Malo im je svoje malo no bi i naše VELIKO

16
Slavko Mandić

Ko nema svog ponosa i luče svoje, kome snaga „leži u topuzu“, ko se ne srami od onoga što čini, posegnuće za tuđim. Otimači istorije Crne Gore, po pravilu su domaće zlo. Omamljeni slatkorječivošću  i nadasve obećanjima i privilegijama koje se nude za prodaju duše, ognjišta domaćega i grama ponosa i dostojanstva koji je stidno nekad čučao u njima, krenuće da dokazuju kako je naše njihovo i kako nas ustvari nikada i nije bilo. Ni prađedova, a ni očeva njinih, čukunđedova i loze od predaka do kojih pamćenje seže.

Crna Gora je, nažalost rasadnik otpadaka. To su oni koji sa radošću negiraju vlastito porijeklo i pred tuđinom se upinju iz petnih žila da pokažu koliko im je svoje mrsko. Njih ni tuđin ne poštuje, svjestan od kakvog su materijala načinjeni. Koristi ih da završi mračni posao i osveti se Crnoj Gori, malenoj ali gordoj, što je iznjedrila veličine kojima bi se i veliki ponosili. Zato im treba naš Njegoš, kojega ne razumiju,  i zato ovih dana po srbijanskim gradovima bilbordi sa njegovim likom s jedne i kapelom s druge strane, koju je na lovćenskom Jezerskom vrhu podigao kralj Aleksandar Karađorđević, okupator i negator svoje đedovine, u kojoj se podizao.

„Kugo ljudska, da te bog ubije, pjevao je Njegoš“. Na koga li je zaboga mislio crnogorski vladika, pjesnik i mislilac?

Pojava bilborda po Srbiji i u pojedinim crnogorskim gradovima u kojima vlast drži Srpska pravoslavna crkva, preko svojih političkih najamnika, nije slučajna. Ona je rezultat otvorene podrške nove vlasti sastavljenje od političkih raznobojaca s ultra desne do ultra lijeve strane. Formirana u duhovnim hramovima otetim Crnoj Gori 1918. godine od „bratske“ Srbije u krvavom pogromu koji ne pamti savremena civilizacija, nova vlast je dobila jasne smjernice, što joj je činiti na putu ka potpunom potiranju svega što nosi crnogorsko ime i prezime. U tu svrhu širom naše zemlje ali i susjedne Srbije poslati su domaći emisari da, ispred Srpske pravoslavne crkve, „prosvijetle“ tamošnji narod ponavljanjem laži da je Crna Gora druga srpska država a Crnogorci Srbi koji su se eto, sticanjem okolnosti i voljom velikih sila u jednom trenutku oteli kontroli i postali ono što nijesu nikada bili. Domaći zadatak ova družina revnosno izvršava. Ne hvali novca za realizaciju, koji stiže raznoraznim kanalima. A kad se džepovi uredno pune, onda je tu i ideologija od koje se svijest stidi.

Pojava bilborda, kako rekoh nije slučajna. Ona karakteriše početak kampanje u susret predstojećem popisu. Domaćim konvertitima, srpskim popovima, „intelektualcima“našeg porijekla, sumnjivim biznismenima, srbijanskim medijima i tamošnjoj politici jasno je rečeno što se od njih očekuje kako bi na popisu izjednačili broj Crnogoraca i Srba u Crnoj Gori. Za početak bila bi to uspješna priča. Asimilacija bi Srbiji dala mogućnost da nastavi dalje korake ka dokazivanju da je Crna Gora država u kojoj većinski žive Srbi, smatrajući tako prirodnim kreiranje srpskog sveta, odnosno one poznate teorije koja je ojedila prostore bivše Jugoslavije o ujedinjenu svih srpskih zemalja.

U tu srhu je potrebno rušiti Meštrovićev mauzolej na Lovćenu. Zato je na mjesto četiri ministarstva postavljena nepoznata Vesna Bratić, zakleta zagovornica iste ideje, i ostrašćena negatorka Crne Gore, koja ju je udomila, dala joj posao i državljanstvo i sve što nije mogla da ostvari tamo odakle je došla ovamo.

Piši nam pamet, kazao bi narod. I to s pravom. Sada greške ispaštamo i ko zna do kada ćemo ih ispaštati?

Crna Gora je „srpska“, koliko i Amerika engleska, kazao je u junu 2019. godine pisac Nenad Prokić. Rijetki su oni koji „prežive“ kad u grotlu svtosavlja i retorike stalne negacije Crne Gore progovore normalno. Ima ih još, ali se na prste jedne ruke mogu nabrojati.

I opet progovara Njegoš, kojega bi da šetaju litijaši uzduž i porijeko i iz groba u grob sele:

Crni dane, a crna sudbino!
O kukavno Srpstvo ugašeno,
zla nadživjeh tvoja svakolika,
a s najgorim hoću da se borim!

Slavko Mandić

16 COMMENTS

  1. Ko o cemu baba o priganicama, Slavko o parama. Slavko nema para, moraces da radis i da zaradjujes, nema para iz budzeta i nema besplatnog prevoza. A ako mislis da mozes da zaradjujes kao Sukovic na izmisljenoj istori i mrznji prema svojim pozmanicima susedima za ostalo da i ne govor bujrum Slavko.

  2. Treba podržati Apel građana Crne Gore relevantnim institucijama EU i USA za odlaganje popisa stanovništva za prvu polovinu ove godine do sticanja dostojanstvenih i civilizovanih uslova za slobodu izjašnjavanja po pitanju nacionalnosti u Crnoj Gori.
    Na identitetsko opredjeljenje građana ne smiju da utiču ni centri moći van naših granica,ni vjerske zajednice ,ni politika ,niti pojedinci.
    Treba apelovati da se donesu obavezujuće preporuke koje bi imale za cilj odlaganja popisa ,kako
    zbog javne rasprave zbog nepovoljne epidemiološke situacije tako i zbog trenutačne euforije koja vlada i na unutrašnjem i spoljnom planu u vezi istog
    Analitičari,politikolozi,istoričari koji dobro poznaju prilike u regionu upozoravaju da je popis stanovništva najveće iskušenje za Crnu Goru od referenduma 2006,te da se mora alarmirati kompletna međunarodna zajednica da sprieči nacionalni inzinjering i pretvaranje nezavisne ,samostalne Crne Gore,članice NATO-a u članicu “srpskog sveta”
    Škotska,Irska i Srbija i neke druge članice UNECE-e zbog otežanog terenskog rada uzrokovanog pandemijom COVID19 odložile su svoje popise.

  3. Sjećam se tako jedne prigodne izjave fra Matije Bećkovića, koja glasi – uvijek su se Srbi turčili i crnogorčili-, a bogami i srbijančili, pogotovo kad se prežderu na jaslama sa svjeržim sijenom. Zaboravljaju tada na ono na što ih ovako dokon moram podsjetiti, a prema narodnoj pjesmi u Srbiji je bilo ovako:
    …”Nebom sveci staše vojevati
    i prilike različne metati
    viš Srbije na nebu vedrome.
    Vaku prvu vrgoše priliku
    Od Tripuna do svetoga Đurđa
    svaku noćcu mjesec se hvataše
    da se Srbi na oružje dižu,
    Al se Srbi dignut ne smjedoše.
    Drugu sveci vrgoše priliku
    Od Đurđeva do Dmitrov dana
    sve barjaci krvavi iđoše
    viš’ Srbije na nebu vedrome
    da se Srbi na oružje dižu
    al’ se Srbi dignut ne smjedoše.
    Treću sveci vrgoše priliku;
    grom zagrmi na Svetoga Savu
    usred zime kad mu vrijeme nije,
    sinu munja na Časne Verige
    potrtese se zemlja od istoka
    da se Srbi na oružje dižu
    al’ se Srbi dignut ne smjedoše…

    A ovako je bilo, prema narodnoj pjesmi u Crnoj Gori bar sto godina ranije, kada Nikac od Rovina piše knigu nikšićkom Hamzi kapetanu:
    “Slušaj Hamza turski kapetane
    evo tebi sitnu knjigu pišem
    sve okupi tvoje buljubaše
    pa mi pošlji harač od Nikšića…”
    Harač je turska riječ, veoma odomaćena u spskom jeziku, poznata i po tome što se crnogorci na njerno značenje nijesu obazirali, a još manje ga plaćali…Ovo na znanje i Krivokapiću i Bečiću, a Dritana to ne zanima. On muku muči kako da potroši onaj 21 milion eura, koje je odbio da uzme!

    • Potpuno ste u pravu i ti i Slavko, mozete da placete koloko vam je volja sve ve biti bas onalo kako vi necete. Pozdrav, vidimo se na popisu.

  4. Skala poručite svima koji bi da se griju pod tuđim suncem da je ovo naše toplije.
    Bravo gosn. Mandiću.

  5. E moj dobri SLAVKO, u manje riječi, nijesi mogao iskazati više istine! Prepoznaješ im namjere, jasno iščitavaš misli, otkrivaš taktiku glupaka. Demaskiraš ih, ogoljeni su do srži! Ali malo-umnici guraju svoje izanđale i buđave projekte i dalje. Dokle?
    Pa kad mi nijesmo mi, kada nijesmo to što jesmo, kada smo niko i ništa. Što mi tom “uzvišenom” “nebeskom narodu” kojeg svi na svijetu “mrze”, trebamo. Što se otimaju ni oko čega. Što žele da budu kao i mi “niko, ništa i niđe”. Što bi im! Što troše ni na šta, tolke svote! Da nas preobraze! Što bacaju pare u vjetar.
    Pustite nas da konačno živimo “niđe”! Ostavite nas da živimo onako kako znamo i umijemo! Okanite nas se, udaviste nas od te prevelike “bratske ljubavi”. Oćoresmo od ta “dva oka u glavi”. Paste se svojega posla! BASTA!

  6. Ovaj tekst autora gospodina Mandica ocijenio bih kao tendeciozan i prilicno paranoican. Naime definicija paranoje je logican slijed zakljucaka baziran na pogresnim pretpostavkama.
    Pokusati cu da upravo te pretpostavke ispravim. Kao prvo Crna Gora nije UNITARNA drzava nego je vise nalik na malu federaciju lokaliteta sa potpuno razlicitom istorijom.
    Ima lokaliteta koji zele bratske odnose sa Srbijom, ima lokaliteta koje zele veliku bliskost sa Albanijom i sl.
    Vlast bi to trebala prihvatati sa simpatijama i traziti zajednicke interese sa susjedima.
    Gusenje tih pretenzija izazvati ce kontra efekt sve one zastave i sl.
    Naravno, medju nama ima i veliko srba i veliko albanaca ali su za sada manjina. Sta ekonomska situacija u zemlji bude losija te grupacije ce jacati i kohezija Crne Gore ce biti na velikom ispitu.
    Kao covjek koji je prosao cijeli svijet savjetovao bih svima da cuvaju ovu zemlju jer gdje god u svijet da dodjete zvati ce vas crnogorac. Ne dozvolite da se taj pojam crnogorac izjednaci sa pojmom palestinac. Nije nimalo prijatno biti neki narod bez domovine. To je nesto kao i beskucnik.
    Crna Gora kao geografski pojam je odlicna lokacija , nema dzungli, cunamija, pjescanih oluja itd. itd. Prirodno je lijepa. Bez greske sta bi se reklo.
    Ono sta ne valja su LJUDI. Svo zlo na ovome prostoru potice od ljudi. Devastacija prirodnih ljepota nekom suludom gradnjom , kleptokratija, kriminal i jos mnogo toga.
    Sluzbeno smo proglaseni mafijaskom drzavom. Mi kao drustvo nijesmo u krizi jer kriza ima neke druge parametre. Mi smo na stranputici. Jeste li vidjeli ko nam vodi pomorstvo u onoj emisiji “Nacisto”? Uzas. Autoput za nigdje sa “tajanstvenom” dokumentacijom?
    Sada da se opet malo vratim na “zabrinutost” gospodina Mandica za spas mauzoleja od “rusitelja”. Samo da porucim ako do toga dodje ima i nas koji cemo taj mauzolej braniti kao sta bi smo branili i starohercegovacki manastir Ostrog od napadaca. Za taj problem kapele i mauzoleja treba naci neko srednje rjesenje i rijesiti to sudski a ne nozevima. Ne poznajem lokaciju ali siguran sam da tamo ima mjesta za oba objekta.
    I da zavrsim. U jednoj tv emisiji vas je gospodine Mandicu prozvao gospodin Abazovic i u lice vas pred kamerama optuzio da ste vi poznati ratni huskac ( velikosrpstvo nije spominjao ). Ovo sta u ovom tekstu spominjete kao neku potencijalnu opasnost od rusenja mauzoleja je nista drugo nego HUSKANJE. Gdje su ti rusitelji koji su krenuli na Lovcen? Stavite njihove slike uz ovaj tekst a ja cu se onda odmah javiti vojnim vlastima CG da se mauzolej brani.
    Uhvatite se malo pisanja o ekonomiji, partiokratiji, imovini javnih funkcionera, tranzicijskim tajkunima, privatizaciji i sl.
    Prije neki dan ste se zalili da vam neko prijeti i fizickom likvidacijom. Kao legalista uvijek raspolozen za SUD ja te prijetnje osudjujem ali prestanite sa huskanjem. Vec davno ste presli mjeru dobrog ukusa i kao novinar poprilicno ste potonuli.
    Lijep pozdrav iz Risna pod Gradinom.

  7. Bravo meštre.
    Istina je i iskrenost i to je misao više od pola Crne Gore.
    Litijaši bi Srbiju i tačka.Mogu zakukuljeno i zamumuljeno koliko oće ali je ti to.

Leave a Reply to Očigledno Cancel reply

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].