„Mali princ“ velikog apetita

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Ako je suditi prema materijalnim aspiracijama, velik u bilo čemu, princ Nikola je zaista velik, kao i njegovi preci, u svojoj nezajažljivoj  gladi prema novcu i nekretninama! Sve što su Petrovići pośedovali, stekli su preko ‘rtenice siromačnih ali časnih Crnogoraca. Dok gođ su radili u interesu Crne Gore, neka im je prosto! Budući je, kako  se navodi,  „Mali princ“ (da oprosti Antoine de Saint-Exupéry) „sentimentalno“ vezan za  Perjanički dom (dvor) na Kruševcu, ovđe isplivava licemjerstvo u svoj svojoj „raskoši“ kome, kako se čini, nema kraja, jer bi trebao više emotivno biti vezan za Cetinje đe su ponikli svi Petrovići, a Podgoricu je nakon oslobođenja od Osmanlija od Petrovića (kao svoju teritoriju 1878) prvi ugledao knjaz Nikola. Zašto ne ponoviti više puta opetovano, da je „Mali princ“ već prihodovao dva stana u Podgorici, 4,3 miliona erua „obeštećenja“,  doživotnu apanažu od Crne Gore u visini predśedničke plate, stan na Cetinju, rezidenciju-dvor na Njegušima i sada već „nevažni“ rezidencijalni plac na Cetinju! Njegov „sentiment“ bi bio razumljiv da se nakon svog, nemjerljivog zla koje je Crna Gora doživjela, zahvaljujući prije svega njegovim precima, „Mali princ“ odrekne svega traženoga novom izmjenom Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, osim onoga što mu je velikodušno i ničim zasluženo već dato!

Princ Mihailo, otac Nikole II, je uz sva stradanja Crne Gore doživljavao Acu Palikuću (kako su Crnogorci od „milošte“ zvali Aleksandra Karađorđevića) jako emotivno. Kao i onih 45 miliona dinara koji su “prepeglali” krvavu aneksiju, potvrđenu od strane inostranih misija, a priznatu kao „pravednu“ od strane pomenutog „dinasta“! Izgleda da će dvor na Kruševcu “prepeglati” nasilnu aneksiju, hiljade spaljenih crnogorskih domova i hiljade civila zvjerski mučenih i ubijenih od strane srpskih okupacionih snaga! Ostaje još, da se “utre put”, kako negđe pročitah, da se Karađorđevići domognu nekretnina u Crnoj Gori: Cetinje, Petrovac i Rijeka Crnojevića, za koju su takođe (potajno), „sentimentalno“ vezani, jer tamo je rođen Aca Palikuća. No, kako je Karađorđevićima bilo „ispod časti“ da prijestolonasljednik bude rođen u jednoj „bednoj pazarskoj selendri“ inače drevnoj prijestonici Dinastije Crnojevića, pod okriljem noći bebu „Sandra“ preniješe na Cetinje i obznaniše kako je tu rođen! I to u kući koju je na korišćenje njegovom ocu Petru Karađorđeviću, kao emigrantu iz Srbije, dao  knjaz Nikola (pride svoju kćerku Zorku za ženu), a koja je kasnije, nakon proglašenja Kraljevine Crne Gore, postala Srpsko poslanstvo (ambasada), danas Etnološki muzej Crne Gore. Inače, Karađorđevićev „glavni grobar“ Crne Gore, Nikola Pašić je u povodu mogućnosti  proglašenja   Crne Gore kraljevinom izjavio: „Za srpstvo ne bi moglo biti veće nesreće, nego da se Crna Gora proglasi kraljevinom.“

Eto, „mic po mic“,  grobari Crne Gore se množe (bile su „rodne godine“ nakon klerikalne „invazije“ tridesetoavgustOvaca), polako i „plišano“ gubimo državu, i sva  njena znamenja (ostaje samo da se to obnaroduje),  a da baruta nijesmo „omirisali“! Kako se „Mali princ“ (mali u svemu izuzev neviđenoj „poliflagiji“) seli u Podgoricu, logično je očekivati, da se Cetinju oduzme zvanje Prijestonice Crne Gore! Pakleno i bez mane smišljen novi zlikovački plan!

Možda Nikola II jeste „Mali princ“, u smislu tradicionalnih crnogorskih vrijednosti, ali je zato zaista princ velikog apetita!