razrade obrazovne programe kako bi se omogućilo da se sjećanje na tu tragediju preda budućim pokoljenjima”.

Za Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta uzet je datum oslobođenja Nacističkog logora smrti Auschwitz – Birkenau (27. januar 1945. godine), logora koji ostaje upamćen kao užasan simbol najvećeg zločina počinjenog u ljudskoj Istoriji.

Stoga većina država širom Evrope, kao i mnoge države širom Svijeta obilježavaju sjećanje na žrtve Holokausta (neke i sjećanje na druge genocide) na dan 27. Januara.

Podsjećamo: “Holokaust je bio sistematsko, birokratsko, od države odobreno progonstvo i ubojstvo približno šest miliona Jevreja, od strane Nacističkog režima i njihovih kolaboracionista. Za vrijeme Holokausta, Nacisti su takođe ciljali i na druge grupe zbog, kako su smatrali, njihove “rasne inferiornosti”: na Rome / Sinte (Cigane), invalide i neke od Slovenskih naroda (Poljake, Ruse i druge). Druge grupe su proganjane zbog političkih razloga ili ponašanja, među njima i komunisti, socijalisti, Jehovini svjedoci i homoseksualci”. (Citirano prema: Memorijalni muzej Holokausta, SAD).

Takođe, Crnogorski Helsinški komitet podsjeća da su 46 zemalja (uključujući 41 državu članicu OSCE-a) na koferenciji u Stockholm-u održanoj u Januaru 2000. godine usvojile Deklaraciju Medjunarodnog foruma o Holokaustu konstatujući: “Holokaust (Shoah) je fundamentalno osporio osnove civilizacije. Dotad nezabilježen karakter Holokausta će uvijek zadržati univerzalno značenje… Dijelimo obavezu sjećanja na žrtve Holokausta i časti onih koji su se tome usprotivili. Potičemo odgovarajuće oblike sjećanja na Holokaust u našim zemljama, uključujući dan sjećanja na Holokaust, jednom godišnje. Itd.“

Osim prethodno navedenog su i ministri obrazovanja država članica Savjeta Evrope u Oktobru 2002. godine donijeli Rezoluciju, kojom su preporučili da se Dan sjećanja na Holokaust treba utemeljiti u svim zemljama članicama.

OSCE je takodje u svojim aktivnostima stavio naglasak na promociju sjećanja na Holokaust i na problem savremenog antisemitizma. Države članice OSCE-a usvojile su krajem Aprila 2004. godine na Konferenciji o antisemitizmu u Berlinu Deklaraciju, kojom su se pored ostaloga obavezale “da će u svojim obrazovnim sistemima uvesti obrazovanje o Holokaustu.” Nakon OSCE-ove Konfrencije o antisemitizmu i drugim oblicima netolerancije, održane u Cordobi (Španija), u Junu 2005. godine, stručnjaci iz dvanaest zemalja sudionika Konferencije sastali su se u Yad Vashem-u (Uprava za sjećanje na mučenike i heroje Holokausta) u Jerusalimu i izradili nacrt smjernica pod naslovom “Priprema za Dan sjećanja na Holokaust: upute za nastavnike”. U medjuvremenu su Yad Vashem i ODIHR uradili specijalni vodič za nastavnike pod naslovom “Poučavanje o antisemitizmu: zašto i kako”. Itd.

Vlasti Crne Gore do sada nijesu ispunile većinu od prethodno citiranih medjunarodnih obaveza. Crnogorski Helsinški komitet je u više navrata (i redovno) tražio od Vlasti da budu odlučnije u ispunjavanju citiranih medjunarodnih obaveza i standarda, iznoseći kao dodatnu argumentaciju i to da bi puna implementacija tih standarda bila u skladu sa najboljim antifašističkim tradicijama Crne Gore, pomogla očuvanju tih dobrih tradicija, kao i njihovoj odbrani od brojnih napada sa ekstremno radikalnih i desničarskih nacionalističkih pozicija.

Potreba da se i Crna Gora jasno politički odredi prema čuvanju sjećanja na žrtve Holokausta, drugih genocida i zločina protiv čovječnosti, osim u prethodno navedenom i univerzalnosti “lekcija” Holokausta, ima svoje razloge i u našoj nedavnoj prošlosti, a tu su i razlozi iz aktuelne sadašnjosti. Prvo, tu je činjenica da jedan dio odgovornosti za užasne zločine počinjene u ratovima na prostorima bivše SFR Jugoslavije, uključujući genocid na području Srebrenice, snosi i Crna Gora, odnosno pojedinci iz Crne Gore. Drugo, tu je i prijeteći trend radikalizacije društvenog i političkog života u okruženju (uz rehabilitaciju kolaboracionista Nacista – Kneza Pavla Karadjordjevića i drugih, na primjer), pa i u samoj Crnoj Gori – što se posebno manifestovalo kroz politiku jednog broja političkih činilaca u izbornom procesu krajem 2012. g., kojom prilikom je došlo i do neprihvatljivog “oživljavanja” odvratne politike negiranja i relativizovanja počinjenih zločina, naročito zločina genocida na području Srebrenice.

Sa iznijetih razloga Crnogorski Helsinški komitet predlaže:

– Vladi i Skupštini Crne Gore da sačine i usvoje Prijedlog odgovarajućeg akta (zakona) kojim će u Crnoj Gori biti zvanično ustanovljen Dan sjećanja na žrtve Holokausta, drugih genocida (uključujući i genocid na području Srebrenice) i zločina protiv čovječnosti.

– Vladi i Ministarstvu prosvjete da preduzmu neophodne aktivnosti da se u obrazovne programme na svim nivoima obrazovanja na prikladan način uključi i poučavanje o Holokaustu, drugim genocidima i zločinima protiv čovječnosti u skladu sa medjunarodnim i regionalnim standardima sadržanim u dokumentima UN-a, UNESCO-a, OSCE-a, ODIHR-a, Yad Vashem-a, Savjeta Evrope, i drugih (koristeći kroskurikularni pristup).

Na kraju, ističemo da akcenat na odgoj i obrazovanje smatramo ključnim jer će učenjem o navedenom učenici razviti svijest da se takvi zločini mogu ponoviti bilo Jevrejima  ili bilo kome drugome. Naime, dobra upućenost i jasno razumijevanje holokausta, paradigme genocida, može pomoći učiteljima i nastavnicima u shvaćanju drugih genocida, masovnih zločina i kršenja ljudskih prava. U tom okviru učenici će dobiti priliku i da nauče lekciju o ljudskoj odgovornosti u civilizovanom društvu, a osim toga treba i da nauče da se glasno usprotive, spriječe i zaustave genocid gdje god se on pojavio. Sa obrazovanjem koje uključuje takve informacije možemo razvijati politiku, strategiju i programe čiji je cilj djelovati suprotno tim zločinima. To učenje treba da doprinese ostvarenju cilja “Nikad više”.

Slobodan Franović,

Predsjednik CHK