MANDIĆ ĆE SKUPO PLATITI ČELNU POZICIJU SKUPŠTINE: Rajo izdao srBstvo, Putina i Kosovo zbog fotelje

Pitanje koje se postavlja nakon izbora doskorašnjeg prvog profesionalnog Srbina u Crnoj Gori Mandića na čelo Skupštine je – da li će četnički vojvoda platiti preveliku cijenu za svoju novu visoku državnu funkciju. Potpuni ideološko-politički preokret koji je Mandić napravio u krajnjem je i očekivan, ali je pitanje kako će na to reagovati njegovi tvrdokorni glasači, koje je godinama potpaljivao anti-NATO pričom, zalaganjem protiv suverenosti Crne Gore, ljubavlju prema Putinovom režimu i prije svega, bajkama o očuvanju kosovskog zavjeta.

Doskorašnja uzdanica crnogorskog velikosrpstva, i prvi profesionalni Srbin Crne Gore, lider Nove srpske demokratije i jedan od lidera koalicije ZBCG, Andrija Mandić izabran je danas za predsjednika Skupštine.

Ovo je nadasve istorijski momenat za sve reprezente profesionalne velikosrpske politike u Crnoj Gori, ali pitanje koje se nameće nakon izbora  Mandića na čelo Skupštine je – da li će četnički vojvoda platiti preveliku cijenu za svoju novu visoku državnu funkciju.

Iako je Mandić danas u toku rasprave kazao da ’’zna šta može da prihvati i shvati Srbin u Crnoj Gori i kojim putem treba da idemo da bismo stigli do cilja’’, ono što je četnički vojvoda prihvatio potpisujući Sporazum o fomiranju nove vlasti, sigurno je teško ”shvatljivo i prihvatljivo” za svakog tvrdokornog prosrpskog glasača.

Podsjetimo, lideri 11 partija sklopili su koalicioni sporazum o formiranju nove vlasti, po kom bi Mandićeva koalicija ZBCG, trebalo da podržava vladu iz parlamenta, a da u nju uđe do kraja 2024. Prema sporazumu Mandiću je  pripalo  mjesto predsjednika parlamenta, ali pitanje je da li će lidera NSD i do skoro prvog profesionalnog Srbina Crne Gore fotelja šefa Skupštine skupo koštati.

Jer po sporazumu koji su potpisali Mandić, ali i njegov kolega Milan Knežević, moraće da prihvate načela koja su potpuno suprotna njihovom političkom i ideološkom opredjeljenju.

Knežević, međutim, u ovom aranžmanu još uvijek nije dobio ništa značajno što bi ga vezalo za sporazum, pa on i dalje može da bira da se pridruži Mandiću u izdaji srBstva i putinizma, ili da zamijeni njegovo mjesto na poziciji prvog profi Srbina u Crnoj Gori.

U sporazumu koji je dostupan javnosti između ostalog se navodi:

– Iskazujući privrženost Crnoj Gori kao svojoj kolijevci i kući u kojoj ravnopravno žive, kao svoji na svome, svi njeni građani koji je tvore, i Crnogorci, i Srbi, i Bošnjaci, i Albanci, i Muslimani, i Hrvati i Romi i svi građani pripadnici ostalih naroda”.

– Čvrsto opredijeljeni da Crna Gora bude punopravna članica Evropske unije i kredibilan NATO saveznik.

– Naš Ustav jasno propisuje vrijednosti koje se obavezujemo da ćemo poštovati, te da ćemo sprovoditi standarde u okviru procesa EU integracija. Jasno smo definisali i uskladili stavove oko vanjske i bezbjednosne politike sa EU i NATO.

– Vlada će biti fokusirana na jasan programski kurs. Saglasni smo da će vanjskopolitička orijentacija 44. Vlade biti utemeljena na punoj posvećenosti EU integracijama i ubrzanom procesu pristupanja Crne Gore EU aktivnom i kredibilnom članstvu Crne Gore u NATO, daljem razvijanju prijateljske saradnje sa svim državama priznatim od strane Crne Gore (uključujući i suverenu državu Kosovo nap.a.), te jačanju uloge naše države u multilateralnim inicijativama i organizacijama. Vlada će ostati posvećena potpunoj usklađenosti vanjske politike sa vanjskom i bezbjednosnom politikom Evropske unije, uz poštovanje svih međunarodno preuzetih obaveza i ugovora.

Doskorašnja najčvršća uzdanica profesionalnog srpstva u Crnoj Gori, koji je bio jedan od glavnih zagovarača da Crna Gora ne treba da bude suverena država, veliki putinofil koji je rekao da Putina doživljava kao svog predsjednika, dugogodišnji saradnik svih autokratskih režima u Srbiji, a posebno ovog Vučićevog, veliki branitelj srpskog prava na Kosovo i negator ove države, odjednom je pristao da potpiše da će zastupati sva načela suprotna gore navdenim. I to zbog fotelje predsjednika Skupštine!

Dakle, Mandić je potpisao da Crnu Goru doživljava ”kao svoju kolijevku i kuću”, da je ”NATO saveznik”, da će ”ostati posvećen potpunoj usklađenosti vanjske politike sa vanjskom i bezbjednosnom politikom EU”, što znači podrška sankcijama uvedenim protiv Rusije i Putinovog režima. Takođe, Mandić se saglasio da ”razvija prijateljsku saradnju sa svim državama priznatim od strane Crne Gore”, uključujući i suverenu državu Kosovo, koju je naša država davno priznala.

Sve ovo je veoma pozitivan i emancipatorski korak kada je u pitanju Andrija Mandić, koji je prešao dug put od prvostepene presude za učešće u pokušaju terorizma u organizaciji putinističkog obavještajnog podzemlja, pa sve do prihvatanja progresivnih političkih ideja.

Ovakav korak Mandića u neku ruku i ne čudi, jer prema podacima Vikiliksa objavljenim 2011. godine, on je 2007. godine u Američkoj ambasadi dao obećanje da će uvesti Crnu Goru u NATO, ako mu  pomognu da sruši tadašnji režim DPS-a. Vojvoda je, prema podacima Vikiliksa, čak pokušao da ubijedi rukovodstvo svoje partije da podrži ulazak Crne Gore u NATO, ali se to izjalovilo. Mandić je srBstvo izdao i u oktobru 2015. godine kada je nakon što su on i njegove partijske kolege potpalile masu ispred Skupštine u pokušaju državnog udara, pobjegao u restoran Kristal da bi, kako se spekulisalo, jeo barenu koljenicu.

Stoga je potpuni ideološko-politički preokret koji je Mandić napravio u krajnjem i očekivan, ali je samo pitanje kako će na to reagovati njegovi tvrdokorni glasači, koje je godinama potpaljivao anti-NATO pričom, zalaganjem protiv suverenosti Crne Gore, ljubavlju prema Putinovom režimu i prije svega, bajkama o očuvanju kosovskog zavjeta.

Ali ako je Raju za utjehu, ne mora da brine da će ga kritikovati, ili biti razočaran njegov nalogodavac, čelnik kriminalno-terorističkog režima u Srbiji Aleksandar Vučić. Mandić čak može da očekuje razumijevanje od Vučića, jer srpski autokrata faktički je odavno priznao nezavisnost Kosova, a njegova unutrašnja i spoljna politika nikad nijesu bile zasnovane na nečemu što bi imalo makar i primjese principa.

B.Knežević