Prije nego otvorimo teme iz današnjeg intervjua – želim da svim građanima u Crnoj Gori i svim našim ljudima u dijaspori, čestitam Dan nezavisnosti, datum koji je sinonim za građansku, evropsku i slobodnu Crnu Goru, poručio je bivši premijer Duško Marković, u prazničnom intervjuu za portal Standard.
Kao jedan od aktera referendumskog procesa i bivši dugogodišnji državnik, Marković je upitan da prokomentariše gdje se nalazi Crna Gora 18 godina kasnije. Stvarnost, prema njegovoj ocjeni, ukazujeda nezavisnost i suverenost ne idu uvijek pod ruku. “Imamo primjere iz evropskog i šireg okruženja, da su neke države formalno nezavisne, ali da je njihova samostalnost, a posebno suverenost zaista upitna. Plašim se da današnja Crna Gora zadobija takva obilježja, u kojima je suverenost dovedena u pitanje, a puka nezavisnost – čak i da je niko ne osporava – u tom poretku stvari, više nema ni značaj, ni svrhu”, smatra Marković.
Izražavajući zabrinutost zbog stanja u državi, Marković ipak ne vjeruje da se može desiti scenario iz 1918. godine, ali upozorava da “sadašnja generacija mora i da zna i da razumije da 1918. nije došla sama od sebe, niti joj je prethodila godina dana, već dugi i višedecenijski period grešaka i lutanja u kojima su se država i drušvo zagubili, i najposlije – izgubili”.Bivši premijer je ocijenio da dešavanja u susret izborima 2020, a potom za gotovo četiri godine i tri vlade – jasno govore da je koncept građanske, multietničke, savremene Crne Gore dramatično ugrožen. “Svakako da se nada ne smije izgubiti, i naravno da politička i demokratska borba nije završena – ja bih čak rekao da ona tek počinje”, jedna je od poruka Markovića.
STANDARD: Šta je ostalo od crnogorske nezavisnosti nakon 18 godina?
MARKOVIĆ: Govoriti o crnogorskoj nezavisnosti, odnosno o njenoj obnovi nakon skoro vijek istorijske nepravde kojom je Crna Gora nestala sa mape međunarodno priznatih država, kod mene uvijek pokreće naglašenu emociju. Jedan od razloga je i teški i mukotrpan put kojim se došlo do referenduma i do kvalifikovane većine da naša zemlja obnovi nezavisnost.
Zbog toga pitanje “Šta je od crnogorske nezavisnosti ostalo nakon 18 godina”, posmatram iz dva ugla:
Prvi je patriotsko i logično poimanje – gdje zaista treba vjerovati da je to vrijednost osvojena za svagda, potvrđena od međunarodne zajednice i utvrđena Ustavom kao najvišim pravnim aktom. Poimanje da je pred nama tekovina za koju je u najmanju ruku zainteresovan svaki građanin Crne Gore, čak i kada ne prepoznaje potrebu za njenu odbranu u današnjim uslovima.
Drugi, pak, i drukčiji pogled na stvarnost ukazuje nam da nezavisnost i suverenost ne idu uvijek pod ruku. Imamo primjere iz evropskog i šireg okruženja, da su neke države formalno nezavisne, ali da je njihova samostalnost, a posebno suverenost zaista upitna.
Plašim se da današnja Crna Gora zadobija takva obilježja, u kojima je suverenost dovedena u pitanje, a puka nezavisnost – čak i da je niko ne osporava – u tom poretku stvari, više nema ni značaj, ni svrhu.
STANDARD: Crnogorski hod unazad traje, sada već godinama. Hoce li suverenisti uspjeti nešto da urade, kako se ne bi vratili na podešavanja iz 1918. godine?
MARKOVIĆ: Činjenica je da postoji izvjesna stagnacija u našem demokratskom i civilizacijskom napretku, i da je ona bila vidljiva i vrijeme integracionih rezultata. Rekao bih da su se u jednom trenutku crnogorski građanin, odnosno relativna većina građana, pomirili sa nekom trenutnom, dnevno-političkom doktrinom – da postoje više vrijednosti ili važniji poslovi od očuvanja svoje zemlje, svoje kuće, te da se treba prihvatiti nekog drugog posla zanemarujući ove tekovine.
Ja sam takođe jedan od onih čiji pristup ide u pravcu rješavanja unutrašnjih nagomilanih problema po principu korak po korak, ali nikako uz ostavljanje po strani i zanemarivanje vitalnih državnih interesa, koji su šta drugo – do životna potreba građanske Crne Gore i svih njenih naroda.
Ne vjerujem u scenario 1918. godine, ali da bismo izbjegli opasnosti koje očigledno idu uz prouzrokovanje i građenje sličnih scenarija, onda sadašnja generacija mora i da zna i da razumije da 1918. nije došla sama od sebe, niti joj je prethodila godina dana, već dugi i višedecenijski period grešaka i lutanja u kojima su se država i drušvo zagubili, i najposlije – izgubili.
STANDARD: Srpske, nacionalističke, klerikalne snage su našle način da okupe sve što imaju kako bi bacili Crnu Goru na koljena. Koliko je realno da se udruživanjem procrnogorskih, građanskih politickih snaga u Crnoj Gori i loboranjem van nje vrati nada da će država ostati građanska, multietnička, savremena, nezavisna…?
MARKOVIĆ: Slažem se sa ocjenom da je na drugoj strani učinjena mobilizacija, čiji je cilj prije svega bio preuzimanje vlasti nakon tri decenije njene nesmjenjivosti. U tome je bilo i impulsa sa strane, koji su taj proces svodili na banalnu ravan – promjene vladajuće strukture. Međutim, dešavanja u susret izborima 2020, a potom za gotovo četiri godine i tri vlade – jasno nam govore da je koncept građanske, multietničke, savremene Crne Gore dramatično ugrožen.
Svakako da se nada ne smije izgubiti, i naravno da politička i demokratska borba nije završena – ja bih čak rekao da ona tek počinje – i da njeni ciljevi upravo treba da budu odbrana građanskog i državnog identiteta, uspostavljanje narušene vladavine zakona, povratak na staze ekonomskog oporavka i sanaciju institucija. Sve to uz jasnu poruku da ćemo se baviti stvarima unutar svoje kuće i odbaciti svako uplitanje sa strane. U okviru ovog pristupa – atributi suverenosti i nezavisnosti moći će da postepeno vraćaju svoje prisustvo i snagu.
STANDARD: Bili ste u vlasti i 2006. godine kada je Crna Gora povratila svoju samostalnost i međunarodni subjektivitet. Da li ste tada mislili da je “posao” gotov i kako sad gledate na činjenicu da Vaši nasljedniici u foteljama čelnih funkcija u državi rade sve ono protiv čega ste se borili? Ili, da li ste mogli Vi i politika kojoj pripadate da uradite Više kako do ovoga ne bi došlo?
MARKOVIĆ: Biću direktan – vjerovao sam da smo obavili veliki i istorijski posao, na zreo, civilizovan i demokratski način. Bez kapi prolivene krvi izvojevali smo ono zašta je položeno na hiljade života tokom burne crnogorske istorije.
Da li smo mogli uraditi više – vjerovatno jesmo. Ali je to ipak pogled sa određene distance, i pogled nakon jedne epohe u kojoj se rađala i razvijala zemlja koja je dostigla kapitalna državna i politička ostvarenja.
Za sve to vrijeme, koje je u okvirima trajanja država, pa i naše, samo jedan istorijski tren, prirodno su se dogodile i neke euforije, osjećaji pobjedničke važnosti, ali i zamor ili pomanjkanje vizije kod određenih ljudi pa i cijelih institucija.
Vjerujem da je sve to, udruženo, dovelo do jedne inertnosti na važnim državnim, identitetskim i ekomskim pitanjima – što su vlade odnosno vlasti nakon 2020. iskoristile za otpočinjanje svoje agende koja je revanšistička, državno neodgovorna, pa i suptotstavljena politikama i vrijednostima tih politika do 2020. godine.
STANDARD: Kako komentarišete odnos aktuelne vlasti prema Rezoluciji o Srebrenici?
MARKOVIĆ: Rezolucija o Srebrenici je civilizacijsko pitanje koje ne treba ostati bez stava i odgovora, a pod tim podrazumijevam da se odnos prema ovom pitanju ne smije relatizovati nijednom drugom rezolucijom u istom momentu i istim povodom.
Kad ovo pitanje, kao aktuelno i potencirano od strane međunarodne zajednice, riješimo – onda treba biti otvoren i za provjeru svih drugih sličnih inicijativa. Na taj način se može zatvoriti krug istine koji je i krug časnog pogleda u oči jedni drugima.
Peraštaninu i u tvohem Perastu se srbovalo, a i Serenisima i Ćesarovina se
slave , mada ti je od 1956.
Perast, mrtvi grad, okoštalih cukuba, koji šljegaju u rivalski Kotor. Diđi i ti, ostavi se faflatavanja pored Biźetine,
od Penčića pusta cala osta,
mularija da pravi bahanalije .
Kastio Parilo to ne meres biti, cim koristis rijec “sljegaju” sto si ti vijerovatno ucinio. Prelistao si Bokeljske izraze pa ih tumbajes u nerazumljive recenice. Rijec je o mojkovcaninu.
Potezes nevezanu pricu. Otkad je maknuta granica sa 13 okuke cijela Boka je na umoru ako cemo vec.
Merem, merem Pirustio, ja parlam mišanin ježikom rasisto šporko faflaćunski.
Nemo se becat i denjat, vengo arivaj u Kotor kao i svi razumni Pirusti.
Perast je mrtvi grad, kao što sam već škrivà, od ’56.
Ti i ne umijes nista nego da muljas. Taj tvoj toboz “misani” jezik je obicno laprdavanje u prazno. Tako danas zbore svi suvremeni politicari i samozvani toboznji umjetnici. To ti je prosipanje praznih rijeci bez utemeljenja u istini i intelektu. Nadam se da si skuzao. Ako nisi nastavi da trubis, trubilo.
E Pirustii, puno mlinac vrtiš, jao i pržulin, a piješ dojč kafe u Perastu, mrhrvom i turistički okupiranom ex gradu.
Nema više bala i igara, ni vala i uvala, sve inkrožano mušljarama i ribnjacima, ne moš ni venteriolu fundat apiko, da ne zakučaš kaku spazzaturu.
Potašulan škrivaš neutemeljene botunade, dok ti novi personal iz zuppe vodi Museo, a ni pompjeri ne pumpau iz Bižetine. I tamonane su mušlje utonule i sve fundano u zaliv.
Boriće ste presalpali i doveli bulunmentu, zna li se ko tu pije i plaća, bulentin je fermao, doklen. ?
DokleN? Niti sam doveo strance niti prodao djedovinu u Perast.
Tebi je izgleda milo sto je ovako sa Perastom. To govori o tebi. Nije ni cudo sto ne komentarises mojkovcanina. Bice da si i ti ispracao (ispracala) ratnike na Konavle. U isto kolo ste igrali pa uleceli u drugo. To se zove integritet persone i razumsko reagiranje u datom trenutku. Naknadna pamet ti je nistica. To je koristoljublje.
Purustio izkompleksirani, tvoji košmari nisu moji, ni mnogih drugih, koji nisu bili u nikakvim ratovima,što bi ti možebit htio, a ne znan ko je tvoj mojkovčanin i što će on tunan. Dakako, nije mi milo za “situacijon” Pirustia, ali ni prnjavost takvih poput teve kuśo
potašulani. Koliko još šiljegana jema tamo,pari se da su većina .
Zaboravio si konfekcijsku enklavu, oli radničku klasu, možda slučajno (?).?
Rasprosali ste sve singerice otamo, a više se ne piva : ” Djevojka koju nitko neće,hoće Jadran preduzeće” ?
Fali li sad šinjorina da sunprešavaju i zatežu lancune, za furešta culla ?
Kokota gađate, a o hunanosti zboriš, zalud, turci legalno krstare i uživaju, tu su dragi gosti, bez opaljenog fišeka, a tamonan neki fetivi
o Bici kod Lepanta i sl. tirade napuhavaju.
Sve ste, kako i sam veliš, rasprodali u bescijenje, a busate se junaštvom predaka.
Što sve surgaste u more i inkrožaste konopima i bovama i dr. artima ?
Ima li koga sa dca zrba soli u testi tamo nane , da ve urazumi, da ne piždrinjate i s mirom sa okolinom, bez opore živite ?
Rade li što pompijeri, osim što marende parićavaju i
okolo kokolo aloćavaju i pomalo namiguju?
Diđi kuśo na Parilo , mi var makakake timarimo, pridruži se svojim ćitadinima u Cattaro gradu, čekamo te pronto, atento i benvenuto, nismo ođen mrgudi kà mnogi sa tvoje bande .
Oli si śempia peraški barkariolu?
Lipo zapivaj u konobi, pa luštar doma odi, oće li klape klaparati. Tvoji tajkuni u Kotor svraću na bićerine, moga bi i ti, makar na biricu.
Tipican preletac. Kalkulacija i interes . Od agresora na Dubrovnik do mirotvorca i cuvara nezavisnosti. Veceg Srbina ko se sijeca tesko da je moglo biti.
Cuvena Mojkovacka trojka.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].